Pojam teosomatske kabale (iz knjige “Teosomatska kabala”, Miljenka Brkića)

Kabala je postala predmetom ozbiljnog akademskog proučavanja još u prvoj polovici prošlog stoljeća. Poznato je ime Gershom Scholema (1897-1982) prvog profesora na katedri za proučavanje židovske mistike na Jeruzalemskom sveučilištu. Njegova knjiga „Kabala i njezin simbolizam“ predstavlja prvi ozbiljni rad u proučavanju Kabale. Nakon duge zatvorenosti unutar rabinskih učilišta postala je, zahvaljujući hasidskom pokretu u XVIII stoljeću, otvorena za širi krug ljudi; zadobila je veliku popularnost, ali istovremeno je postala predmetom površnog bavljenja i komercijalizacije, pogotovo u krajem prošlog stoljeća. Što je to Kabala?

Najprije, što ona nije:

Kabala nije ateistička*, naprotiv ona pretpostavlja vjeru u jednog Boga i veliki dio njenog opusa usmjeren je na tumačenje Biblije (Tora, Pjesma nad pjesmama,…);

Kabala nije dogmatska, naprotiv ona je otvorena za daljnje istraživanje pa ostaje živom kroz nove doprinose smjelih istraživača;

Kabala praksa se ne svodi ni na kakve „tehnike“ koje bi prakticiranje Kabale učinile jednostavnom i ugodnom; naprotiv, Kabala praksa zahtjeva aktivni pristup kroz meditaciju, molitvu, ljubav prema Bogu, i sl.

Naziv „Kabala“ dolazi od korijenaקבל (KBL) što znači primiti, u smislu primiti naslijeđeno učenje. Kabala pripada duhovnoj tradiciji judaizma i sastoji se kako u tumačenju dubljeg smisla biblijskih tekstova, tako i u mističkom pristupu krajnjoj tajni postojanja svijeta i čovjeka. Mistički pristup je takav u kojem se duboko u sebi proživljavaju temeljne postavke nekog učenja. Kabala se ne sastoji u improviziranom pristupu duhovnosti, višim svjetovima i Bogu, nego pretpostavlja zadani pojmovni okvir unutar kojeg se kreće kako teorijsko učenje tako i praksa. Glavni pojmovi u okviru Kabala učenja su:

Sveukupno postojanje je beskrajna snaga i beskonačni um koji se u Kabali naziva En Sof**(en= bez; sof=granica, kraj) – ono Bezgranično koje iz sebe samog izvodi svu snagu i sve likove potrebne za stvaranje svih konkretnih bića. Kada se to beskrajno En Sof razumije kao osoba (neki Tko) i kada mu se pridaju antropomorfne odlike (govor, volja, strasti, …) tada nastaje Bog u ljudskoj predodžbi. En Sof se često koristi kao sinonim za Boga, ali En Sof prethodi bilo kojoj manifestaciji, ili bilo kojem biću u svijetu.

Božji atributi*** su svojstva koja se pripisuju Bogu, a u Bibliji ih nalazimo u 1. Ljetopisa 29,11: Uzvišenost, Mudrost, Umnost, Milosrdna ljubav, Pravednost, Ljepota i sklad, Pobjedonosnost, Slava, Biti-svemu-temelj (i: Biti izvor života), Kraljevstvo. Stvaranje svijeta se zbiva kroz emanaciju Božjih atributa u prazan prostor što ga Bog stvara procesom zvanim cimcum, što označuje povlačenje Boga iz jednog dijela kozmosa da bi potom u taj prazan prostor emanirao svoje atribute. Emanacija****označuje proistjecanje Božjih atributa i njihovo manifestiranje na četiri razine svjetova (arba olamot):

Ø Adam Kadmon – prva emanacija iz bezgraničnog prostora koji sadrži čiste biti Božjih atributa smještene u čovjekoliku konfiguraciju zvanu „Stablo života“ (Ec Hajim);

Ø Acilut – svijet u kojem Bog izgovara buduća bića, naime po njegovoj riječi ona bivaju stvorena;

Ø Beria – svijet u kojemu Bog izvodi iz sebe snagu stvaranja (tvar i energiju), onu snagu kojom će bića postati zbiljska;

Ø Jecira – svijet u kojem Bog izvodi iz sebe likove budućih bića kojima će oblikovati snagu koju je iz sebe izveo u svijetu Beria;

Ø Asija – svijet konkretnih pojedinačnih stvorenih bića koja su djelatna i u međusobnoj povezanosti i interakciji.

Tim razinama svjetova odgovaraju i razine duše:

Ø Jehida („jedincata“) – najviša razina duše koja odgovara Adam Kadmonu, bolje rečeno sadrži ga u sebi; to je duša koja teži sjedinjenju s Bogom kroz priljubljivanje (d’vekut, doslovno: priljepljivanje) i kroz praksu jihudim koja se sastoji u objedinjavanju Božjih atributa.

Ø Haja – duša na razini svijeta Acilut u kojem Bog govori, izgovara buduća stvorenja, govori čovjeku izdajući mu svoje zapovijedi, obraća mu se u vizijama proroka i sl.; sam čovjek, ukoliko se uzdigne do te razine duše, obraća se Bogu u molitvi, razgovarajući s Bogom i slušajući Božji nagovor.

Ø Nešama – misaona duša koja reagira na događaje u tijelu i okolišu i reagira tako što stvara misaone obrasce u funkciji vrednovanja dobra i zla (etičke vrline);

Ø Ruah – duša koja opaža čiste likove (likove kao takve nevezane za materijalna bića) i reagira na njih sviđanjem ili nesviđanjem;

Ø Nefeš – duša koja oživljuje organsko tijelo: upravlja fiziologijom svih vitalnih i osjetilnih organa (oči, uši,..).

Sefiroti* (jednina: sefira) su temeljni pojam Kabale i označuju kanale, putove kroz koje, ili u kojima se očituju Božji atributi na putu manifestiranja. Sefiroti se organiziraju u parcufime (parcuf = lice), možemo reći „obličja“ Božja koja imaju odlike osobnosti. To su Abba („Otac“), Imma („Majka“), Zeir Anpin („Malo lice“ ili „Sin“), Nukva („Kći“ ili Šehina – Božje prisustvo na Zemlji). Sefiroti, njih deset, organiziraju se u tzv. „Stablo života“ koje predstavlja čovjekoliki prikaz položaja sefirota i njihova međudjelovanja.

Bog je naziv za dinamički sklop Božjih atributa u njihovoj bitnoj prirodi (u njihovim čistim bitima). U Kabali praksi treba se uzdizati kroz svjetove (olamot):

Jecira – čisti lik atributa;

Beria – snagosni vid atributa;

Acilut – logosni vid atributa;

En Sof – Božji atributi u njihovim bitima kako one proizlaze iz beskrajne potencije Božjeg uma i snage.

Kad kažem „dinamički sklop“ onda to upućuje na živi, dinamički odnos među Božjim atributima, a takav odnos je prikazan u Stablu života (Ec Hajim). Dakle idemo redom počam od Božje uzvišenosti (Keter) koja navodi čovjeka na traženje mudrosti; mudrošću (Hokma) treba natkriljivati rad intelekta (Bina) pomagati mu u održavanju pogleda na cjelinu. Sefira Bina vodi do Božje ljubavi i milosrdnosti (Hesed) koja ne smije pretjerati, a u tome joj pomaže Božji atribut Gevura (stroga pravednost); potreban je sklad jedne i druge sefira što što će biti funkcija sefira Tiferet (Božja ljepota). Nakon što je uspostavljen sklad ljubavi i pravednosti čovjek će moći krenuti u djelovanje, najprije u pobjedonosno nadvladavanje prepreka u vrlini bitahon (povjerenje u Božju pobjedu) – sefira Necah; međutim uspjeh u pobjedonosnom hodu mora biti nadopunjen slavljenjem Boga i njegove beskrajne slave (svjetlosti, metafora koja označuje snagu), a to je uloga sefira Hod (slava). Tek u harmoničnom skladu pobjeđivanja i slavljenja Boga čovjek može krenuti u sebe-ozbiljivanje u istini (emet), u uživanje života i ostavljanju potomstva što je domena sefira Jesod. I onda, na kraju puta pripremljen spoznajom (Hokma, Bina), učvršćen u emocionalnom skladu (Hesed, Gevura, Tiferet), ojačan i prekaljen u stvarnom djelovanju (Necah, Hod i Jesod) čovjek se može nadati ulasku u kraljevstvo Božje, postati sudionikom kraljevstva i smjerno služiti Kralju svijeta – svemogućem Bogu stvoritelju svega (sefira Malkut).

—————–

* Prakticirati Kabalu bez vjere u Boga, kako je on prikazan u židovskoj tradiciji, je nemoguće. Temeljno djelo Kabale – Sefer HaZohar („Knjiga sjaja“) sastoji se od tumačenja tekstova Tore.

** Zvjezdica (*) uz riječ upućuje na Leksikon gdje se daje značenje te riječi.

*** Problem creatio ex nihilo (stvaranje iz ničega) razrješava se upravo time što Bog izvodi iz samoga sebe tvar i energiju (snagu) potrebnu za stvaranje.

****Riječ „sefira“ (hebr: ספירה ) je ženskog roda; množina glasi „sefirot“ (hebr: ספירות ), ali to nije muški rod iako tako zvuči. Riječ sefira nećemo sklanjati, dakle u tekstu će biti ova sefira, od ove sefira, ovoj sefira, ovu sefira, o toj sefira, s tom sefira. Riječ „sefiroti“ koja je već kroatizirana, sklanjat ćemo na način: ovi sefiroti, ovih sefirota, ovim sefirotima, ove sefirote, sa sefirotima.

Miljenko Brkić

Rođen 22. travnja 1946. u Zadru. Dio djetinjstva proveo u Gorskom Kotaru (Lokve) a osnovnu školu pohađao na Velom Ižu. Gimnaziju završio u Zadru. U Zagrebu studirao najprije fiziku da bi na drugoj godini studija prešao na studij psihologije, filozofije i francuskog jezika na Filozofskom fakultetu. Magistrirao na temu „Kant i problem znanosti“, a doktorirao ofilozofiju na temu „Filozofija i paideia u Hegelovu djelu“. Najprije radio na gimnaziji u Karlovcu gdje je predavao filozofiju, psihologiju i francuski jezik. Osim rada u školi bavi se i jogom tako da je držao tečajeve joga-asana za građane Karlovca. Osim toga proučavao i kineski daoizam i vježbe Qigong; držao tečajeve Qigonga u hotelu na Velom Ižu.

Radio kao profesor na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu gdje je predavao Filozofiju odgoja i etiku. Držao i izborni kolegij Uvod u indijsku filozofiju; osim predavanja održavao i vježbe joga-asana sa studentima. Objavljivao znanstvene i stručne članke; objavio knjigu „Filozofija koja odgaja“ (2006).

Živi u Karlovcu i u Velom Ižu. Intenzivno se, već osam godina, bavi Kabalom. Objavio 16 članaka o Kabali u Wikipediji, mnoge video priloge na YouTube-u (42 priloga) između ostalih o odnosu Kabale i ljudskog tijela; na web stranici www.academia.edu objavio 12 članaka. Iz područja Kabale objavio digitalnu knjigu „Praksa Kabale – put uma, srca i čina“ ; „Adam Kadmon u praksi Kabale“; „Eros i Kabala“, sve tri u izdanju www.digitalne-knjige.com

Kontakt:

e-mail: miljenb@gmail.com

—————————————–

Preuzmite knjigu – “Teosomatska kabala”, Miljenka Brkića