Prvi hrvatski profesionalni pisac i nakladnik Pavao Ritter Vitezović rođen je u Senju 7. siječnja davne 1652. Bio je poznat i kao povjesničar, jezikoslovac i nakladnik. U njegovo vrijeme smatrali su ga najučenijim Hrvatom. Nevjerojatan život Baron Pavla Rittera Vitezovića počinje izučavanjem tiskarskog zanata i učenjem njemačkoga jezika. Vitezović je imao titulu baruna, ali njegova obitelj nije bila bogata, pa je morao raditi i zarađivati za život. Pisao je književna i stručna djela.
Zastupnik u povjerenstvu za određivanje granice s Otomanskim Carstvom!
Vitezović je bio poslanik grada Senja u ugarskom saboru. Zatim postaje časnikom u ratovima protiv Turaka. Kasnije se zapošljava se kao dvorski časnik na banskom dvoru u Turopolju. Zbog svog velikog znanja postaje zastupnikom u povjerenstvu za određivanje granice s Venecijom i Otomanskim Carstvom.
U Zagrebu nastaju njegova najznačajnija djela…
Zatim se se seli u Zagreb i pokreće tiskaru. U to vrijeme piše svoja djela Pod Drežnikom 25. IX. 1699. i za Hrvatsku iznimno značajno djelo Oživjela Hrvatska (Croatia rediviva,1700) u kojima želi prikazati Hrvatsku onakvom kakva je bila prije zaposjedanja Mlečana i Osmanlija. Vitezović je bio jedan od prvih koji se je usudio predložiti da grad Zagreb postane glavnim gradom Hrvatske. Nedugo nakon toga snašle su ga nevolje njegova kuća i tiskara uništene su požaru, a tiskara mu je oduzeta. Zbog dugova prognan je i s imanja Šćitarjevo koje je navodno uzeo u zakup. Umrli su mu supruga i sin. Povrijeđen i razočaran odlazi u Beč.
Usprkos plemićkom naslovu umire u siromaštvu!
Tamo je nastavio raditi kao povjesničar i stekao naslov dvorskog savjetnika i baruna, ali financijsko stanje mu se nije popravilo. Usprkos plemićkom naslovu umire u siromaštvu 1713. godine u Beču. Godine 1701. u Beču objavljuje djelo Stematografija ili opis ilirskih grbova (opis grbova 56 pokrajina koje je pribrajao Iliriku), a 1703. u Zagrebu povijesno-pjesničko djelo Dva stoljeća ucviljene Hrvatske.
Sva njegova djela sačuvana su za buduće generacije!
Važan je i njegov jezikoslovni rad; u rukopisu je ostao rječnik Lexicon Latino-Illyricum, koji sadržava riječi iz svih hrvatskih narječja. Sva njegova djela sačuvala je Ugarska kancelarija, a carica Marija Terezija, koja je bila upoznata s Vitezovićevim radom, naredila je 1749. da se svi njegovi spisi pošalju zagrebačkom povjesničaru Adamu Baltazaru Krčeliću.
Kao upravitelj tiskare u Zagrebu (1694) omogućio je i formiranje hrvatskog jezika…
Vitezović je izuzetno značajan jer je napisao važno historiografsko djelo Croatia rediviva koje je istovremeno bilo i stručni rad i domoljubno djelo. Nastalo je kao reakcija na pogubljenje Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana a u njemu je Vitezović želio prikazati Hrvatsku onakvom kakva je bila prije zaposjedanja Mlečana i Osmanlija. Jezikoslovci navode i da je Vitezović puno doprinio formiranju hrvatskog jezika. Prvi je predložio da se svaki glas piše uvijek istim slovom te da se uvedu slova s kvačicama.
P. R. Vitezović, Odiljenje sigetsko, II. izdanje, Beč 1685.
P. R. Vitezović, Croatia rediviva, 1700.
—————
Napisao, uredio i obradio: Nenad Grbac
————————
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
