Kvaka 19 (iz knjige “22 Kvake”, Borisa Golića)

Gotovo uvijek sam počinjao svoje pisanje o tome kako sam odlazio na zavod zapošljavanje. Tamo sam svašta doživljavao, a to nije imalo veze sa mojim budućim poslom ili bilo kakvim poslom. Od današnjeg dana su uveli nova pravila, ne mora se dolaziti k njima, a ja sam namjeravao kupiti Harley-Davidsona, kupio sam i lijepe krokodilske čizme i crnu kožnu jaknu i takav sam htio doći pred njih. Ako su oni u meni izazivali stres, htio sam i ja nekome stvoriti i stres i strah.

Vjerojatno je njima jednako stresno, a ako im nije i stresnije nego nama, što moramo dolaziti k njima i što nam u nekakve kartone upisuju da smo se javili. Kome je to važno nisam doznao, ali kažu da se ubuduće možemo telefonski javiti i izjaviti raspoloženost za posao. Tražili su od nas novi životopis, suvremeniji i u skladu sa novonastalim tendencijama i državnim strategijama. Novi običaji i pravila, za nova vremena, a meni se sviđao i dalje sviđa Harley- Davidson.

I tako se meni javio neki čovjek i kaže da je čitao moj životopis koji je našao na internetu i provjerava je li istina da ja govorim nekoliko stranih jezika i da sam radio sveo one poslove koje sam naveo. Kažem mu da sam to radio, ali da jedino ne znam koliko je to bilo uspješno i jesu li svi bili zadovoljni mnome.

„Znate li vi naplaćivati potraživanja kako ste naveli: robno i financijski ili ste to usput napisali?”

„Neki eminentni gospodarstvenici su govorili da sam to vrlo dobro i uspješno radio. Možete se i vi raspitati u to, a možete se i uvjeriti. Barem je to transparentno, kako kažu naši političari. Ne treba puno vremena i odmah se vidi ili to znam ili ne znam.”

„ Znate mi imamo velika nenaplaćena potraživanja, biste li došli pogledati tko nam to duguje i možete li to riješiti?”

„Kada da dođem?”

„Da ste već došli bilo bi kasno, ali ako dođete u roku pola sata, bit će u redu.”

„Moram se presvući, okupati, obrijati i oprati zube i za to mi treba pola sata i još mi pola sata treba do dođem. Dakle, treba mi minimalno sat, nisam ptica da letim, a dolazim što prije mogu.”

„Dobro. Vidimo se za sat vremena.”

I kao što sam već rekao okupao sam se, obrijao, oprao zube, presvukao, oprao stakla na autu i krenuo u nove poslovne izazove. Došao sam u tvrtku, ali nisam odmah našao kancelariju glavnog direktora, nego sam zalutao u komercijalu, a tamo me dočekalo desetak komercijalista koji su me prihvatili kao svog spasitelja, naime od mene su očekivali da njihovu proizvodnju svega i svačega prodam po Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj, Poljskoj, Litvi, Estoniji, Rusiji, Kazahstanu, Uzbekistanu, Azerbejđanu, Moldaviji i tko zna kojoj još zemlji.

Jedan me komercijalista pitao: mogu li to već sutra ili mi treba vremena i koliko.

„Vidjet ćemo,” odgovaram mudro i nastavljam: „ niste me još ni primili u svoje društvo. Moram obaviti razgovor s vašim generalnim direktorom. Gdje je njegov ured?”

„Samo naprijed.”

I tako sam pokucao na direktorova vrata i kao da sam nešto čuo s druge strane i ušao. Predstavio sam se i rekao da sam taj i taj, a direktor mi je dao spisak tvrtkinih potraživanja. Gledao sam ih i utvrdio da su u pitanju tvrtke koje sam nekad lagano rješavao, možda su došla teža vremena, ali bio sam optimista, pa sam direktoru rekao da ima nade i da bi se od svega toga nešto i napraviti.

„Kada bi mogli početi s radom?”

„Moramo dogovoriti uvjete rada. Moje troškove plaćate unaprijed, a možete me isplatiti na crno, a možete me primiti i u stalni radni odnos. ”

„Mi smo oduvijek poštivali pravo i pravdu, primit ćemo vas u radni odnos, to jest na probni rad. Ako uspijete riješiti dugove, možda vas primimo i za stalno.”

„Sve mi je to jasno. Dugo sam bio nezaposlen, pa mi ne bi škodila neka akontacija.”

„Odite vi sada u kadrovski, ja ću im reći da zasnuju s vama ugovor o probnom radu. Ne mogu drugačije.”

„U redu je.”

Otišao sam tražiti ured kadrovskog direktora, a ovaj se nije mogao načuditi da pored tolikog viška radne snage, on mora primiti nekog novog i njemu nepoznatog.

„Tko vam je rekao da dođete k meni?”

„Generalni direktor.” Kadrovski direktor je odmah nazvao generalnog i podsjetio ga da mu je ovaj zabranio novo zapošljavanje, a ovaj mu je odmah rekao da sam im ja neophodan u rješavanju financijskih problema i odmah su obojica zaključili da trebaju objaviti natječaj za novo zapošljavanje.

„Znate što,” kaže meni direktor kadrova i nastavlja: „ mi ćemo objaviti natječaj za novo zapošljavanje, pa se vi na njega javite”.

„U kojim ćete novinama objaviti?”

„U svim lokalnim, narodnim i službenim novinama. Vi pošaljite molbu, pa ćemo se javiti.”

Mjesec dana sam pratio sve novine i oglase na internetu i jednog dana je izišao oglas da se traži: 10 pripravnika koji će raditi za 1.600 kuna, 5 redovnih radnika VSS spreme, i sa radnim iskustvom od 5 godina, mogu biti i magistri, 2 managera ljudskih resursa, 3 invalida rada i 1 mentor za pripravnike. Nazvao sam direktora i pitao ga na koji oglas se trebam javiti, a on mi je odgovorio da samo pošaljem ili donesem molbu

„Na koje radno mjesto se trebam javiti?”

„Napiši za bilo koje radno mjesto, znamo o čemu se radi

Napisao sam da se javljam za rješavanje financijskih problema u tvrtci. I da ne bi na tome ostalo još sam napisao da rješavam sve moguće likvidnosti, zatim plasman raznih roba i pronalaženja tržišta, marketing, istraživanje tržišta i slično. U novinama sam pročitao da se 33.655 kandidata na sve te moguće oglase.

Javljali su se kandidati iz svih gradova, županija i bivših republika. Svi bi radili, ako bi dobivali osobni dohodak, pa makar i onaj minimalni. I ponovo je sve trajalo nekoliko mjeseci, a ja nisam dobio odgovor. Zovem direktoru kadrova, a on mi govori o sukobu interesa ako se meni javi, jer kao utječem na njega, ali on nije ni glavni u svemu tome.

„Pa tko je glavni?”

„Šef komisije.”

„Tko je to?”

„Ne smijem vam reći.”

„Ali vi ste mene trebali, a ne ja vas.”

„Ne znam ja ništa.”

Preko tajnih kanala saznam tko je šef komisije i pitam ga što je s mojom molbom?

„Do završetka natječaja ne smijemo davati izjave”, kaže on mudro.

„Kada će to biti?”

„Znate i sami da je veliki problem obraditi 33.655 kandidata. Treba pročitati molbe, odvojiti one koji zadovoljavaju natječaj, obaviti razgovor i odlučiti se za pravoga kandidata.”

„Vaš direktor je rekao da sam kod vas bilo bi kasno, a od svega je prošlo već šest mjeseci.”

„On bi sve preko bundeva, a ne ide to tako. I za djecu treba barem devet mjeseci. Evo ja na tome radim već tri godine i ako bude sreće u kolovozu, bit će nešto. Ne znamo jeli momak ili djevojčica, ali glavno da nešto bude.”

„Svaka čast i sretno.”

„Hvala.”

Više nisam ni čekao rezultate natječaja, a pomalo sam sumnjao na šefa komisije i samu komisiju. Naime, kod nas se još uvijek ne znaju ni rezultati prebrojavanja i popisa stanovništva iz 2007. godine, pa kako bi se onda znali rezultati natječaja. Usput sam saznao da je stupio na snagu novi zakon o stečaju i netko je otvorio stečajni postupak protiv tvrtke u kojoj sam trebao raditi. Svi ti direktori, manageri, komercijalisti, pripravnici i njihov mentor, invalidi rada i ostali radnici dobili su otkaz, a doznao sam da ona potraživanja koja sam trebao naplatiti i nisu naplaćena. Sve je otišlo u stečajnu masu, a sada to vodi stečajni upravitelj. Kad sve naplati i isplate se radnička i ostala potraživanja, predložit će likvidaciju, a kada se i to provede, više me nitko neće trebati, a ja sam očekivao da ću dobiti posao jer sam za njega trebao još jučer.

I tako nisam dobio posao, ali nije to najgore. Malo sam se raspitao o tom slučaju i doznao: da stručna sposobnost kod nas ništa ne znači, pa makar tvrtka zbog toga propadne, da se tvrtke popunjavaju članovima partije ili nečije obitelji, da kriteriji i pravila za radna mjesta ništa ne znače, da se kadrovi zapošljavaju ako netko nekome obeća državnu pomoć koja nema veze sa stvarnošću.

—————————————–

Boris Golić

Ova slika je simbolična i ne odgovara stvarnosti.

Rođen je 1958. godine u Belišću. Do sada napisao:

2010. godine – 55+, „Posljednji Gutmann” i „Tamna strana mog Mjeseca”.

2011. godine – „Vražja divizija” i „Vražja divizija II”.

2012. godine – „Izvan koncepcije” i „Paintball”.

2013. godine – „Zovem se 55+” i „Više se ne zovem 55+”.

2014. godine – „Investitor” ; „22 kvake” ; „Tribunj via Čanak” i „Analiziraj me!”.

2015. Godine – „Nema lijeka za naš blues”; „Izborna lista”; „Svijet okrenut naopako”; „Unatoč i usprkos svemu”.

2016. Godine – „Gimnazijski dani”; „Slavonska molitva”; „Izbjeglica”; „Turci među nama”; „Romi među nama”; „Srbi među nama”.

2017.godine – „Hrvati među nama”; „Seksualni vodič za ruralne frajere”; „Put u Munchen”; „Argentinski tango”, „Strah od stranca”.

2018.godina – „Biti ili ne biti hrvatski tajkun”; “Bjegunac”, Joe, i tu je Amerika”, “Posljednji Prandau – Normann”, „Put u pakao popločen je dobrim namjerama”.

2019. godine – „Posljednji Podunavski Švabo”, „Poplava”, “Kako uništiti grad Vukovar”, “Ustaše i Četnici među nama”, “60 plus”.

2020. godina – „Moja Biblija”, „Made in China”, „Korona virus”; „COVID – 19″, „Meni se još ne umire”, „Dama s psetancetom”.

2021. godina – „Budi s nama”, „Emigrantica”.

2022.godina – “Vodič za tantru” -“Mica Trofrtaljka”;”Nogometni menadžer”; “Cajka”; “Bliski susret s talibanom”.

2023.godina – “Idemo u Botswanu”; “Viva Meksiko”

2024.godina – “No Bullshit”

———————————-

Preuzmite knjigu – “22 Kvake”, Borisa Golića