Zlostavljač br. 2 (iz knjige “Zlostavljana”, Sandre Petrž – Sandročke)

Počele smo se privikavati na mir u kući. Sve nam je bilo čudno, nitko ne viče i ne prijeti nam, nitko nas ne tuče…

Bile smo poznate u zgradi po pristojnosti. Ja, onako slatki curetak s 14 godina, pletenice, mršavica, talentirana za pjevanje, ples i glumu. Već sam sa 7 godina pohađala školu za ritmiku i ples u ZKM-u koji se tada nalazio u Preradovićevoj ulici, a podučavala nas je prekrasna Ivanka Cerovac. Trajalo je to oko dvije godine, a onda sam se prebacila samo na aktivnosti u osnovnoj školi: zbor, dramska i recitatorska grupa.

Mama mi je pričala da me je kad sam bila manja vodila često u park. Sva djeca su se ljuljala, klackala, trčkarala, loptala se, a ja ne. Stala bih nasred parka, raširila haljinicu, naklonila se i počela pjevati iz sveg glasa. To sam bila ja dok mi je sestra isto bila slatka, ali onako više muškobanjasta curica.

Ali, da se vratim na početak priče.

Rekla sam da su sestru i mene svi susjedi hvalili kako nas je majka lijepo odgojila. Sto puta prođemo i sto puta pozdravimo. I tako pristojne onda najebemo.

Ne seka, nego ja. Naš dragi susjed, inače taksist, živio je s obitelji na istom katu. Imao je između 55 i 60 godina, ja 14. Uvijek nas je i on hvalio kao najpristojnije curice u zgradi, a s njegove dvije slatke unučice ponekad sam se igrala. U to vrijeme postojali su još uvijek ti dobrosusjedski odnosi tako da smo se međusobno posjećivali u pidžamama, nitko to nije smatrao neobičnim. Roditelji bi ispijali duge jutarnje kave, a mi djeca bismo se igrali. Vikendom obično iza zgrade. Taksistu i njegovu ženu viđali smo svakodnevno. Viđali i pozdravljali.

Jednoga jutra krenem s četvrtog kata susjedi u prizemlje na druženje. Iz lifta izlazi taj susjed. Primi me za ruku i kaže: „Odi sa mnom da vidiš moje unučice“. I ja krenem s njim. On otključa stan, uđemo unutra, stan prazan. On zatvara vrata, pohotno me pogleda, naslanja me na zid i pritisne svojim tijelom. „Već te dugo želim polizati“. Počeo me lizati po licu kao pas ljepljivim, slinavim jezikom dišući ubrzano i stišćući me sve više. Osjetila sam negdje u visini trbuha njegov ukrućeni penis. Skamenila sam se i neko se vrijeme nisam mogla ni pomaknuti.

Pa, ja još nikada nisam imala dečka niti sam se s nekim poljubila! Ovo je za mene bilo nešto zastrašujuće. Ugurala sam obje drhtave ruke između nas i uspjela ga onako sitna i mršava odgurnuti od sebe. Pale su mu naočale na pod, on se sagnuo da ih podigne, a ja ni danas ne znam kako sam od šoka uspjela otvoriti vrata i zbrisati k susjedi u prizemlje. Odmah je telefonirala mojoj mami koja je bila na poslu. Doletjela je i pozvala policiju.

Sjedila sam i tupo gledala ispred sebe, a noge su mi još uvijek klecale. Mama mi je rekla da sam bila blijeda kao mrtvac. Jedino što sam tada izustila bilo je susjedovo ime. Ime pedofila. Kad su da pronašli rekao da ja lažem, da izmišljam, ali pronašli su vlas moje kose na njegovoj košulji. Neko vrijeme nisam išla u školu, ni sa kime komunicirala. Nakupilo se u meni. Ovo je bio zlostavljač br. 2 u mome životu. Slučaj je završio na sudu. Fuj, zgadio mi se muški rod!

Završila sam osnovnu školu i upisala srednju. Prošla sam i na audiciji u glazbenoj školi „Blagoje Bersa“ na Britancu za solo pjevanje. A prošla sam i na audiciji u plesnoj školi u koju me upisala moja prijateljica Tanja.

Naravno, bilo bi mi previše ići u tri škole istovremeno pa se u glazbenoj školi nisam ni pojavila, izabrala sam ples gdje sam se zadržala jako dugo. Ples je bio moja prva najveća ljubav, toliko velika da sam čak zapostavila redovnu srednju školu koju sam na kraju pored svih problema završila s vrlo dobrim uspjehom. Bilo mi je tada važno da plešem, a bila sam jako dobra. Ma ne dobra, nego u svojoj grupi najbolja, a i šire. Toliko dobra da sam nakon nekog vremena postala najmlađa plesna učiteljica. Radila sam sve, upisivala polaznike, lijepila plakate, vodila plesne tečajeve, natjecala se u bivšoj Jugi. To je bio moj novi život. Imala sam i plaću, roditelji mi nikad u životu nisu dali džeparac! Prijateljica Tanja tako me upisom na ples spasila. Potisnula sam sve ružno što mi se do tada događalo. Počela sam uživati u svom plesnom umijeću i nekoliko slijedećih godina mi je proletjelo.

Susjed pedofil i ja pozvani smo na sud. Tada sam već imala oko 20 godina. Nije mi to bilo ugodno, ali mama je uporno ganjala taj sud dok sam bila maloljetna. A čula sam da je moj otac obilazio pedofila i s njim ispijao kave!

Na sudu su me posjeli do susjeda! Sjedili smo tako jedno do drugog, žrtva do pedofila! Sudu je rekao da lažem, ali dokazi su govorili suprotno.

Usred rasprave netko je pokucao na vrata. Netko je onda otvorio vrata… Svi pogledi bili su okrenuti u istom smjeru. Taj netko bio je moj otac. Došao je na sud da me vidi?! U kutu usana pojavio mi se smiješak. Znači, ipak me nije zaboravio iako me uopće nije viđao!

Sutkinja ga je upitala tko je on i što želi.

„Ja sam Sandričin otac.“ „Dobro …i? Jeste li dobili poziv za raspravu?“ Odgovorio je: „Ne nisam, ali htio sam reći… htio sam reći da je Sandrina mama kurvetina pa su mi i kćeri kurve. Jadan susjed, nije on ništa kriv.“

Toga dana moj otac je za mene umro.

Pedofil je proglašen krivim i dobio je bezuvjetnu kaznu zatvora. U međuvremenu se razbolio, dobio je karcinom i umro. Ne, nego krepao!

Od tog dana na sudu pa do danas moga oca sam vidjela slučajno iz tramvaja dva tri puta. Čula sam u da imam polubrata i polusestre, ali ih nikada nisam upoznala. Ne znam ni kako se zovu ni gdje žive. Otac je uspio i jednoj mladoj Romkinji koju je upoznao na radnom mjestu i kojoj može biti djed napraviti dijete i smjestiti ga u dom.

Mene nikada nije došao pogledati, nikad nije upoznao svog unuka Dominika, moga sina.

—————————————–

Bilješka o piscu: Sandra Petrž

Majka, multilateralna umjetnica, spisateljica, pjesnikinja, koreografkinja, glumica, članica ZAMP-a, HUZP-a, tekstopisac, autorica glazbe i pjevačica. Neko vrijeme je radila i kao urednica portala HR NEWS PORTAL.

Trenirala je latinoameričke i standardne plesove i sa 16 godina samostalno vodila plesnu školu i natjecala se u bivšoj Jugoslaviji.

Sandra Petrž je do sada izdala 8 samostalnih zbirki proze i poezije od kojih su

2 zbirke(romani) bile predstavljene na Interliberu.

2015.-“SANDROČKA ZLOSTAVLJANA“, izdanje IK „Profil“, (Interliber, 2015.), ispovjedna proza, roman, autobiografija.

ž2016.-„ISTINA TO SAM JA“, suradnja sa Srbijom, zbirka pjesama za koju je recenziju napisao Bajram Haliti. Za zbirku „Istina to sam ja“ dobila je pjesničku nagradu 1. stupnja Udruženja romskih književnika „Branislava Wajs Papusha“.

2018.- „DUŠA NEDOKUČIVIH SVJETOVA“, zbirka pjesama, izdanje Matica hrvatska, Zaprešić,

2018.-„ISTINITE PRIČE ZLOSTAVLJANIH“, izdanje „Good Book- Libros“ Split, (Interliber2018)., ispovjedna proza, roman.

Novi projekt (po Sandrinoj zamisli) iste tematike obiteljskog nasilja „Istinite priče zlostavljanih“ uz podršku i suradnju pravobraniteljice za ravnopravnost spolova RH Višnje Ljubičić i dr. med. psihijatrice Suzane Večerić koje su napisale osvrt, književnice Rosie Kugli koja je napisala recenziju, Udruge „Djeca Ljubavi“, predsjednice Vesne Gosta te veliku podršku predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović. U toj knjizi sudjelovale su same žrtve koje su uz Sandrino ohrabrenje i podršku odlučile same napisati svoje priče.

2019.-„HVALA“, zbirka pjesama u suradnji s Udrugom umjetnika „Vjekoslav Majer“

2022.-„MADONINE MISLI“, zbirka pjesama, suradnja- Udruga umjetnika „Vjekoslav Majer“ i Grad Zaprešić

2023.-„BESKRAJNO PLAVO“, zbirka pjesama, suradnja – Udruga za promicanje kulture i umjetnosti i kulturnu suradnju u regiji „Kulturosfera“ čiji je predsjednik Milivoj Pašiček, novinar, urednik književnik i Grad Zaprešić.

2024.-,, 100% svoja“, vlastita naklada

Inspirirana genijalnošću Nikole Tesle Sandra Petrž je u ožujku 2019. napisala stihove posvećene Nikoli Tesli i izvela recital na obilježavanju njegovog 163. rođendana u Zagrebu te je napravila međunarodni zbornik posvećen Nikoli Tesli i tako odala počast genijalcu prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

U suradnji s Udrugom „Kulturosfera“, gsp. Milivoj Pašiček i Udrugom umjetnika „Vjekoslav Majer“ projekt posvećen Tesli dobio je još bolju dimenziju i tim činom Sandra Petrž postala je idejna začetnica i glavna urednica Međunarodnog zbornika posvećenog Nikoli Tesli i u tom projektu posvećenog Nikoli Tesli Sandra Petrž dobila je pismo podrške iz Ureda Predsjednice RH. Međunarodni zbornik posvećen Nikoli Tesli izašao je 2021. i nosi naziv „Kroz snove do svjetlosti“.

Sandra je napisala i desetak recenzija za knjige raznim pjesnikinjama.

biografija iz 2024. godine

———————————-

Preuzmite knjigu – “Zlostavljana”, Sandre Petrž – Sandročke