Odmah, drugi dan sam krenuo istraživati našu kršćansku religiju i našu tradiciju. Kako baš nemam strpljenja s tim krenuo sam i k našim svećenicima. Naime, sva dosadašnja pretkazanja mi nisu išla na ruku. Mnogi ljudi su imali mistične vizije vezane za razne nesreće i globalne promjene, čak sam to i ja imao u svojim snovima. Brinule su me i poruke od dinosaura, jer su u njima stručnjaci pronalazili razne neprobavljive ostatke tropskih biljaka. Zatim su tu bila razna pretkazanja američkih urođenika i Indijanaca. Naime i oni imaju tradiciju usklađivanja s prirodom i svojim precima. Brinuli su me i kabalisti i njihov zakonik Zoharu, a brinula su me islamska i vedska pretkazanja. Razni katastrofičari su govorili da su naši grijesi dovoljni da privuku razne katastrofe i nesreće, pa sam i njih slušao i poslušao. Slušao sam i stara učenja Egipćana, Perzijanaca, Grka, Indijaca, Indijanaca, Kelta, Druida, Dogona i Zulua.
A od naših svećenika sam tražio blagoslov, ili nekakvu vjerničku litaniju. Naravno da nisam tražio prokletstvo. Htio sam i tražio da mogu nekome reći moli za nas i „Bože, smiluj se“. Uz to, htio sam se i ispovijedati i tražio sam od njih posljednju pomast ili kako se to po novom kaže bolesničko pomazanje. Pitaju me oni jesam li kršten i kada sam se zadnji puta pričestio, a ja to ni ne znam. Znam da me svojevremeno baka krstila, ali da li sam se nakon toga pričestio, pa baš i nisam. Ne želim ih lagati pa im kažem da se i nisam pričestio, ali sam spreman platiti što košta da košta. Oni mi govore da sve ima svoj red, pa tako i to. Moraš pristupiti jednogodišnjem katekizmu, krstiti se, biti redovan vjernik, primjereno se ponašati, pa će oni već odlučiti što će s tobom. Govorim im da nemam vremena za sve to, da bih to ja obavio ubrzano, ali njima se nikuda ne žuri. Ili ćeš po njihovom, ili nikako. Sve ima svoje zašto i kako. Ali meni se žuri, kažem ja, a oni ne odstupaju od svoga, drže ga se i gotovo.
Postavljam i pitanje: može li se tako svećenik ponašati i uskratiti nekome posljednju pomast i bolesničko pomazanje? Izgleda da može i sve zavisi od svećenika do svećenika. Neki svećenik je liberalniji, pa pređe preko toga, drugom je više do novca pa uzme novce, a treći nešto neće, pa neće. Ti si za njega crna ovca, nevjernik i bezbožnik, a zna se kako se prema crnim ovcama i takvima netko ponaša. Moraš pristupiti jednogodišnjem katekizmu i krstiti se, pa nakon toga mogu s tobom razgovarati. Ne može se tek tako biti praktičan vjernik i ne može se tek tako nekome davati posljednja pomast. Kao da svećenik nije mogao obaviti ta biblijska čitanja, otpjevati što se mora i izmoliti neku molitvu i reći da pokojnik nije član Crkve i da sve to nije bilo po katoličkom obredu. I to sve je dostojanstveno i u skladu sa našim životnim opredjeljenjima. Pa, ne može se sve imati, nego samo ono što ti drugi dozvole, a svećenici su mi dozvolili ili nisu, tu posljednju pomast ili bolesničko pomazanje.
Nedavno sam sreo jednog svog prijatelja. Bio je uzrujan na sve, na svoju bivšu suprugu, i na razvrgnuće braka s njom. No, ponovo se oženio i s tom novom i mladom ženom ima dijete. Sreo sam ga pri izlasku iz Crkve, pa mi on kaže:
„Zamisli, svećenik mi kaže da mu je zabranjeno krstiti dijete rođeno potpomognutom oplodnjom. I on to neće i ne smije.“
„Pa tko mu je to rekao i tko mu je to zabranio?“
„Ne znam ni kako je to doznao, jer ja to nikom nisam pričao, a ne znam ni tko mu je to zabranio. Kaže da sam radio što se ne smije.“
„Što si ti to radio?“
„Znaš već, morao sam dati svoje sjeme i masturbirati. Mi smo samo htjeli ubrzati postupak, pa sam i ja tako postupio.“
„Da. Da. Crkva se protiv toga bori svim sredstvima. Ne mogu to činiti Katolici i vjernici. Ipak i to dijete je Božje stvorenje, pa ne bi ga trebalo kažnjavati.“
Stoga me i ne čudi što moj svećenik kaže:
„Ne ide to tako. Uskraćujemo vam pravo na blagoslov, pokajanje i posljednju pomast.“ „Ali pred nama je Smak svijeta, Sudnji dan i Veliki potop. Ne možete mi to uskratiti. Ja sam na samrti i ne možete mi uskratiti sakrament umirućeg. Želim ozdravljenje i dug život. Zahtijevam da me ispovijedate, date mi blagoslov i obavite posljednju pomast ili bolesničko pomazanje. Inače, gradim i svoju korablju, pa ću valjda sve to preživjeti. Zar nije Gospodin rekao: „Bolesne liječite!“ Pa tako od vas zahtijevam da me izliječite.“
„Ne možemo liječiti i izliječiti nevjernika. Ti nama ne pripadaš. Moraš obaviti svih sedam sakramenata ili barem pet od njih.“
„Pa koji su to sakramenti?“
„Moraš biti kršten, moraš se ispovijedati, moraš obaviti euharistiju, moraš obaviti bračne dužnosti i vjenčati se u Crkvi, moraš obaviti pomazanje Svetog Duha i svoju pokoru, da bi na kraju došao do Posljednje pomasti ili bolesničkog pomazanja. I ako to sve imaš, i ako si na samrti, tada ti mi možemo dati posljednju pomast ili bolesničko pomazanje.“
„Ne možete li nešto od toga preskočiti? Naime, ja sam razveden, nisam ni bio na ispovijedima, nisam primio euharistiju, a nemam ni pomazanje Svetog Duha.“
„Što na sve to reći nego: „Kojima oprostite grijehe, oprošteni su im; kojima zadržite, zadržani su im! Molitva učinjena s vjerom će spasiti bolesnika! Gospodin će ga podići i, ako je učinio grijehe, dobit će oproštenje.“
„Možete li mi to pojasniti. Ništa od toga nisam shvatio.“
„Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni. I ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje pravo jelo i krv je moja pravo piće.“
„To je sve u redu, ali hoćete li mi dati ili nećete sakrament bolesnih?“
„Nećemo. Prvo trebate za vrijeme svog života obaviti barem pet preostalih sakramenata. Ne možete biti bezbožnik, bezvjernik i umjereni ateist.“
I tako odlazim od svećenika neobavljena posla. Pitam se može li se kod nas išta obaviti na miran i civiliziran način i zaključujem da ne može.
Ujedno, nisam tim svećenicima ni rekao da idem u Baranjsko Petrovo selo na buše, poklade i mesopust. To se održava prije Čiste srijede ili Pepelnice i to je naš trag na naše pretkršćansko nasljeđe. Inače, to je naša zaostala magija i mitologija da čovjek može utjecati na prirodu, poljoprivredne prinose i nekakvu plodnost. Ne može to tako kažu Crkveni oci, pa je to katolička Crkva i naša svjetovna vlast suzbijala u korijenu.
—————————————–
Boris Golić
Ova slika je simbolična i ne odgovara stvarnosti.
Rođen je 1958. godine u Belišću. Do sada napisao:
2010. godine – 55+, „Posljednji Gutmann” i „Tamna strana mog Mjeseca”.
2011. godine – „Vražja divizija” i „Vražja divizija II”.
2012. godine – „Izvan koncepcije” i „Paintball”.
2013. godine – „Zovem se 55+” i „Više se ne zovem 55+”.
2014. godine – „Investitor” ; „22 kvake” ; „Tribunj via Čanak” i „Analiziraj me!”.
2015. Godine – „Nema lijeka za naš blues”; „Izborna lista”; „Svijet okrenut naopako”; „Unatoč i usprkos svemu”.
2016. Godine – „Gimnazijski dani”; „Slavonska molitva”; „Izbjeglica”; „Turci među nama”; „Romi među nama”; „Srbi među nama”.
2017.godine – „Hrvati među nama”; „Seksualni vodič za ruralne frajere”; „Put u Munchen”; „Argentinski tango”, „Strah od stranca”.
2018.godina – „Biti ili ne biti hrvatski tajkun”; “Bjegunac”, Joe, i tu je Amerika”, “Posljednji Prandau – Normann”, „Put u pakao popločen je dobrim namjerama”.
2019. godine – „Posljednji Podunavski Švabo”, „Poplava”, “Kako uništiti grad Vukovar”, “Ustaše i Četnici među nama”, “60 plus”.
2020. godina – „Moja Biblija”, „Made in China”, „Korona virus”; „COVID – 19″, „Meni se još ne umire”, „Dama s psetancetom”.
2021. godina – „Budi s nama”, „Emigrantica”.
2022.godina – “Vodič za tantru” -“Mica Trofrtaljka”;”Nogometni menadžer”; “Cajka”; “Bliski susret s talibanom”.
2023.godina – “Idemo u Botswanu”; “Viva Meksiko”
2024.godina – “No Bullshit”
———————————-
Preuzmite knjigu – “Poplava”, Borisa Golića
Knjigu“Poplava”, Borisa Golića, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.
http://www.digitalne-knjige.com/golic36.php
———-
Uredio, odabrao i obradio: Nenad Grbac
————————
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja autora knjige i autora stranice.
