Usud – 1. ono što je unaprijed određeno; sudbina, udes, kob 2. (Usud) mit. biće iz narodne bajke koje određuje čovjekovu sudbinu (Anić V., 1998)
Naslov kompilacije (Usud) koji je upravo pred Vama sukladan je tradicionalnom lovačkom pozdravu „Dobra kob“. Prema Aniću (1998) usud i kob su sinonimi, tj. riječi istoga značenja. Iako se radi o sinonimima među koje spadaju i udes i sudbina za naslov je odabrana upravo riječ usud koja sukladno autorovoj osobnoj percepciji ulijeva nadu da je Usud – mitsko biće koje određuje čovjekovu sudbinu – na strani hrvatskoga lovstva.
Bez obzira na različitost pojedinačnih promišljanja nedvojbeno je da se ulaskom u EU postavljaju novi/drugačiji kriteriji političkih, socijalnih, ekonomskih i inih odnosa u Republici Hrvatskoj. Dakako da će u tim promjenama proporcionalno sudjelovati i naše lovstvo. Neizvjesnost tih promjena dostatan je razlog za podvlačenje crte ispod učinjenoga kao i za pogled u retrovizor osobnog vizionarstva. Ponukan tom idejom autor je prikupio neke svoje članke objavljene u lovačkim časopisima (Lovački vjesnik, Dobra kob, Glas lova i ribolova) te ih u ovom sabranom izdanju nudi na uvid svekolikoj javnosti u tri poglavlja, tj. tri zasebne cjeline. U prvi dio su uvršteni članci objavljeni do ulaska RH u Europsku uniju i naslovljen je 1.Usud hrvatskoga lovstva do ulaska u EU. Drugi dio naslova 2.Usud hrvatskoga lovstva nakon ulaska u EU obuhvaća razdoblje od ulaska RH u EU do autorovog umirovljenja, a treći naslova 3.Dodatak od umirovljenja do današnjih dana. Kao niti onda kada su nastajali objavljeni članci nisu niti naknadno lektorirani niti stručno recenzirani. S današnjeg motrišta neki od njih svakako bi bili drugačije napisani i/ili barem prerađeni i dopunjeni novijim suvremenim spoznajama. Unatoč toga je sigurno da se glavna misao, tj. bit iznesenih misli ne bi uopće ili barem ne bi stubokom mijenjala.
Tekstovi u prve dvije cjeline su nastajali i objavljivani u vremenskom periodu od godine 1996. pa zaključno do mjeseca listopada 2017. godine kada je autor službeno poslan u dobnu (starosnu) mirovinu. U Dodatku, trećem poglavlju/odlomku ove knjige prikazani su tekstovi nastali nakon odlaska u mirovinu do trenutka pripreme knjige za objavljivanje. Iako neki tekstovi s danom ulaska RH u EU (1. srpnja 2013.) još nisu bili objavljeni već su bili predani u redakcije i prihvaćeni za tisak te niti na njima nije bilo naknadnih promjena, dopuna niti ispravaka. Eventualna razlika između ovdje prikazanog izvornog i u časopisima objavljenog teksta isključivo je u domeni ovlasti glavnih urednika, a bez autorovog prethodnog uvida u njihov konačni izgled.
Cijeli materijal je složen kronološkim redom kako je i nastajao. Odabrani su oni tekstovi iz kojih se može iščitati autorova vizija suvremenog lovstva uz konkretne prijedloge i sugestije za postizanje zamišljenih dosega. Kako u domeni očuvanja biološke raznolikosti i zaštite prirode tako i s motrišta uspješnog/profitabilnog gospodarenja obnovljivim prirodnim bogatstvom (divljač). Iako u sklopu različitih tema neki dijelovi pojedinih članaka su gotovo istovjetni jer su tekstovi pisani za različite časopise, a nakana je bila da izneseno promišljanje stigne do što većeg broja zainteresiranih. Takav pristup ukazuje na konzistentnost stavova i svakako na autorov stil pisanja. Budući da je pitanje „istine“ , unatoč epiteta „oštro pero“, pitanje osobnog pogleda na opisana događanja tek će vrijeme pokazati da li je autor bio u pravu ili je bio loš vizionar. Eventualne trenutne promjene koje će diktirati novo europsko zajedništvo zasigurno neće biti razlog niti likovanja niti sumnje u vlastita promišljanja. Za njihovu globalnu valorizaciju trebat će još puno, puno više vremena. Kako je to izgledalo kronološki pročitajte u nastavku.
Mjesec veljača, godina 2000. LOVSTVO i/ili LOV ? i/ili ZAŠTO SE NE RAZUMIJEMO
Objavljeno: Roman Safner (2000): Zašto se ne razumijemo. Lovački vjesnik, 10 (109), 28-29.
Stavljajući znak jednakosti između lovstva i lova, usuglasili bismo se i prihvatili cijeli niz kako popularnih tako i stručnih opservacija, koje pojednostavljujući i/ili ne znajući ili ne želeći znati njihovu različitost suvereno vladaju nacionalnim bogatstvom. Na taj se način lovci i njihove udruge smatraju pozvanima određivati strategiju i razvoj lovstva. S druge strane, zakonodavac se nažalost bavi samo lovom, donoseći temeljni akt iz spomenute problematike pod nazivom Zakon o lovu. Da li je ova konfuznost slučajna ili nečija svjesna namjera da se “lovi u mutnom”, predmet je neke druge rasprave. No, kako je i jednima i drugima temeljni objekt zanimanja divljač, a ona je opće nacionalno bogatstvo, pokušajmo razlučiti o čemu se zapravo radi.
Divljač
Dakle, divljač je objekt zanimanja i lovstva, i lova, i države, i ovlaštenika prava na lov, i lovo zakupnika, i lovaca. A što je to divljač? Divljač su zakonom određene životinjske vrste koje slobodno žive u prirodi, na površinama namijenjenim intenzivnom uzgoju ili uzgoju i razmnožavanju (Zakon o lovu). Pretpostavljam da će ova definicija biti kratkoga daha, te da će u skoroj budućnosti sve životinjske vrste biti svrstane u istu gospodarsku skupinu. Tako će nestati elementarna razlika između divljači, s kojom se gospodari, i zaštićenih vrsta, koje se samo štiti. Poznati mehanizmi zabrane lova, lovostaja, održavanja lovno gospodarskog kapaciteta, odnosa spolova i dobnih struktura, zdravstveno higijenskih mjera, planiranog odstrjela i sl. biti će tada stvarno u funkciji očuvanja biološke raznolikosti i suvislog cjelovitog gospodarenja. Uz programe za gospodarenje s divljači, izostat će i izrada paralelnih programa za gospodarenje zaštićenim vrstama, a objedinit će se intelektualni napori i financijska sredstva u ostvarenje zajedničkih ciljeva.
Osim navedenoga, divljač je i dobro od općeg nacionalnog interesa. Njezin vlasnik su, dakle, svi građani RH. Oni su pak svojom voljom državi dodijelili pravo i obvezu da se o njoj brine i s njom racionalno gospodari na zadovoljstvo i korist svih vlasnika. Kako to država može gospodariti općim nacionalnim dobrom? Ukratko, na dva načina. S jedne strane tako da spomenuto bogatstvo direktno prodaje potrošačima. Za takav vid iskorištavanja bio bi potreban vrlo složen i obiman administrativni mehanizam koji bi svojim troškovima vjerojatno premašio profit. S druge strane, država može, što i čini, stjecati profit iz nacionalnog bogatstva prodajom prava na njegovo iskorištavanje. Da bi račun bio čist, a ljubav beskonačna, ostvareni profit morao bi se svojim glavnim dijelom vratiti u obnavljanje i očuvanje tog nacionalnog bogatstva. Danas to sigurno nije tako.
Kako to država može obnavljati i čuvati opće nacionalno bogatstvo?
Gospodarenjem. Gospodarenjem koje podrazumijeva svekoliku brigu o prirodnim biotopima (staništa sa sličnim abiotskimčimbenicima), i pripadajućim biocenozama (zajednicama svih organizama koji naseljavaju isti biotop), tj. o cjelokupnom ekosustavu. Osnovna biološka jedinica biocenoze je pojedina biljka ili životinja. U strukturi takve zajednice izražena je i određena stratifikacija, slojevitost. To znači da neki članovi biocenoze žive u tlu, drugi na njemu, neki na niskim biljkama, na žbunju, na niskim ili visokim dijelovima krošnji drveća. Proizvođači (zelene biljke), potrošači (životinje) i razgrađivači (organizmi koji se hrane raspadnutim tvarima) energije, žive zajedno u određenoj okolini, ovise jedni o drugima i prilagođavaju se jedni drugima oblikujući tzv. ekosustav. Najčešća ovisnost u takvom sustavu je hrana koja primarno ovisi o sposobnosti zelenih biljaka da skupljaju sunčevu energiju. Hranidbeni su pak lanci u stvarnom životu toliko isprepleteni, da tvore hranidbenu mrežu. To znači da svi biljni i životinjski organizmi koji su izravno ili posredno hrana određenoj vrsti, čine njezinu ekološku nišu. Razvidno je da ovakvo poimanje gospodarenja uključuje upravo one osnovne pretpostavke koje je Zakon o lovu pripisao lovstvu, a to su prvenstveno uzgoj i zaštita, a potom i lov i korištenje divljači i njezinih dijelova.
Određenu strategiju u takvom gospodarenju mora, dakle, osmisliti država, usklađujući je s općom strategijom svojeg sveukupnog razvoja. Oni koji steknu pravo na korištenje tih nacionalnih bogatstava moraju utvrđenu strategiju striktno provoditi. Na one druge, koji to ne žele, primijenit će se metode pravne države.
Kako će država znati da li se netko pridržava ili ne pridržava utvrđene strategije?
Monitoringom. Neprekidnim, trajnim praćenjem izvršavanja preuzetih obveza i striktnog pridržavanja tih obveza. Time će se istovremeno eliminirati socijalni, a naglasiti tržišni pristup gospodarenju. Trajni monitoring od strane stručnih ovlaštenih institucija garantirat će i jedini ispravan pristup izradi razvojnih planova gospodarenja i pratećih revizija, a prikupljeni relevantni podaci omogućit će racionalno gospodarenje nacionalnim bogatstvom u interesu svih njegovih vlasnika.
Ako, prema Zakonu o lovu prihvatimo takvo tumačenje lovstva, evidentno je da se radi o interdisciplinarnoj grani gospodarenja. Istovremeno, sve one predrasude, inscenirani sukobi i proturječja između različitih struka i područja djelatnosti, a čije je mjesto u lovstvu, postaju bespredmetne. Budući da se većina struka na osnovi uže specijalizacije može razgraničiti glede ingerencija, ovakvim se tumačenjem lovstvapremošćuje i inscenirani antagonizam prema zaštitarima. Skladnost ekosustava, očuvanje biološke raznolikosti i briga o sveukupnom nacionalnom bogatstvu nam je od zajedničkog interesa. I tako će biti sve dok god se bude uvažavalo lovstvo. Onoga trenutka kada se između lovstva i lova stavi znak jednakosti ove pretpostavke padaju u vodu, a jaz se sve više produbljuje.
A lovci? Gdje je njihovo mjesto u cijeloj ovoj priči?
Zakonom o lovu, koji u biti govori o lovstvu (koje li ironije od strane čuvara nacionalnog dobra) spomenut je i lov kao bitna pretpostavka lovstva. Ova nerazdvojnost poznata je i u teoriji lovstva gdje se kao jedno od područja lovne tehnologije izdvaja i lovljenje divljači (odstrjel i lov žive divljači). Sigurno je da je u procesu sustavnog gospodarenja ekosustavom, tj. vođenju brige o odnosima svih sudionika tog sustava, neophodno izdvojiti neke jedinke, dobne skupine ili cijele populacije. U takvim slučajevima etika i moral nalažu i odgovarajuće ponašanje.
Najpozvanija, a s ekonomskog aspekta i najisplativija skupina stanovništva za izvršenje ovih radnji, svakako su lovci. Oni tom zadatku – lovu – prilaze s konotacijom hobija, sporta i rekreacije zadovoljavajući svoje porive, čineći opće korisno djelo prema strogo određenim pravilima. Lovci su, dakle, hobisti, rekreativci. Oni preferiraju lov kao što neke druge skupine stanovništva preferiraju ribolov, tenis, šah, trčanje ili čitanje knjige. Suočeni s administrativno preopširnom edukacijom da bi se bavili svojim hobijem (mnogo nastavnih i terenskih sati, barem po programu, ako već ne u izvedbi), nakon položenog lovačkog ispita uvjereni su da su, osim za lov, osposobljeni i za kompletno lovstvo. I umjesto da su lovci samo kupci lovačkog paketa, najčešće su organizirani u udruge, skupine građana, prepušteni sami sebi i neprikosnoveni u gospodarenju zakupljenim lovištem. Gospodare uglavnom nestručno i neusuglašeno onim lovištima koja su im dodijeljena kao “preostala”, na osnovi najčešće površne (jedna od stotine), gospodarske osnove. A s čime bi se i usuglasili kad niti država – gospodar nacionalnog bogatstva – nema cjelovit uvid niti transparentnu strategiju razvoja lovstva. Radi se o previše delikatnom i rizičnom području djelatnosti s dalekosežnim mogućim posljedicama, a da bi bilo prepušteno dobroj volji, entuzijazmu, dobronamjernosti ili zlonamjernosti pojedinaca ili skupina, bez sagledavanja njene cjelovitosti. Opće gospodarsko i socijalno stanje tu ne može biti alternativni kriterij.
Umjesto zaključka
Lovstvo je cjelokupnost naše sadašnjosti i naše budućnosti. Njegovo nazadovanje više govori o nama ljudima, nego o samoj divljači. Lov je integralni dio lovstva, ali ne i njegov sveukupni usud. Uzgred, mnogi jezici dobro razlučuju ove pojmove. Tako se lov engleski kaže hunting, a češki lov, dok je lovstvo na engleskom game management, a na češkom myslivost. Stoga, pokušajmo povezati uzajamnost prirode koju dijelimo i koristiti je zajedno.
—————————————–
Roman Safner
Rođen je 1952. godine u Zagrebu, a potom je dio svoje rane mladosti proveo u Gospiću. Od petog razreda osnovne škole ponovno je u Zagrebu gdje završava osnovnu školu, opću gimnaziju (VII) i Agronomski fakultet. Nakon diplomiranja na Agronomskom fakultetu zasniva radni odnos kao asistent.
Na istom Fakultetu stječe zvanje magistra znanosti, a potom i doktora znanosti. Sukladno znanstvenom i nastavnom napredovanju godine 2012. izabran je u redovitoga profesora u trajnom zvanju. Sudjelovao je u brojnim međunarodnim i nacionalnim znanstvenim, stručnim i primijenjenim projektima i istraživanjima te samostalno i/ili u koautorstvu objavio desetke znanstvenih i stručnih radova te članaka u časopisima.
Koautor je na knjigama iz ribarstva (Treer i sur. (1995.): Ribarstvo, i Treer i sur. (2001.): Modeli malih obiteljskih ribnjaka,) i lovstva (Grupa autora (2004.): Lovstvo, i Grupa autora (2016.): Osnove lovstva), a u vlastitom izdanju je objavio dvije slikovnice za ribiče početnike (Kako sam se upecao na ribolov, 2012., i Kako sam savladao nove ribolovne tehnike, 2013.) te jednu za lovce (Zašto hoću biti lovac, 2016.).
Obje slikovnice za ribiče trenutno su dostupne na web stranicama i stranicama HŠRS-a. Koordinator je i/ili suradnik brojnih modula na dodiplomskim, diplomskim, specijalističkim i doktorskim studijima.
Na Veleučilištu Marko Marulić u Kninu vodio je lovstvo i kinologiju te bio vanjski suradnik na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebe za predmet Život u prirodi i vještina preživljavanja, na stručnom studiju za izobrazbu trenera.
Mentor je i/ili član Povjerenstava brojnih završnih, diplomskih, specijalističkih, znanstvenih magistarskih i doktorskih radova. Član je brojnih Odbora i Povjerenstava kako unutar Agronomskog fakulteta tako i izvan matičnog fakulteta.
U mjesecu veljači 2017. godine autor je obilježio svoj 65. rođendan što je sukladno odluci Vijeća Agronomskog fakulteta godina obveznog odlaska u mirovinu. Zahvaljujući autorovom zvanju i zanimanju čin odlaska nije vezan s datumom rođenja već s 01. listopadom, tj. početkom nove akademske godine 2017./2018.
Sumirajući protekle radne godine autoru je posao nedvojbeno uz sve profesionalne izazove, napetosti i brojne neprospavane noći pružao pregršt zadovoljstva i radosti.
Odlaskom u mirovinu uz hobističko pisanje proze i poezije iz domene aktualne svagdašnjice sublimirao je svoje znanstveno nastavno iskustvo pripremivši materijal za novu knjigu naslova „Zeleno lovstvo – zaštita okoliša i očuvanje prirodne ravnoteže“ koja je realizirana u nakladništvu Školske knjige, a promovirana na Interliberu 2022. godine (Zagrebački velesajam od 08. do 13. studenoga 2022.).
————-
Preuzmite knjigu “Usud hrvatskoga lovstva”, Romana Safnera
Digitalnu knjigu “Usud hrvatskoga lovstva“, Romana Safnera, baš kao i sve naše ostale dosad objavljene digitalne knjige, moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link:
http://www.digitalne-knjige.com/safner3.php
te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.
———
Odabrao, uredio i obradio: Nenad Grbac
————————
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
