Raymond Queneau 1903. – 1976.) bio je francuski pisac, pjesnik, kritičar, urednik te suosnivač i predsjednik Oulipa (Ouvroir de littérature potentielle – Radionica potencijalne književnosti) uglednog zbog duhovitosti i ciničnog humora.
Temeljna misija oulipovaca istraživanje je potencijala književnosti, a njezini predstavnici su François Le Lionnais (utemeljitelj i član), Raymond Queneau (utemeljitelj i član), Jacques Roubaud, Italo Calvino, Georges Perec i brojni drugi. Eksperimentiranje s primjenama matematičkih modela i obrazaca u književnosti doprinijela je novim uvidima u mogućnosti oblikovanja tekstoava.
Jedno od Queneauovih najutjecajnijih djela je “Vježbe u stilu”, u kojim pripovjeda jednostavnu priču o čovjeku koji dvaput vidi istog stranca u jednom danu. On priča tu kratku priču na 99 različitih načina, pokazujući ogromnu raznolikost stilova u kojima se može odvijati pripovijedanje.
Tumačenje metafore
Van vremena, mjesta, luta čovjek jedan,
Tanak poput vlasi, širok poput zore,
S nosnicama ljutim, izbuljeno gleda,
Pruži ruke da bi napipao dvore
– Kojih, uostalom, nema. Al zbog čega
Shvatiti je teško opseg metafore:
“Tanak poput vlasi, širok poput zore”,
I nosnice čemu van triju protega*?
Ako kažem vrijeme, mislim kako leti,
Ako kažem mjesto, znači da ga nema,
Ako kažem čovjek, uskoro će mrijeti,
Ako kažem vrijeme, kraj mu tako spremam,
Ako kažem prostor, žrtvujem ga bogu,
Ako kažem ljeta, samim tim ih ništim,
Slušam li tišinu, neki bog tad vrišti,
Ustrajni mi krici naškoditi mogu.
Jer bozi su vrazi; po prostoru gmižu,
Tanak poput vlasi, širok poput zore,
S nosnicama ljutim, te pljuvačka ližu,
Pruže ruke da bi napipali dvore
– Kojih, uostalom, nema. Al zbog čega
Shvatiti je teško opseg metafore:
“Tanki poput vlasi, široki poput zore”,
I čemu pljuvačka van triju protega*?
Ako kažem bozi, i more će skriti
Neumnim letom, teretom beskrajnim,
Ako kažem bozi, zrakom će se viti,
Ako kažem bozi, to je da su trajni
Ako kažem bozi, to pod zemljom ruju,
Ispunivši svu je svojim snažnim dahom,
Ako kažem bozi, tad željezo kuju,
Cijede sok il griju ugljenim se prahom.
Da l bozi il vrazi? Ispunjaju vrijeme
Tanak poput vlasi, širok poput zore,
S nosnicama ljutim, a oči im nijeme,
Pruže ruke da bi napipali dvore
– Kojih, uostalom, nema. Al zbog čega
Shvatiti je teško opseg metafore:
“Tanak poput vlasi, širok poput zore”,
I čemu te ruke van triju protega*?
Da, vrazi su. Jedan stiže, drugi krenu.
Svaka noć dan ima, svaki vrh dolinu,
Svaki dan noć svoju, svako stablo sjenu,
Svako biće Ništa, svaki mrak vedrinu,
Da, to odsjaji su, slike negativne,
Što se nepokretno pomiču i traže,
Bačena u ništa ta množina živne
I istini svakoj tad dvojnika slaže.
Al, ni bog ni vrag, luta čovjek jedan,
Tanak poput vlasi, širok poput zore,
S nosnicama ljutim, izbuljeno gleda,
Pruži ruke da bi napipao dvore
– Kojih, uostalom, nema. Stoga, luta;
Nit je dosta tanak, nit je dosta širok:
Odviše mišića, odveć slinu guta.
Kad Hram ovog oblika vidi, bit će miran
Jer mu vječnost jamči na svršetku puta.
Raymond Queneau
————–
*Protega – dimenzija
Tko je bio Raymond Queneau?
Queneau je rođen u 47, ulici Thiers (danas Avenue René-Coty), Le Havre , Seine-Inférieure. Nakon studija u Le Havreu, Queneau se 1920. godine preselio u Pariz i na Univerzitetu u Parizu 1925. godine pohađao filozofiju. Tijekom 20-ih i 20-ih godina prošlog stoljeća Queneau je radio neobične poslove zbog prihoda, i bio blagajnik, tutor, prevoditelj i slično.
1924. Queneau se upoznao i nakratko pridružio nadrealistima, ali nikada nije u potpunosti prihvatio njihove sklonosti automatskom pisanju i politici. Poput mnogih nadrealista, i on je ušao u psihoanalizu – no, ne kako bi potaknuo svoje kreativne sposobnosti, već iz osobnih razloga.
Oženio se Janine Kahn 1928. nakon povratka u Pariz s služanja vojnog roka. Kahn je bila šogorica Andréa Bretona, vođe nadrealističkog pokreta. 1934. dobili su sina Jean-Mariea, koji je postao slikar. Ostali su u braku sve do Janine smrti 1972. godine.
Kao autor, Queneau je u postao poznat u Francuskoj nakon objavljive 1959. romana “Zazie dans le métro”. Filmska adaptacija u režiji Louisa Malla objavljena je 1960. godine tijekom pokreta Nouvelle Vague. Zazie istražuje kolokvijalni jezik za razliku od “standardnog” pisanog francuskog. Prva riječ knjige, alarmantno dugačak “Doukipudonktan” fonetska je transkripcija “D’où qu’ils puent donc tant?” – “Zašto toliko smrde?”.
Juliette Gréco popularizirala je pjesmu “Si tu t’imagines”, Josepha Kosme , s tekstom Queneaua.
Prije nego što je 1960. osnovao Ouvroir de littérature potentielle (Oulipo), Queneau je matematika privlačila kao izvor nadahnuća. Postao je članom la Société Mathématique de France 1948. U Queneauovom umu elementi teksta, uključujući naizgled beznačajne detalje, poput broja poglavlja, bile su stvari koje je trebalo unaprijed odrediti, ili možda izračunati. To je bio problem u pisanju “Sto tisuća milijardi pjesama”, također poznat kao, 100,000,000,000,000 pjesama. Queneau je napisao 140 redaka u 10 pojedinačnih soneta koji su se mogli rastaviti i preurediti bilo kojim redoslijedom. Queneau je izračunao da bi svima koji čitaju knjigu 24 sata dnevno trebalo 190.258.751 godinu da bi je dovršio.
Napisao je više znanstvenih nego književnih kritika. Također je pomogao u pisanju odlomaka o Engelsu i matematičkoj dijalektici za Batailleov članak “Kritika temelja hegelske dijalektike”.
Nakon uspješne književne karijere, Queneau umire 25. listopada 1976. Pokopan je s roditeljima na starom groblju Juvisy-sur-Orge, u Essonneu izvan Pariza.
Napisao, uredio i obradio: Nenad Grbac
———————————-
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
