Jednom u jednoj zemlji živješe mladić u bogatoj obitelji. Otac je bio krupni industrijalac i imao je puno novaca. Kad je taj mladić krenuo na fakultet, osjetio je pravu radost, jer se mogao družiti sa normalnim ljudima. Dok je odrastao i išao u privatnu školu, upoznavao je samo djecu bogatih ljudi za koje su svi govorili da imaju sve, a on je mislio da nemaju ništa. Otac i mati su bili protiv toga da se druži s običnom djecom. Roditelji su ga voljeli, a on ih je poštivao, mada su bili oholi i sviđalo im se da budu nedodirljivi. Uvijek su mu govorili da se druži samo s imućnom djecom, međutim on je na fakultetu upoznao mnoge mladiće i cure sa sela i iz siromašnih obitelji.
Svi su ga jako poštivali i cijenili, jer je bio bogat, međutim, njemu se to nije sviđalo, jer su njega svi ljudi bili isti, naprosto ljudi. Roditelji su ga kako to obično u bogatih obitelji biva odgajali strogo, jer svak zna da se bogat čovjek uvijek brine da netko od potomaka ne razaspe nasljedstvo. Bio je tako sretan na fakultetu, ali roditelji su bili strogi pa mu nisu dali puno novaca, već su htjeli da se uči štedljivosti. Na fakultetu je upoznao mnogu djecu i bio je druželjubiv jako, pogotovo zbog druženja sa ljudima iz siromašnijih kuća.
Jednoga dana je jedan njegov prijatelj došao k njemu plačući, on ga upita što mu je, a on mu odgovori da su njegovoj majci otkrili tešku bolest za koju oni nemaju novaca za liječenje i da će ako ne namakne novac umrijeti. Rekao mu je da namjerava napustiti studij i negdje naći posao i zaraditi novac ne bi li majci platio liječenje, ali je problem bio u tome što novac treba odmah. On ga upita da li ima dovoljno novca za prehraniti njih dvojicu na godinu dana?
Taj mladić mu se posebno dopadao, jer je bio kao i on bogobojazan. On mu odgovori da to nije problem, jer mu rodbina može donijeti hranu sa sela. On mu odgovori kako će kupiti samo knjige i da će morati zadržati stan kako njegovi roditelji ne bi otkrili da je ostao bez novaca i reče mu kako će mu sve što ostane dati i da mu to mora vratiti kroz godinu dana.
Ovaj drugi mladić mu zahvali i uze novac i da majci za izlječenje. Međutim, svi poslovi koje je nalazio taj njegov prijatelj su bili slabo plaćeni i kako je godina prolazila, tako je majku ponekad zahvaćala bolest pa je trebalo novca za liječenje i sve je trošio na nju, tako da im je malo ostajalo za život.
Tada je i on odlučio da se zaposli i da zataji pred roditeljima da studira uz rad. Međutim, mada je studirao i dalje odlično jedan očev prijatelj ga je vidio kako radi kao običan radnik u jednoj firmi i prenio je to ocu. Kad je to to otac, odmah je doputovao i ljutito počeo vikati na njega i reče mu: “Nisam ljut zbog novaca, već zbog toga što si tako grozno lagao, odsad više nećeš biti moj sin“ i reče mu da se sam snađe.
Kad mladić to ispriča prijatelju, on gorko zaplaka i reče da je kriv zbog toga što je izgubio obitelj, silno bogatstvo. On mu reče kako mu to nije žao, jer mu je njegova majka dala toliko radosti i da njen život vrijedi puno više od ogromnog bogatstva, kao i njihovo prijateljstvo i upita ga da li je velik grijeh lagati ocu, on mu odgovori, da bi bili najbolje priupitati jednog njegova prijatelja koji je stariji čovjek i mada nije svećenik puno proučava Bibliju.
Kad su došli k njemu i sve mu ispričali, on duboko ganut mu reče: “Ti si, sinko moj, sebi kupio biser i rasprodao svo blago.“ i reče mu. “Stoji pisano u deset pravila Božjih: Ne izreci lažna svjedočanstva, a to svatko tko ima pameti prevodi kao: Onomu koji laže naplati prema htjenju“ i reče mu da je lagao ispravno, jer je to učinio da spasi život i reče mu da je otac, ako malo bolje pogleda na to, ubio jednu ženu, jer i to treba shvatiti kao: “Onome koji laže naplati prema htjenju“ i reče mu da ne brine, već da studira malo duže i radi i da će sve izaći na dobro, a tako je i bilo.
Ti, čitatelju, zapamti, s neba te gledaju Krist i anđeli i odnekud Gospodin Bog i zato pazi što lažeš kad te tužni život natjera na to.
—————————————–
Robert Bralić
Rođen je u Ražinama pored Šibenika 08.08.1969.
Osnovnu i srednju školu smjera Matematičar Informatičar(srednju), je završio u Šibeniku…. Nakon toga je upisao Elektrotehnički Fakultet tadašnji ETF (današnji FER). Diplomski rad je napisao na psihijatriji….
Tada mu je bilo nezamislivo da će ikad biti u s stanju napisati pjesmu. Zadaćnice su mu bile grozne…
Prvu pjesmu napisao je na psihijatrijskoj bolnici Ugljan…. I u međuvremenu stasao u čovjeka koji zna pričati u stihovima….
Kontakt:
E-mail adresa: borebikondo@gmail.com
—————————————–
Preuzmite knjigu – “Negdje u sjećanju”, Roberta Bralića
Knjigu “Negdje u sjećanju”, Roberta Bralića, moći ćete preuzeti tako da
svojim mišem kliknete na link: http://www.digitalne-knjige.com/bralic.php
te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.
Uredio, odabrao i obradio: Nenad Grbac
————————
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja autora knjige i autora stranice.
