Knjige sa nejasnim ili lošim završetkom mogu biti pravi šok za čitatelje. Zašto? Zato što čitatelji u čitanje knjige ulažu i svoje vrijeme i svoju emocionalnu energiju. Čitatelju nije važno to što je pisanje priče težak posao. Sve do čega je čitateljima stalo je da budu odvedeni na ugodno putovanje koje kulminira zadovoljavajućim završetkom.
Upravo zato čitatelji imaju malo strpljenja za knjige sa lošim ili nejasnim završecima i one ne ispunjavaju njihova očekivanja.
Sve to i nas je navelo da se prisjetimo nekih od tih knjiga.
———-
Knjige sa nejasnim ili lošim završetkom: Put završava
Priča je smještena u Kanadu 1960-ih u opskurnom gradu u kojem živi obitelj Cartright. Cartrightovi su zbrkana obitelj s osam sinova i jednom kćeri, Megan Cartright.
Naravno, Megan je dodijeljena uloga kuharice, domaćice i njegovateljice. No, zatim dolazi vrijeme kada Megan bježi u Englesku. Stvara novi život život kada počnu stizati pisma od kuće. Poziv na dužnost prema obitelji jači je od Meganinih snova. Loš kraj dolazi kada Mary odluči da se mora vratiti kući kako bi ponovno preuzela ulogu domaćice.
Ovakav kraj je veliki promašaj jer ljudi ne vole čitati o liku koji napreduje samo da bi se na kraju završio tamo gdje je i počeo. Čini nam se da takav kraj ubija svaku nadu.
Tko je Mary Lawson?
Mary Lawson (rođena 1946.) je kanadska književnica najpoznatija po svom nagrađivanom romanu “Jezero vrane” (2002.) i svojim romanima “S druge strane mosta” i “Grad zvani utjeha”, uvrštenim u izbor za Bookerovu nagradu .
Rođena u jugozapadnom Ontariju , djetinjstvo je provela u Blackwellu, Ontario, i daleki je rođak LM Montgomeryja , autora Anne of Green Gables. Otac joj je radio kao kemičar. S diplomom psihologije sa Sveučilišta McGill, Mary je otputovala u Britaniju i na kraju prihvatila posao industrijskog psihologa. Udala se za britanskog psihologa Richarda Mobbsa. Lawson je provodila ljeta na sjeveru, a krajolik ju je nadahnuo da upotrijebi sjeverni Ontario kao mjesto radnje za svoje romana. Ima dva odrasla sina i živi u Kingstonu na Temzi.
Robert Fulford iz National Posta napisao je članak o Mary Lawson u kojem opisuje njen put ka tome da postane pisac. Nakon što se skrasila, pisala je kratku prozu za ženske časopise, a zatim diplomirala na svom prvom romanu. Mary je bila u svojim 50-ima kada ga je napisala i provela je godine dorađujući ga. Odlučila je zatim da joj se ne sviđa i da ga neće objaviti. A, zatim je provela još pet godina pišući dok “Crow Lake”, nije bio dovršen. Trebale su joj još 3 godine da pronađe izdavača.
“Grad zvani utjeha”, bio je kandidiran na izboru za Bookerovu nagradu 2021.
———
Napisao, uredio i obradio: Nenad Grbac
————————
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
