Stare mudrosti nas upućuju da je nemoguće kamen dva puta baciti u istu rijeku jer i ta rijeka je poput našeg života u stalnoj mijeni. I ona je u svakom trenu drugačija, nova, ne prepoznatljiva. O tome što se, kako i zašto u treptaju oka promijenilo samo je njoj znano i stalni povod za golicanje mašte. Naša imaginacija da mi trajemo duže, da su promjene na i u nama sporije samo je alibi kojim hranimo vlastiti ego i podržavamo uvriježene zablude. Stoga je svaki trenutak koji zna trajati kao vječnost ili proletjeti u času neprocjenjivo vrijedan, ne ponovljiv i prolazan.
Dinamika te naše prolaznosti zabilježena u proživljenom trenutku kao isječak iz svagdašnjice samo je kronologija jednog vremena iz rakursa strpljivog notara/bilježnika amatera. Mada su takve zabilješke bremenite subjektivnošću autora i njegovim osobnim poimanjem svekolikih zbivanja vrijedan su doprinos nekim budućim analitičarima u iznalaženju povijesnih činjenica lišenih aktualnih direktiva i ideologija u vrijeme svoga nastajanja. Ukoliko vođenje takvih zabilješki predstavlja zadovoljstvo, u neku ruku hobi i/ili profesionalnu deformaciju potrebe za pisanjem, motivacija je vrlo intenzivna, jasna i nedvojbena.
A izbor teme i forma pisanja spontana je i nenadana inspiracija potaknuta stvarnim događanjima u realnom vremenu i prostoru. U konkretnom primjeru obično je to reakcija isprovocirana javnim pranjem mozga i učestalim otkrivanjem tople vode. Većina takvih zapisa uglavnom nikada ne ugleda svjetlo dana i ostaje samo osobna zadovoljština uglavnom samozatajnog autora. Poput nikad završene priče i takva osobna zadovoljstva način su i metoda ekspresije unutarnjeg mira/nemira s ciljem relaksacije i traženja predaha u kaotičnoj (zbrkanoj, ispreturanoj) kolotečini ovozemaljskog života. Sukladno trenutnom nadahnuću i momentalnoj inspiraciji kao vrhunskoj motivaciji zabilješke su ovjekovječene u prozi. Dakako da se ne radi o pokušajima profesionalnog literarnog izričaja već o pukom amaterskom preslagivanju vlastitih misli, asocijacija i osjećaja. U proznim tekstovima je korišten program jezične korekcije (SpellingGrammar).
Ukupnost odlika koje čine tekstove prepoznatljivim, tj. način izražavanja je autorov stil pisanja, a što uključuje i karakterističan odabir i način uporabe stvaralačkih postupaka i stilskih izražajnih sredstava u oblikovanju teksta. Možda se koji puta previše inzistira na definiciji ili objašnjenju pojedinog rabljenog pojma/termina no to je s ciljem posvemašnjeg razumijevanja autorovog izričaja. Prepoznatljiv stil izražavanja uz epitet osebujnosti prati autora cijelim tijekom njegovog profesionalnog stvaralaštva. U službenim tumačenjima osebujnost je sinonim za neobičan, svojstven, osebujan, originalan, čudan.
Drugačiji od ostalih, ne isti kao što je obično izvornik. Izričaj s osobnošću i sa svojstvenim gledištem. Biti drugačiji, osebujan uglavnom nije prednost u najširem poimanju dodvoravanja indoktriniranoj (nasilno usađivanje ideja, stavova kognitivnih strategija, profesionalnih metodologija, tj. određenih doktrina) benevolentnoj (blagonaklonoj) većini ali autor je lišen takvih pobuda s blagonaklonošću spram „vlastite“ istine i utemeljene kreativne kritike zatečenim zbivanjima. Stoga je najčešće s dozom protivljenja i skrivene ironije. A ironija (hinjeno ignoriranje), ruganje na „fini“ način je jezični izraz i stilska figura u kojoj je pravo značenje ili prikriveno ili suprotno doslovnom značenju. To je forma crnog humora koju je Sokrat često rabio razgovarajući/nadmudrujući se s onima koji su precjenjivali svoje vlastito znanje.
U kompilaciji (postupak i rezultat sastavljanja) „Isječci iz naše svagdašnjice“ prozni uradci su složeni nekim kronološkim redom svoga nastajanja kao podsjetnik bezgranične ljudske gluposti, neupitne prolaznosti i neosporne pretpostavke da samo mijena stalna jest. Ovisno o intenzitetu inspiracije neki tekstovi nastajali su u dahu poput eskalacije ugaslog vulkana dok su kosturi nekih poput noćne more dotjerivani još danima pa i tjednima. Neki su nastajali paralelno/usporedo, tj. istovremeno sukladno isprovociranoj motivaciji u trenutnom izazovu.
Ne rijetko je ta motivacija i unatoč svoje vizualne različitosti autoru djelovala kao dvije forme istog sadržaja, s istim spoznajama i s istim porukama. Stječe se dojam da se cijeli svijet uz svu svoju veličinu i toliko isticanu različitost stapa u isto jednoumlje, tj. bezumlje koje stane u svega nekoliko koraka, prostih ili prosto proširenih rečenica i svakako u jednoobraznu istinu tzv. “novog normalnog“.
Da sam ja netko
Određena društvena događanja u realnom protoku vremena znaju biti vrlo poticajna i motivirajuća za volontere, zapisničare svoje prolaznosti. Iako su takve kronike bremenite amaterizmom i osobnom ideologijom na temeljima vlastitih iskustava, a što je najčešće bez ikakve znanstveno – stručne osnove, ipak su preslika određenog vremena i trenutnih previranja. Nema dvojbe da su i tzv. lokalni izbori i ono što ih neminovno prati, od predizbornih agitacija do remećenja predizborne šutnje i samog čina glasanja, a koji se periodički organiziraju u zakonski definiranim rokovima, izdašna provokacija gotovo svim medijima, a dakako i zapisničarima amaterima. A u Republici Hrvatskoj upravo je današnjim (nedjelja, 16.05.2021.) izlaskom na glasačka mjesta okončan još jedan izborni ciklus. Hrvatska je birala članove predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, općinske načelnike, gradonačelnike i župane te njihove zamjenike i zamjenike općinskih načelnika, gradonačelnika i župana iz redova pripadnika nacionalnih manjina odnosno zamjenika općinskih načelnika iz reda pripadnika hrvatskog naroda.
Razmišljajući o kandidatima, njihovoj želji za vodstvom i procjenjujući neke svoje, osobne afinitete, svakako sam sklon timskom radu bez isticanja individualnosti. Ne zato što sumnjam u vlastite sposobnosti, već dapače, jer sam uvjeren da više ljudi više zna i da su uz određeni koncensus i moje ideje i naredbe, u takvom okruženju realnije, objektivnije i pristupačnije širem auditoriju. Možda je u pitanju pretjerana samokritičnost i izbjegavanje testiranja vlastitih granica. Suština je u zadržavanju unutar granica na kojima se može dati osobni maksimum, a ne ispitivanje granica osobnih mogućnosti na štetu zajednice.
Ovakvo poimanje nedvojbeno ukazuje da nisam „stvoreni“ vođa, lider. Jer sposobnost lidera je masovno zaluđivanje svoje okoline stvaranjem bespogovorne sljedbe na granici idolopoklonstva pa čak i božanstva. Zavođenjem dijela dobro pozicioniranih vodećih struktura u segmentima politike, a poglavito gospodarstva, krug poklonika se širi aritmetičkom progresijom, a suptilnim metodama mita i korupcije diže do neslućenih visina. Neovisno o razini naobrazbe i/ili osobnim afinitetima rijetki su među nama prije odlaska na glasanje uopće došli u napast pročitati, a kamo li detaljnije proučili predizborne programe kandidata prema kojima gaje određenu sklonost, a kamoli i svih ponuđenih. Praćenjem predizborne aktivnosti putem medija, a ovisno o njihovoj opredijeljenosti i unatoč javnog negiranja i zaklinjanja u objektivnost, neminovno se nameću određeni stavovi i određena promišljanja. To se poglavito odnosi na samo organiziranim anketama i tzv. intervjuima. Određena stranačka stega – pripadnost određenoj skupini svakako je olakotna okolnost za izjašnjavanje pojedinca pa i ukoliko se u danom trenutku kosi s njegovim osobnim uvjerenjima. Tzv. javna suočavanja nominiranih kandidata „predstava“ su za javnost i razbibriga za pismene. U takvim programima bodovi se skupljaju primarno kod neopredijeljenih i to na stečenim simpatijama – antipatijama.
Apsurd je da što se za nekog kandidata iznese više „prljavog veša“, što mu se više makar i argumentirano i potkrepljeno pouzdanim pokazateljima ukazuje na propuste pa čak i zlouporabe, pronevjere, to pobuđuje više sažaljenja, pučke privrženosti i sklonosti birača. Oni s liderskim sposobnostima su u takvim odmjeravanjima u znatnoj prednosti jer zbog osobnih sklonosti imaju mnogo širu podršku onih koji uz takvog vođu prepoznaju i osobni probitak. Povijest nas uči da je natprosječna sposobnost lidera, a poglavito neprikosnovenog vođe uz brojne prednosti i blagodati uzrok brojnih lokalnih i svjetskih kataklizmi s nesagledivim, a nerijetko i dramatičnim posljedicama.
Brojni takvi nerazmjeri liderskih odluka godinama se zataškavaju uz masovnu blagonaklonost, a u interesu pojedinca, manje ili veće skupine pa i cijelih nacija. U cijelu priču uklapa se i već davno elaborirana (utemeljena, potvrđena, dokazana) priča o par stotina obitelji koje gospodare ovozemaljskim bogatstvima. Stoga se u spektru globalnih događanja dobro zacrtane razvojne strategije u ekonomski razvijenim zemljama uz određene korekcije i nadogradnje kontinuirano nastavljaju i nakon provedenih izbora. Dakako da i u takvim sustavima postoje brojne pukotine, politička razmimoilaženja i nesuglasice uz sveprisutni narodni neposluh. Svaki novi izbori i u takvim zemljama su bremeniti nerealnim obećanjima, raznim metodama dodvoravanja najširem biračkom tijelu i prezentacijom „prljavog veša“ svojih izbornih rivala. Relativno nizak odaziv birača koji iskoriste svoje biračko pravo znak su vrlo oskudnih spoznaja o cijelom sustavu glasanja, o pravima i obvezama izabranih predstavnika te o mogućnostima osobnog udjela u njihovom odabiru.
Ovakve nedoumice prepoznate su u narodu te su ponovno prikazane starim provjerenim stilskim, retoričkim književnim alatima poput alegorije i simbola kojima se označava nešto čiji smisao ne leži u njegovoj pojavnosti, njegovom obliku, odnosno njegovim riječima, nego u značenju koje se nalazi izvan njega. Smisao se nikada ne izgovara izravno već kroz priču koja je potpuno nevezana za ono o čemu se zapravo radi. Kratke priče s moralnom porukom pisane u prozi ili stihovima u kojima se ljudsko ponašanje predstavlja na alegorijski način, tj. pojedine ljudske osobine se projiciraju na određene životinje jesu basne. U basnama se određene ljudske osobine projiciraju na određene životinje prema utvrđenim konvencijama. Lisica je mudra i lukava, lav je moćan, tiranin i vladar, vuk je pohlepan i krvoločan, zec je naivan, pas je vjeran, mrav je marljiv, magarac je tvrdoglav itd.
Takve priče su uglavnom ironične, često i satirične, s moralnim sudom, koji je, uglavnom, zasnovan na zdravom razumu. Jedna od eksploatiranijih u trenucima izbora je Ezopova basna o lisici i vrani. U primjerenoj inaćici lukava lisica je pitala vranu koja je u kljunu držala komad sira da li će izaći na izbore. Uz odgovor „ne“ iz kljuna joj je iskliznuo sir kojega se na tlu domogla lukava lisica. Prevarena vrana ostala je u razmišljanjima da li bi se nešto promijenilo da je rekla „da“. Uz takva promišljnja i nije neobično da se uz stranačku obvezu ili obvezu pojedine lobirane skupine glasovi uglavnom „kupuju“. Neki simboličnim najčešće „namjenskim“ predizbornim iznosima, a neki kontinuiranim stimulacijama i dodatnim obećanjima uz sintagmu „ne talasaj“. Namjensko predizborno „mićenje“ usmjereno ja na brojnu populaciju ispod ruba minimalne egzistencije uz veliku pompu i veličanje donatora. A najčešći donator je vladajuća oligarhija koja si državnim novcem pribavlja izborne glasove.
Pri tome je neosporno da je bilo kakva pomoć dobro došla upravo životno ugroženom stanovništvu za kojega ta i takva politika koja ga ciljano miti od izbora do izbora nije u stanju osigurati život dostajan čovjeka. No unatoč svih očekivanja i anketnih pokazatelja bilo bi sasvim pogrešno zanemariti postignute lokalne izborne rezultate. Oni su više-manje stvarni odraz lokalnog odnosa snaga i percepcije boljitka lokalnog stanovništva dok su na globalnoj svjetskoj sceni gotovo zanemarivi. Jezikom ironije da izbori mogu nešto bitno promijeniti i oni bi bili zabranjeni. Iako kažu da vrijeme liječi sve rane ja i u svojim poznim godinama života nisam proniknuo u „ranu“ vlastitoga ega. S jedne strane sam uvjeren da su mi nedostatni liderski afiniteti u životu sigurno nešto uskratili. Primarno na materijalnim dobrima i javnoj prepoznatljivosti. Jer da sam ja netko… .
S druge strane sam siguran da namjerno nisam „netko“ upravo stoga jer bi moji liderski afiniteti zadržali svijet na razini hipijevskih sedamdesetih godina prošloga stoljeća uz sintagmu „vodimo ljubav, a ne rat“. Uz svu silnu naobrazbu, pročitane i napisane knjige, napisane znanstvene, stručne i popularne članke, radno i životno iskustvo te razna stručna i amaterska objašnjenja ne nalazim ama baš nikakvo opravdanje za silu, nasilje, a poglavito za militarizam. Apsolutni sam poklonik ideologije da sva dobra ovoga svijeta nisu dostatna niti jednog ljudskog života. I nije u pitanju sumnjičavost, skepsa, već apsolutna nevjerica u mogućnost radikalne promjene (reforme). Postojeće strukture iskoristile su određeni trenutak previranja i sebi prisvojile najznačajnije zemaljske resurse izdignuvši se iznad svih ovozemaljskih zakonitosti i politika. Svoju su nadmoć gradile sustavno uz brojna realna i potencijalna osiguranja i spremne su ju braniti i pod prijetnjom najsuvremenijih kemijskih, atomskih i inih oružja, pa i smaka svijeta. Njihove tajne zaštićene oaze poseban su svijet u malom preliminarno opskrbljen za beskrajni boravak u komforu i luksuzu. Za takve „moćnike“ rezultati lokalnih izbora i u najvećim i ekonomski najrazvijenijim sredinama ne predstavljaju sudbonosnu razliku.
Za pretpostaviti je da će rezultati izbora u RH na lokalnoj političkoj sceni iznjedriti i neka nova imena, skupine, stranke. Da će u nekim sredinama doći do promjena, a u nekima da će se dosadašnji odnosi zadržati na istoj razini. Bit će to svakako povod za staro/novo pokazivanje mišića i gotovo akrobatsko umijeće bahatog hvalisanja unatoč evidentnih neuspjeha, odnosno, lažnom skromnošću tumačenja razvidnog izbornog uspjeha tobožnjim nezadovoljstvom i neuspjehom što nije izborena još većom razlikom.
—————————————–
Roman Safner
Rođen je 1952. godine u Zagrebu, a potom je dio svoje rane mladosti proveo u Gospiću. Od petog razreda osnovne škole ponovno je u Zagrebu gdje završava osnovnu školu, opću gimnaziju (VII) i Agronomski fakultet. Nakon diplomiranja na Agronomskom fakultetu zasniva radni odnos kao asistent.
Na istom Fakultetu stječe zvanje magistra znanosti, a potom i doktora znanosti. Sukladno znanstvenom i nastavnom napredovanju godine 2012. izabran je u redovitoga profesora u trajnom zvanju. Sudjelovao je u brojnim međunarodnim i nacionalnim znanstvenim, stručnim i primijenjenim projektima i istraživanjima te samostalno i/ili u koautorstvu objavio desetke znanstvenih i stručnih radova te članaka u časopisima.
Koautor je na knjigama iz ribarstva (Treer i sur. (1995.): Ribarstvo, i Treer i sur. (2001.): Modeli malih obiteljskih ribnjaka,) i lovstva (Grupa autora (2004.): Lovstvo, i Grupa autora (2016.): Osnove lovstva), a u vlastitom izdanju je objavio dvije slikovnice za ribiče početnike (Kako sam se upecao na ribolov, 2012., i Kako sam savladao nove ribolovne tehnike, 2013.) te jednu za lovce (Zašto hoću biti lovac, 2016.).
Obje slikovnice za ribiče trenutno su dostupne na web stranicama i stranicama HŠRS-a. Koordinator je i/ili suradnik brojnih modula na dodiplomskim, diplomskim, specijalističkim i doktorskim studijima.
Na Veleučilištu Marko Marulić u Kninu vodio je lovstvo i kinologiju te bio vanjski suradnik na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebe za predmet Život u prirodi i vještina preživljavanja, na stručnom studiju za izobrazbu trenera.
Mentor je i/ili član Povjerenstava brojnih završnih, diplomskih, specijalističkih, znanstvenih magistarskih i doktorskih radova. Član je brojnih Odbora i Povjerenstava kako unutar Agronomskog fakulteta tako i izvan matičnog fakulteta.
U mjesecu veljači 2017. godine autor je obilježio svoj 65. rođendan što je sukladno odluci Vijeća Agronomskog fakulteta godina obveznog odlaska u mirovinu. Zahvaljujući autorovom zvanju i zanimanju čin odlaska nije vezan s datumom rođenja već s 01. listopadom, tj. početkom nove akademske godine 2017./2018.
Sumirajući protekle radne godine autoru je posao nedvojbeno uz sve profesionalne izazove, napetosti i brojne neprospavane noći pružao pregršt zadovoljstva i radosti.
Odlaskom u mirovinu uz hobističko pisanje proze i poezije iz domene aktualne svagdašnjice sublimirao je svoje znanstveno nastavno iskustvo pripremivši materijal za novu knjigu naslova „Zeleno lovstvo – zaštita okoliša i očuvanje prirodne ravnoteže“ koja je realizirana u nakladništvu Školske knjige, a promovirana na Interliberu 2022. godine (Zagrebački velesajam od 08. do 13. studenoga 2022.).
————-
Preuzmite knjigu “Kronologija jednog vremena”, Romana Safnera
Digitalnu knjigu “Kronologija jednog vremena“, Romana Safnera, baš kao i sve naše ostale dosad objavljene digitalne knjige, moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link:
http://www.digitalne-knjige.com/safner.php
te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.
———
Odabrao, uredio i obradio: Nenad Grbac
————————
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
