Baš nas briga za vas! (iz knjige “Barbarella”, Borisa Golića)

Želim proučiti naše duhovne, mentalne i emocionalne nakaznosti, naše izopačenosti i naše nastranosti. Jer naša država je postala država nakaza, čudovišta, monstruma, izopačenih i nastranih ljudi. Pitam se: je li za sve to krivo sveprisutno nasilje i mržnja? Je li to rezultat nekadašnje nakazne privatizacije, ratnih djelovanja ili je to rezultat današnje i vladajuće ideologije? Pitam se; kako vladajućima nije neugodno zbog svega toga? Oni bi po novom primali 6.000 eura na ime svog osobnog dohotka. Zbog svega toga ja svakodnevno doživljavam stres, osjećam se prevareno, siromašno, posramljeno i poniženo. Pa moja mirovina je 400 eura, a plaćam 150 eura za režije, 50 eura za lijekove i 150 eura razliku za mamin dom. Ostaje mi 50 eura. Pitam se: kako da od toga živim? Da li da nekog prebijem ili ubijem prije samog sebe? Jer u takvom sam emocionalnom stanju. Jer nisam ni u kakvom emocionalnom i materijalnom stanju. Trebao bih pronaći krivca i žrtvu za to moje siromašno i nedolično stanje.

Stoga dobro da se nisam ozbiljnije razbolio. Istina imam šećer, visok tlak, mokraća mi ne valja, imam česte probavne smetnje, proljeve, vrtoglavice, a ne valja mi ni cirkulacija u nogama. Svakim danom otkrivam da nešto ne mogu jesti, pa to povratim. Nedavno sam otkrio da ne mogu jesti krastavac. Pa, ću ja ustvari proučit naše balkanske običaje, tradicije, izopačenosti, nakaznosti i nastranosti, naše anomalije, naša zlodjela ili nedjela. Jer što nas može približiti, zbližiti ili udaljiti od naših bližnjih nego naš primitivizam, rasizam i šovinizam? Što nas može približiti, zbližiti ili udaljiti, nego naše društvene neprihvatljivosti, nego naše sočno psovanje i vrijeđanje drugih i drugačijih. Jer mi se nismo udaljili dalje od prve faze Maslovljevih potreba ili smo se tome približili. Nama je na umu zadovoljiti potrebu gladi i potrebu seksa i ne vodimo mi brigu o ničemu drugom. Ne vodimo brigu o drugima i drugačijima. A u vremenima koja nam stižu sve smo više gladni i sve je manje seksa u našim životima. A zašto je to tako, ja ne znam, ali da smo sve više frustrirani, da smo sve više bolesni, jesmo.

I što Biskupska konferencija i Crkva čine da nam prikrate muke i da olakšaju našim dušama put u čistilište? Oni poskupljuju svoju uslugu za 40 % i sada misa zadušnica košta 10 eura. Uz to sve je manje autentičnih vjernika, pa se gase sjemeništa. Stoga se ja kolebam hoću li što imati s njima ili neću. Ili ću imati nešto s onima koji masovno bičuju grješnike i razapinju ih na križ na Filipinima. Kažu da je to naša krvava katolička tradicija, ako se traži blagoslov, onda se mora otrpjeti i bičevanje i pribijanje na križ. Jer ne vjerujem ja našem premijeru kada nam on govori da nam je dobro, da mi zadovoljavamo svoje potrebe i nagone, samo mi ne znamo za to. Da mi imamo standard koje bi neke afričke zemlje poželjele. A mi smo toliko siromašni, da za ništa drugo mi nemamo ni novaca, a ni materijalnih dobara. A uvijek nam nešto nedostaje, nešto materijalno ili nešto seksualno. Uz to, naš premijer širi svoju demagogiju i svoje isprazne fraze da nam je i više nego dobro, da nam ništa ne nedostaje i da imamo dovoljno. A ne kaže li se da je seks osnovna potreba, netko to kaže, a netko se toga stidi. Ali zato kada netko od HDZ – ovaca dođe u Austriju, odmah pita Austrijance:

„Gdje je ovdje najbliži bordel? Meni treba raspoložena žena. Ja imam potrebe i seksualne nagone.“

„A što je s nama ostalima, koji ne možemo ići u Austriju?“

„Baš nas briga za vas.“

A ja tada shvatim da nikome ne trebam. Najbolje bi bilo da nešto učinim sa sobom. Pero na to podrugljivo kaže da i dalje traje:

„Snađi se druže.“

Pa se ja moram snalaziti kako znam i umijem, a mogućnosti su male ili nikakve. Nekad u socijalizmu je bilo mnoštvo mogućnosti, snalazili smo se na razne načine, a sada je svega toga netragom nestalo.

Dotle nam iz Crkve dodaju sol na rane i poručuju da se ne bi trebali vanbračno seksati, da parovi ne bi trebali voditi neobavezan seks, ako on nije u svrhu reprodukcije. Da to nije u skladu s našim moralom, da je to nemoralno, pa bi se partneri valjda trebali prvo vjenčati, a onda se tome odavati. Jer ima ih koji bi vanbračni seks proglasili kaznenim djelom i počinitelje bi poslali u zatvor na godinu dana ili na tri godine. Samo trebalo bi se tada izgraditi mnoštvo zatvora, jer ima i političara koji bi kažnjavali one koji se ne slažu s državnom ideologijom. Uz to, netko traži da se kažnjava i muški promiskuitet, slobodan muškarac više neće biti ženskaroš, neće mu se više tolerirati mačizam, a žene se neće proglašavati bludnicama, kurvama, kašikarama, radodajkama, nego vješticama i spaljivat će ih se na lomači ili kažnjavati na neki drugi primjeren način. To su ta naša dvostruka mjerila i naši dvostruki standardi. Jer još uvijek kod nas vlada ili se negdje govori:

„Ključ koji može otvoriti svaku bravu je dobar ključ, a brava koja se otvara svakim ključem je loša brava.“

Drugim riječima, ne začuđuje da je u nama prijateljskom Egiptu voditeljica na televizija dobila tri godine zatvora jer je govorila i diskutirala o vanbračnom seksu. Kažu da takvo njezino ponašanje podriva samo tkivo egipatskog društva. Da nije u skladu s kodeksom dobrog ponašanja. Netko iz naše Crkve bi na to dodao i rekao:

„Samo tako. Nastavite s time. Ne može se tolerirati neprihvatljivo i nakaradno ponašanje. Ne može se kršiti javni moral i pristojnost. Dosta je bilo nemorala i nepristojnog ponašanja. Vanbračni seks je grijeh zbog kojeg se ide ravno u pakao.“

Dotle, u Americi bivša porno glumica Stormy Daniels objašnjava kako je vodila ljubav s Donaldom Trumpom:

„Skinula sam odjeću. Mislim da je grudnjak ipak još bio na meni. Bili smo u misionarskom položaju i ne znam što se dalje događalo, ali nešto se ipak događalo. Sve je to bilo van moje kontrole. Ovisila sam o Donaldu Trumpu.“

.Uz to, mi smo za Europljane barbari ili barbarski se ponašamo, daleko smo mi od Srednje Europe ili Skandinavije. Barem tako negativno, pogrdno s predumišljajem ili bez toga to tvrde Nijemci, Austrijanci ili Nizozemci. Mi smo za njih razularene sirovine, jer tučemo i ubijamo svoje žene, stalno pričamo o ratu i svom PTSP – iju, skloni smo nepotizmu, zapošljavanju preko veze, rodijačkim vezama, pa smo mi oni koje treba omalovažiti ili obezvrijediti, pa mi stoga ismijavamo nekadašnji Centralni komitet. Na to ja kažem:

„Pa što ja imam s tim. To je HDZ – ovsko maslo.“

„Ali ti to podržavaš?“

„Ja to ne podržavam i uopće ne glasam. Ne sudjelujem ja u tim HDZ – ovskim lažima i prevarama. I često, kad mi se to zgadi, bježim iz zemlje.“

„Tako si išao u Meksiko?“

„Meksiko ste mi vi podvalili.“

Ne znam jesam li to čuo ili mi se samo učinilo da je netko odgovorio:

„Oprosti za to.“

Europljani nas žele uvrijediti i reći da je Balkan Conradovo europsko srce tame i nemorala i da tamo žive necivilizirani i neodgojeni ljudi. A za nas je taj izraz Barabarin, bizantinac ili Balkanac najgora psovka. Oni na taj način liječe svoje komplekse manje vrijednosti, jer nisu svi Zapadnjaci akademici, imaju i oni kukolja u svom žitu. Jer kad oni vide naš primitivizam i prostakluk, da se netko ne uklapa u društvo, da taj nešto ruši, da je taj nekulturan, da je taj neciviliziran, taj je za njih Barbarin, Bizantinac ili Balkanac. Pogotovo ako taj puši kao Turčin, kasapi sve živo i mrtvo ili pije kao Bosanac. Naravno da to nije ništa egzotično.

Mi smo u Hrvatskoj zbog toga malograđani jer uporno pokušavamo pobjeći s Balkana na Zapad, mi pretačemo svoj novonastali identitet iz šupljeg u prazno. Pa neki pod hitno uče njemački jezik i bečke manire. A mene baš briga za to, no ne volim kada dođem na bečku zračnu luku, pa mi Austrijanci kažu Tschuschen, da sam neodgojen, lijen i prljav i da želim kod njih raditi prljave poslove i kao greškom me pošalju u Meksiko, umjesto u Japan. Jer tako se ponaša civilizirani Europejac. I još netko govori, iz tko zna kojeg razloga, da si ti balkanski vampir. Pa Transilvanija i Tepešov dvorac je od nas sigurno udaljen barem 1.000 kilometara. No zato netko kaže, ne znajući za naše Leptirice:

„Nisam balkanski vampir, ali sam možda Dr. Jeckill ili Mr. Hyde.“

„Nisi, ti si balkanski cigajner.“

Naravno da tada slijedi šaketanje.

U djetinjstvu su nas učili da budemo dobri, pošteni i vjerni, da budemo vjerni pioniri, omladinci i partijci, a onda je nastupilo zlo vrijeme nepoštenja i nepravde. Onda je nastupilo vrijeme uništavanja ondašnjih socijalističkih vrijednosti. I tko se u tome snašao, postao je tajkun i kapitalista, a tko nije postao je siromah i Bogu težak. Netko je spavao i sa djecom i budio se popišan. Netko je zapadao u moralnu kaljužu, netko je doživio dno dna, takva nam je valjda sudbina. Valjda smo zaslužili to što smo dobili. Svakome po zaslugama, svakome onoliko koliko zaslužuje, to je bila krilatica socijalizma, no oni u HDZ – u, su to obrnuli i postalo je drugačije. Tko se više busao u domoljubna prsa, taj je postao podoban i taj je dobivao tvrtke za jedan dinar ili za jednu kunu. Takva je bila naša pljačkaška pretvorba i nakaradna privatizacija po nalogu HDZ –a i našeg predsjednika Franje Tuđmana. A danas se o tome može samo uzaludno pričati, jer prošla je baba s kolačima, pa se polako i ja okrećem drugim stvarima.

—————————————–

Boris Golić

Ova slika je simbolična i ne odgovara stvarnosti.

Rođen je 1958. godine u Belišću. Do sada napisao:

2010. godine – 55+, „Posljednji Gutmann” i „Tamna strana mog Mjeseca”.

2011. godine – „Vražja divizija” i „Vražja divizija II”.

2012. godine – „Izvan koncepcije” i „Paintball”.

2013. godine – „Zovem se 55+” i „Više se ne zovem 55+”.

2014. godine – „Investitor” ; „22 kvake” ; „Tribunj via Čanak” i „Analiziraj me!”.

2015. Godine – „Nema lijeka za naš blues”; „Izborna lista”; „Svijet okrenut naopako”; „Unatoč i usprkos svemu”.

2016. Godine – „Gimnazijski dani”; „Slavonska molitva”; „Izbjeglica”; „Turci među nama”; „Romi među nama”; „Srbi među nama”.

2017.godine – „Hrvati među nama”; „Seksualni vodič za ruralne frajere”; „Put u Munchen”; „Argentinski tango”, „Strah od stranca”.

2018.godina – „Biti ili ne biti hrvatski tajkun”; “Bjegunac”, Joe, i tu je Amerika”, “Posljednji Prandau – Normann”, „Put u pakao popločen je dobrim namjerama”.

2019. godine – „Posljednji Podunavski Švabo”, „Poplava”, “Kako uništiti grad Vukovar”, “Ustaše i Četnici među nama”, “60 plus”.

2020. godina – „Moja Biblija”, „Made in China”, „Korona virus”; „COVID – 19″, „Meni se još ne umire”, „Dama s psetancetom”.

2021. godina – „Budi s nama”, „Emigrantica”.

2022.godina – “Vodič za tantru” -“Mica Trofrtaljka”;”Nogometni menadžer”; “Cajka”; “Bliski susret s talibanom”.

2023.godina – “Idemo u Botswanu”; “Viva Meksiko”.

2024.godina – “No Bullshit” “Barbarella”.

———————————-

Preuzmite knjigu – “Barbarella”, Borisa Golića