Raznolikost oblika postojanja na Zemlji, njihova brojnost i međusobna povezanost, stvara osjećaj divljenja i ostavlja svakog promatrača bez daha. Prekrasne slike planinskih lanaca, šuma, zelenih dolina, pustinjskih pejzaža, riječnih slivova, mora i oceana te vječnog leda na polovima Zemlje upotpunjuje mnoštvo životinjskih vrsta od oku nevidljivih vrsta pa do najvećih poput slonova. Biljne i životinjske vrste nalaze se ispod i na površini zemlje, u vodi i u zraku. Svaki dio Planete odiše specifičnom ljepotom. U cjelokupnosti tog života, središnje mjesto zauzima čovjek kao oblik postojanja koji se izdvojio posebno velikom sposobnošću djelovanja na okolinu u kojoj živi. Čovjek je svojim intelektom uspio iskoristiti prirodna bogatstva Zemlje daleko više od bilo kojeg drugog oblika postojanja. Razvio je alate i strojeve te osmislio procese koji mu pomažu u svakodnevnim aktivnostima usmjerenim prema zadovoljavanju životnih potreba, prije svega osiguranju hrane i vode za održanje životnih funkcija tijela, a zatim i za niz drugih aktivnosti i potreba vezanih uz svakodnevni život.
Čovjek je kroz cijelo vrijeme svog postojanja nastojao dokučiti bit prirode. Zanimalo ga kako je sve nastalo. Tko je osmislio i zatim napravio sve što vidi, uključujući i njega samoga? Promatrao je prirodu i povezivao skupljena znanja. Isprva je to bilo sporo jer se iskustvo i stečeno znanje prenosilo usmenom predajom te je teško bilo prenositi veliku količinu znanja. Bio je to često preveliki izazov za pojedinca pa je privilegij poznavanja znanja imao mali broj ljudi. Pojavom pisma, znanje se moglo akumulirati u zapisima i tako stvoriti bazu znanja. Ipak, i ti zapisi su bili dostupni samo malom broju ljudi. Tek razvojem prometnih sredstava i sredstava za međusobnu komunikaciju – posebno telekomunikacija, čovjek je došao u mogućnost puno brže razmjene stečenih znanja. To je doprinijelo brzom utvrđivanju novih spoznaja o svijetu u kojem živi i omogućilo mu je oblikovanje novih metoda, procesa i alata koji mu služe u svakodnevnom životu bilo za rad, razonodu, daljnja istraživanja, u procesu liječenja ili za neku drugu svrhu.
Razvoj industrije, elektronike, robotike, telekomunikacija te pojava Interneta i globalnih mreža omogućili su pristup svekolikim podacima bez obzira na kojem se dijelu Zemlje oni generirali. To je otvorilo put još bržim i efikasnijim istraživanjima svega što postoji. Gotovo svakodnevno se dolazi do novih spoznaja o funkcioniranju života na Zemlji. Pa ipak, temeljno pitanje koje se postavlja o početku sveg postojanja još nije do kraja razjašnjeno. Pitanje o tome zašto je, kako i tko sve stvorio, ostaje i dalje dvojbeno. Čovjek se tijekom života susreće s nekoliko tumačenja, ali najčešće prihvati ono koje mu je “usadila” sredina u kojoj se rodio. U doba kada se nije moglo doći do drugih informacija to je bilo ujedno i jedino objašnjenje. Ljudi su ga mogli prihvatiti ili odbaciti bez prave alternative. Većina se zadovoljila time i nije promišljala dalje. Pojedinci koji su svojim razmišljanjima i istraživanjima došli do spoznaja koje su se kosile s opće uvriježenim mišljenjem, dolazili su u sukob s većinom pa su njihove ideje često proglašavane bogohulnima i nastojale su se zatrijeti. Danas je razvijeno školstvo, a podaci su dostupni na više različitih načina i iz više izvora pa čovjek ima mogućnost preispitati sva tumačenja. Neki se zadovolje onime kako su ih naučile starije generacije kada su bili malo dijete, a neki istražuju dalje.
Predmet promišljanja krene od pitanja: Tko sam ja? Kako je nastao život na Zemlji? Koji je njegov smisao?, a zatim se proširi na razmišljanje o nastanku nama vidljive kreacije svemira sa zvijezdama i planetima. Otvaraju se pitanja o povezanosti svega što postoji u svemiru, o tome postoji li negdje među svim tim beskrajnim zvijezdama još neki planet na kojem buja život ovakav ili sličan ovome na planetu Zemlja.
Suvremena znanost opisuje nastanak svemira teorijom velikog praska koja polazi od toga da se svemir prije 13,8 milijardi godina počeo širiti iz točke neizmjerne gustoće, a širi se i danas. S druge strane, velike svjetske religije vjeruju da je cjelokupni svemir stvorio svemogući Bog kao nadnaravna osoba. Za razliku od teorije velikog praska koja govori o nastanku nama vidljivog materijalnog svijeta, religijske zajednice promiču vjerovanje u postojanje i duhovnog svijeta koji s materijalnim čini jedinstvenu cjelinu Božje kreacije. Ne ulazeći u prirodu nastanka svemira ili cjelokupne kreacije, razvile su se teorije paralelnih svjetova koje nastoje dokazati da istovremeno postoji bezbroj svjetova sa svojim specifičnim značajkama te da je moguće putovanje između njih, ali je čovjeku na sadašnjem stupnju razvoja nepoznat način kojim bi se to putovanje moglo ostvariti.
Religijsko tumačenje nastanka svijeta usađuje se čovjeku odmah po rođenju. Roditelji i sredina u kojoj čovjek kao dijete odrasta, usade mu vjerovanje one religijske zajednice kojoj pripadaju. Na taj se način vjerovanje u Boga, stvoritelja neba i zemlje, duboko usadi u svijest svakog djeteta te ga ono nosi kroz cijeli život. Religije traže bezuvjetno vjerovanje bez preispitivanja. To je u prošlosti bilo gotovo pa u potpunosti poštivano. Današnje društvo preispituje sve pa i postojanje samoga Boga. Najveći problem kod poimanja Boga jest kako Ga sebi dočarati – prispodobiti. Je li to neka osoba, sila ili nešto treće? Problem je u tome što se za Njega kaže da je svugdje prisutan, sve može, sve čuje i sve zna, a nitko ga ne može vidjeti. On se nikada direktno ne pokazuje već djeluje posredno, putem anđela. Te su činjenice zbunjujuće pa Ga ljudi predočuju u obliku nadnaravnog čovjeka, a neki ga poistovjećuju s nekom svemogućom silom ili Ga opisuju kao sveopću ljubav koja postoji svuda oko nas i u nama samima.
Imajući na umu ograničenost spoznaje i općenito obrazovanja tijekom povijesti sve do današnjih dana, logično je da se spoznaja Boga nije mogla i još se ne može objasniti tako da bi svi razumjeli o čemu je riječ. Stoga se koriste opisi koji ukazuju na bit bez točno definiranih pojmova. Primjera radi: zamislimo situaciju da dijete od četiri ili pet godina pita: “Tko stvara svjetlost u žarulji na lusteru?” Što bismo odgovorili? Možemo li djetetu opisati tehnologiju proizvodnje struje počevši od hidroelektrane koristeći se “normalnim” tehničkim rječnikom? Hoće li to razumjeti? Očito ćemo se morati poslužiti nekim dovoljno jasnim opisom koji će djetetu biti prihvatljiv. Možda bi sljedeći opis bio dovoljan za razumijevanje:
Znaš, postoji jedan jaki čovjek koji svjetlost gura u žice, a kada mi stisnemo prekidač na zidu ta svjetlost iz žice dođe u žarulju i ona svijetli.
Tako je prema Biblijskim tekstovima, Bog na Mojsijevo pitanje kako da Ga zove, odnosno koje Mu je ime, odgovorio: Ja sam koji Jesam. (Izlazak 3,14)8.
Ovo ime navodi na neposrednost i sveprisutnost. Jahve je prisutan, dostupan, blizu onima koji ga zazivaju za izbavljenje, oprost i vodstvo, on je u svemu, svuda oko nas.
Psalam 107,13: Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja.8
Psalam 25: Molitva u pogibelji 25,11: Jahve, radi svojeg imena grijeh moj mi oprosti, jer je velik.8
Psalam 31: Molitva u nevolji i zahvala za uslišanje: 31,3-4: Prikloni k meni uho svoje, pohiti da me oslobodiš! Budi mi hrid zaštite, tvrđava spasenja. Jer ti si hrid moja, tvrđava moja, radi svoga imena vodi me i ravnaj.8
Iz navedenog odgovora Mojsiju može se zaključiti da ni jedno konkretno ime koje bi tada koristili ne bi odgovarajuće opisalo Boga. Ime kakvo imaju i ljudi upućivalo bi na to da je On osoba slična čovjeku, ali s nadnaravnim moćima. No, očito nije tako. Ime koje bi upućivalo na neku jaku silu kao na primjer vjetar, bilo bi “preusko” za Njegov opis. Ako bismo i uvjetno prihvatili da je vjetar sveprisutan, problem je kako shvatiti da je svemoguć, sve vidi, čuje i sve zna. Mogli bismo to prihvatiti u prenesenom smislu, ali Bog se mora podrazumijevati u stvarnom smislu. Stoga je takav odgovor Mojsiju očito najprimjereniji iako djeluje pomalo zbunjujuće jer ima djelić mističnosti. No taj odgovor, upućuje na sveprisutnost Boga i čovjeku se prenosi poruka da je On svugdje iako Ga čovjek osobno ne vidi. Bog je u svemu što postoji pa samim time sve vidi, čuje i zna.
Pitanjima vezanim uz spoznaju Boga bave se sve religije svijeta pa tako i “Međunarodno društvo za svjesnost Krišne”. U brojnim knjigama koje je izdalo to Društvo neizostavno se govori o Krišni kao Bogu. Tako se i u knjizi Nauka o samospoznaji4 na stranici broj 16 govori o definiciji Boga te vezano uz njegovo ime kaže:
U stvari, Bog nema određeno ime. Kad kažemo da nema ime, mislimo da nitko ne zna koliko imena ima. Bog je neograničen i stoga Njegova imena također moraju biti neograničena. Zato se ne možemo odlučiti za jedno ime.
U tekstu se potom navodi: Ne možemo izdvojiti ni jedno ime. Ali ime Krišna znači sveprivlačan. Bog privlači svakoga. To je definicija Boga.
André Chouraqui u svojoj knjizi Deset zapovijedi danas16 također govori o misteriju Božjeg imena. Navodi kako se Bog predstavio Mojsiju kao: Ja sam, Adonaj/JHVH, tvoj Elohim (stranica 57). Autor navodi da ovakvo ime znači da je Bog Višnje biće, Onaj koji bijaše, jest, bit će i čini da jest. Ime JHVH je dodavanjem samoglasnika e, o, a iz imena Eloha, pretvoreno u Jehova (h) te potom u Jahve (stranica 110).
Muslimani štuju 99 imena Allaha (jednog jedinog Boga) koja opisuju njegove osobine shvatljive za ljude. Tvrdi se da postoji i stoto ime (nepoznato ime) koje podsjeća čovjeka da Allah nikad ne može biti shvaćen ljudskim razumom. Broj sto je simbol bezgraničnosti.
Posebno je zanimljivo spomenuti citat XIV. poglavlja Tao-te-kinga koji se spominje u knjizi16 (stranica 115):
Gledajući ga, nije ga vidjeti, imenuje se nevidljivi,
Slušajući ga, nije ga čuti, imenuje se nečujni,
Dodirujući ga, nije ga osjetiti, imenuje se neopipljivi
Ova tri stanja, čija bit je neodgonetljiva, na koncu se stapaju u jedno.
Tao-te-king je knjiga koja je nastala prije 2.500 godina te se pripisuje kineskom mudracu i osnivaču taoističke škole Lao Tzuu.
—————————————–
Stjepan Crnić
Stjepan Crnić rođen je 1959. godine u Rijeci. Osnovnu školu pohađao je u Žarovnici, pokraj Lepoglave i Špišić-Bukovici, pokraj Virovitice, a srednju školu, studij elektrotehnike i poslijediplomski studij završio je u Zagrebu, gdje živi i radi. Po završetku poslijediplomskog studija jedno se vrijeme bavio znanstvenim radom.
Više od trideset godina tragao je za logičnim i smislenim odgovorima o smislu postojanja života na Zemlji proučavajući brojnu literaturu, kako religijsku tako i znanstvenu te znanstveno-fantastičnu.
Pisanjem pripovijedaka i poezije počeo se baviti još tijekom osnovne škole. Radovi su mu objavljivani u različitim časopisima, na radijskim postajama te u više od sedamdeset zbornika poezije i kratkih priča.
Objavio je roman “Alfa svijet – rodilište” (Parvus d.o.o., Zagreb, 2014. godine), novelu “Tajna divljeg kestena” (Redak d.o.o., Split, 2016. godine) i roman “Uskrsni krijes” (CeKaPe – Centar za kreativno pisanje d.o.o., Zagreb, 2018. godine).
Za roman Uskrsni krijes dobio je književnu nagradu “Rikard Jorgovanić” (2019. godine) koju dodjeljuje Hrvatsko-zagorsko književno društvo i Općina Hum na Sutli.
Kontakt:
e-mail: stjepan.crnic2@optinet.hr
—————————————–
Preuzmite knjigu – ALFA SVIJET – život naš vječni”, Stjepana Crnića
Knjigu ALFA SVIJET – život naš vječni“, Stjepana Crnića, moći ćete preuzeti tako da
svojim mišem kliknete na link: http://www.digitalne-knjige.com/crnic.php
te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.
—————–
Odabrao, uredio i obradio: Nenad Grbac
————————
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
