Povijest Muća! (iz knjige “Muć ili život”, Nikše Ćuluma)

Uvod – predgovor

Ogledalo zamagljeno od zuba vremena baca odsjaj sunca na moj stol pun razbacanih papira ispisanih mojim pomalo nečitkim rukopisom. Zaljubljenik sam u Muć i sve što je mućko, kao i u Zagoru. Kao neki kroničar u fokusu mojih zabilježbi najčešće su mi bile teme i događaji iz Muća i okolice. Nastojao sam zabilježiti prošli život ovog kraja, pišem kako znam, ali točno onakvu kakva je bila da brojni događaji i tradicija Muća ne padnu u zaborav. Emocionalno sam povezan s kamenitom Dalmatinskom zagorom kao rodnim krajem koji me motivira u radu. Samouki sam pisac, fotograf, autor i urednik i konačno sam dovršio još jednu knjigu koju sam nazvao “Muć ili Život”. U knjizi je dosta fotografija i materijala koje sam neumorno prikupljao i napisao. Puno je entuzijazma i energije uloženo u ovaj projekt. Svaki kroničar iza sebe želi ostaviti trag kojim će obogatiti i sačuvati neku tradiciju.

Svoj skromni istraživački rad želio sam sa starim fotografijama pretočiti u još dvije knjige. Knjiga je spoj priča, zanimljivosti, izreka, poslovica, informacija, događaja iz života mućkog kraja, njegove prošlosti i sadašnjosti. Na knjizi sam radio sâm, uz nekoliko suradnika i to je veliki posao koji se ne može napraviti bez ljubavi prema Muću. Ja i Muć se volimo javno, a brat su dobrovoljni vatrogasci. Stara ljubav prema Muću teče s očeva oca na sina i njegova sina pa na sina od mog sina kojem se pokušava usaditi sjeme ljubavi da postane čovjek s dušom. Ja sam čovjek prosječnog dometa kojeg ponekad varaju lipim (lijepim) obećanjima, a kad izblijede, nastane neveseli život kroz škuri ton atmosfere životnih škrabotina.

Zaokupljen istinom i smislom postaneš zamišljen i neraspoložen pa ispada da mi je siva boja u duši. Muć je moje proklestvo ne mogu ga se otresti ni pogledom ni olovkom. Volim mućki kraj i radujem se svakom pomaku nabolje, ali i ukazujem i na propuste. Volio sam biti sudionik svih društvenih i kulturnih zbivanja u Muću i šire, ali godine čine svoje, polako se umaram, volim mir. Ja sam nepopravljivo obilježen i vezan ovim podnebljem. Mjesto ili udrugu čine ljudi, a posao odrade radnici koje vodi srce. Može nas život bilo kamo odvesti, u mislima ćemo tebe, Muću, povesti. Ova knjiga će zasiguro imati svoje manjkavosti, ali bolja je ikakva, nego nikakva. Pograbljao sam s brda i dola da ne odnese vitar.

Ostalo neka pograbljaju drugi.

Nikša Ćulum

————-

1 – Povijest Muća

Mjesto Muć

Oj, Muć-e moj, zagorski kameni bisere, blago onom tko te stvori i u njemu se rodi i korijene u njemu pusti. Mjesto Muć je od davnina bilo centar Dalmatinske zagore u trokutu Klis-Sinj-Drniš te je od davnina bilo sjedište svih državnih ureda i uprava. Krov općine Muć je planina Svilaja koja doseže 1.508 m/nv.

S druge strane je planina Moseć visoka 843m/nv koja je balkon Muća. Planine čine veličanstven, ali pomalo negostoljubiv pogled na sebe. To je mjesto gdje pleše jugo preko planine Moseć i bura preko planine Svilaja. Visoke planine čine veličanstven, ali pomalo negostoljubiv pogled na sebe. Sunce i Mjesec vas miluju i tješe,a tišina priča svoju priču.

Mjesto Muć je općinsko mjesto koje je od davnina bio sjedište svih državnih ureda i uprava u ovom dijelu Dalmatinske zagore u trokutu, Klis-Sinj-Drniš. Općina Muć je površine 210 km², a nalazi sena 450 m/nv u kojoj ima 184 prezimena sa 3.461 stanovnika (popis iz 2021.)

Poneki obični ljudi su istraživali povijest ovog kraja u granicama svojih mogućnosti, kroz usmenu predaju i obične zapise. Bilježili su sve njima interesantno kroz njihova događanja, a posebno priče svojih predaka, a i šire.Istraživanje povijesti jednog mjesta ili kraja nije poziv ili zanimanje, nego i ljubav pojedinca.To je životni put i teret koji svatko nije spreman ponijeti na svojim leđima.

O Muću

Ime Muć, pretpostavlja se po nekima, nastalo je iz latinske posuđenice i mjesto da je nastalo u starohrvatsko doba. Ime se veže za gomilu, muć-hrpa kamenja, muć-hrpa pijeska, muć-hrpa zemlje, muć-hrpa grana i slično. Muć se spominje u Leopoldovoj povelji 1587., a Mućko polje je po povjesničarima povezano sa starohrvatskom župom Zminom, a od 1078. Papa Ivan VIII. blagoslovio je 879. kneza Branimira, sav hrvatski narod i zemlju, što je potvrda pripadnosti Katoličkoj crkvi i vjeri u Boga. Godine 1871. don Mijo Jerko Granić, s narodom, prilikom kopanja temelja za novu crkvu svetog Petra u Gornjem Muću, pronašli su natpis u tri dijela od kneza Branimira iz 888., a što je potvrda da je crkva izgrađena te godine. Naknadno su otkrivena još dva ulomka od Branimirova natpisa.

Zbog velikih osvajačkih ratova u povijesti, Muć nije nikad bio potpuno nenaseljen, usprkos svim seobama i promjenama stanovništva. Bilo je posljedica da se jedno pleme pretvaralo u drugo pleme gubitkom svog imena. Mjesto Muć je naselje u dva reda, smješteno uz sjeverni dio mućkog polja kojeg presijeca državna cesta Drniš-Split.

————

2 – Starija povijest

Strani osvajači i vladari

Ovaj naš cijeli zagorski prostor s jako kamenitim obilježjem i malim količinama izvora vode bio je od davnina naseljavan ljudima od Ilira i Dalmata. Borili su se za svoj opstanak u ovim teškim prostorima i za svoje napaćene obitelji. Sve te borbe za opstanak je prisiljavalo ljude da sa svojim obiteljima potraže život izvan svog mjesta boravka. Te prve migracije stanovništva su potakle miješanje stanovništva iz drugih prostora. Mućki kraj Dalmatinske zagore je nekada bio veći stočarski kraj uz poljoprivredu kao jedina mogućnost života i opstanka u ovom kamenjaru. Živjelo se jadno i skromno. Bilo je gladi i čestih svađa oko posjeda, kao i oko izvora vode koja su značila preživljavanje ljudima i njihovu blagu. Ljudi su svoje domaće životinje zvali blago, jer su im zaista značili kao najveće bogastvo, zato nikada nisu koristili izraz životinje ili beštije. Svaka vlast, bilo čija, narod je prisiljavala plaćanjem većih poreza, prisilnim radovima i muškarce prisiljavala na vojačenje u njihovu vojsku.

Turske vojne formacije ušle su u Dalmaciju davne 1463., a veći zagorski dio su osvajači osvoili 1520. gdje je uspostavljena turska vlast. Ustrojem svojih tzv. oblasti zvanih Nahija (Župa), kao i župa Zminje-Zminovo koja se u papirima spominje od 1083. i koja se odlaskom Turaka nazvala mućko polje te mjesto Muć kojem se povećalo stanovništvo iz Bosne i Hercegovine. U popisu bosanskih sandžaka 1528. spominje se ime Muć. Početkom 18. stoljeća prestaje upotreba imena Zmina i ostaje ime Muć. Godine 1538. je palo i mjesto Neorić u turske ruke, a utvrdu zvanu Nehorić su branili slavni uskoci. Turci su postali glavni gospodari Dalmatinske zagore, od pada Klisa i Neorića.

Zbog velike nesigurnosti življenja u ovom prostoru narod je bježao iz osvojenih mjesta pred Turcima u primorje ili su se smještali po planinama Svilaje i Moseća te se tajno spuštali u dolinu i hvatali i ubijali Turke pružajući tako otpor turskoj vlasti. Uskoci su se borili protiv Turaka, jer nisu mogli zaboraviti svu bijedu, nevolju i ubojstva koja su Turci nanijeli njima. Pogotovo za vrijeme mletačko-turskog rata koji se vodio od 1537. do 1540. Prazni prostor je popunjen pridošlim stanovništvom iz Hercegovine koji je bježao pred turskom najezdom. Turska vlast u zagori je uvela porez na prihod od zemlje zvani desetina, a kanap je mjera za prostornu veličinu zemlje, koja se davala na korištenje. Pokoreni kršćani nazvani raja su morali davati uvedeni porez, u žitu i blagu koji su morali nositi u tzv.državni anbar. Turski spahija je sve to nadzirao. Uveli su i druge namete narodu u ovom kraju, kao što su: porez na mlin, porez na udaju djevojaka i žena udovica. Za kontrolu i provođenje svojih zakona formirali su svoj kontrolno provedbeni sustav od predstavnika zakona kao: – Liga je skup ljudi koju su činili svi kućni starješine, a sastajali su se radi neposluha naroda, krađe, utaje poreza i sl. – Glavar-Harambaša je osoba koja je upravljala selom i izvršavala naredbe viših vlasti. –

Seoski sudac, je osoba koja je imala dužnost da izvještava višu vlast o neredima i da ih rješava. – Čauši su osobe koje su bile ispomoć sudcima. – Tlaka je bila pandurska služba za provođenje represije i sigurnosti teritorija vlasti. Bilo je više različitih Tlaka, od: Javne, Osobne, Stvarne, Mješovite, Vojne, Državne, Izvanredne, Prekomjerne Tlake i sl. Sve te Tlake su obuhvaćale prisilni rad, represiju i kontrolu ljudi, stoke i dobara, a sve radi zaštite vlasti, naplate poreza i zbog vojnih potreba i novačenja ljudi. Uskoci su uspjeli vratiti širi mućki kraj u svoje ruke 1612. Nakon teških borbi u 17. stoljeću od turske vlasti je oslobođen ovaj prostor. U naš kraj doselilo se novo stanovništvo iz Hercegovine koje su pratili franjevci bježeći od ratova.

Naš dio stanovništva se preselio u primorske krajeve. Ramski franjevci su 1686. u naše krajeve doveli veću skupinu od oko 5000 doseljenika. To preseljenje vidljivo je po rodovima i prezimenima. Župa Zminja je popisana po prezimenima, rođenjima, vjenčanjima i umrlima u župnoj matičnoj knjizi koja se čuva u povijesnom arhivu u Zadru. Mlečani su se 1669. mirno odrekli Zagore da bi dobili primorska područja. Granica je određena vrhom planine Kozjak 1671. zvana Nanijeva crta. Muć je oslobođen od Turaka 1685. protjeravši osvajače iz mućkog kraja. Godine 1686. došlo je novo izbjeglo stanovništvo iz Bosne pod vodstvom franjevaca. Mletačka vlast se 1688. učvršćuje se u ovom kraju, a sva zemlja koju su Mlečani osvojili ili dobili od Turaka proglašena je državnom i davana je korisnicima bogatih mletačkih podanika. Uprava je ostala slična. Svako selo je imalo svog upravitelja kojeg je mletačka vlast zvala Kapetani koji su rješavali samostalno sve tekuće probleme. Od 1709. do 1711. pravljen je Mletački katastar zemljišta u kojem je bilo vidljivo tko koristi zemljište.

Muć je katastarski pripao sinjskom Kotaru. Seljacima ovog zagorskog kraja nije se ništa poboljšao njihov položaj u novom državnom uređenju gdje nije bio vidan boljitak. Jedan od moćnih mletačkih sunarodnjaka, bila je i obitelj Cambi koja je došla 1787. i dobila zemlju u mućkom plodnom polju s obvezom da sagradi kulu u Muću za obranu od Turaka. U Muću su imali svoj veliki dodijeljeni posjed do Drugog svjetskog rata. Mletačka vlast je propala 1797. pa je postalo bezvlašće i teror po selima. Prva Austrijska vlast je trajala od 1797. do 1806. koja je uvela nešto reda u posjedima seljaka ovog kraja, nije mijenjala način vladanja nad narodom. Upravitelj, vladar, upravljao je cijelim selom i birao je suca između najpoštovanijih seljaka. Svađe i fizički okršaji su se nastavili pa je glavaru sela stvaralo glavobolju i probleme i koji su se rješavali na sudu.

Francuska vlast i njena uprava učinila je više reda u cijeloj Dalmaciji pa tako i na našem području. 1806. Francuzi su ukinuli državno vlasništvo nad zemljom te proglasili zakupnike i uživatelje zemljišta stvarnim vlasnicima koji su nastavili izrabljivati ljude zvani kmetovi. Njena uprava je 1830. napravila svoj elaborat katastra čestica kako bi se lakše provodile porezne represije. Nastupila je nova austrijska vlast i uprava u Dalmatinskoj zagori. Do 1838. napravljen je austrijski katastar koji je dao dosta podataka o našoj Zagori gdje su izrađene karte razgraničenja svih okruga, kotara i općina u to vrijeme, a sve prema pravednom rasporedu važnih izvora vode, kako bi bili dostupni svima iz više okruga. S tim kartama stvorio se upisnik svih nekretnina, podaci o sastavu zemljišta koja je zasijana kultura, površina zemljišta, tko je vlasnik zamljišta, kuća, broju obitelji, broju i vrsti blaga. Ta evidencija katastra je bila bitan pokazatelj promjena prezimena uslijed migracija stanovništva ovog kraja. Seljaci su bili skeptični na svaku vlast pa su jedino vjerovali sami sebi i u svoj rad koji ih je ostavio na životu u ovom kamenjaru. Svaka vlast, koja se postavi kao gospodar života, gleda seljaka iskoristiti kroz prisilan rad i upitan opstanak na životu, a sve kroz priče o boljem životu.

Porezi su se i silom sakupljali po selima, jer nije bilo privatnih posjeda zemljišta. Seljaci su zemlju samo koristili pa je 1806. bilo čestih pobuna i previranja oko tih posjeda. Seljaci su se opravdano bunili, jer su štitili ono malo svoje sirotinje koju su prikupili tijekom godine, a koja se zvala ljetina. Od nje su morali dati “desetinu” državi, a posebno su bili kivni da moraju ići na javne radove, a pogotovo ne daj,Bože, u rat. Namet zvani “travarina” bio je stari namet obveznog plaćanja poreza za sve seljake koji su imali svoje blago, a sve radi ispaše državnih površina. To je uvedeno od rimskog doba koje se nastavilo kroz sve vlasti pa sve do bivše nove Jugoslavije. Glavnu ulogu provođenja tog zakona imali su poljari i lugari. Poboljšanjem katastarske evidencije o imovini počelo se 1871. s korištenjem posjedovnih listova o vlasnicima nekretnina. To je dalo malo više samopouzdanja čovjeku seljaku s ovih prostora. Mućki veleposjednik Cambi je 1878. se nagodio s svojim kmetovima da daju 1/3 prihoda od zemlje i to sve do 1930. Te godine kmeti su bili oslobođeni od poreza i proglašeni vlasnicima zemlje koju su obrađivali. Barokna kula od Cambia je pripala poljoprivrednom dobru, a od kule je napravljena sadašnja zgrada bivše šumarije.

Nikša Ćulum

Nikša Ćulum rođen je 02. prosinca 1958. u Splitu, u obiteljioca Filipa i majke Mare, rođene Zokić. Završio je srednju školu za elektro-instalatera telekomunikacija. Radio je u Smojinu velom mistu (Splitu), u HPT Split na raznim poslovima unutar HPT sustava uveseljavajući i žalosteći njegove mještane, donoseći vijest na kućni prag kao poštijer (poštar). Radio je u HPT i u sustavu novčano platnog prometa i u poštanskoj carini sve do početka Domovinskog rata. Na početku Domovinskog rata 1991. dragovoljno se uključio u obranu Domovine kroz postrojbe HV-a, a uz manji prekid sve do kraja rata.

Po završetku Domovinskog rata ostaje u Hrvatskoj vojsci kao djelatni narednik HV-a sve do umirovljenja. Za svoje ratne zasluge odlikovan je Spomenicom Domovinakog rata, Spomenicom Domovinske zahvalnosti, Medaljom “Ljeto ’95.” i Medaljom “Oluja ’95.” Svoju ljubav prema Dalmatinskoj zagori i volonterstvu pretočio je kroz aktivno članstvo u dobrovoljnom vatrogasnom Društvu Muć u kojem je od 1979. kao jedan od glavnih utemeljitelja i gdje je bio prvi zapovjednik Društva. Dao je sebe kroz 45 godina aktivnog članstva u DVD-u Muć gdje je obnašao niz odgovornih dužnosti i to: zapovjednik DVD-a, predsjednik DVD-a, član Nadzornog odbora, član Zapovjedništva, tajnik DVD-a i član Upravnog odbora. Na svim dužnostima proveo je: 40 godina, 6 mjeseci i 24 dana.

Za svoj aktivni doprinos dobrovoljnom vatrogastvu odlikovan je: brončanom vatr. Plamenicom, srebrenom vatr. Plamenicom, srebrenom vatr. Medaljom, zlatnom vatr. Plamenicom, zlatnom vatr. Medaljom i vatr. Spomenicom za 40 godina HVZ-a. Dobitnik je i posebnog priznanja za zasluge i posebnog priznanjem časti DVD-a Muć.

Autor jeknjige koju je nazvao “MUĆKA SPOMENICA” objavljene 2004. Autor je monografije dobrovoljnog vatrogasnog Društva Muć nazvane “30. GODINA DVD-a MUĆ” objavljene 2009. Redatelj, snimatelj i urednik je dokumentarnog filma DVD-a Muć nazvanog “40 GODINA DVD-a MUĆ” objavljen 2019. Kao sudionik Domovinskog rata umirovljeni je dočasnik HV-e i HRVI. Živi u Donjem Muću, općina Muć.

Kontakt:

e-mail: niksa.culum@gmail.com

—————————————–

Preuzmite knjigu – “Muć ili život”, Nikše Ćuluma