Ja ti imam blokadu u mozgu na cajke! (iz knjige “Cajka”, Borisa Golića)

Sreo sam Kedžu, znate on je onaj naš HSP- ovac koji je navodno bio u Vukovaru i koji nam brani cajke, jer one potječu od naših neprijatelja iz Srbije, one potječu naš adrenalin i agresiju, loše osjećaje i jugonostalgiju. S jedne strane on uvodi red u naš život, a s druge strane on uvodi nered.

Jer on zalazi u naše kafiće i govori:

„Gasi to!“

Ali ima i onih koji kažu:

„Baš neću! Meni se to sviđa.“

„Razbit ću te k’o mačku! Znaš li ti tko sam ja?“

„Ne znam i ne zanima me. Probaj!“

I naravno da dolazi do sukoba. Pa netko nekoga premlati jer je za naše HSP- ovce svetogrdni čin puštati glasno cajke i turbofolk. U pitanju je i naša sveta vjera, naš svjetonazor i načela našeg življenja.

Pa Kedžo nekog takvog koji voli cajke i turbofolk premlati bejzbol palicom ili ga pokuša pregaziti svojim Mercedesom. Jer on je naš lokalni nasilnik kojemu je sve dozvoljeno, kojemu se tolerira i nemile i nasilne scene. I kao što sam rekao Kedžo voli zavoditi red, ali tom prilikom radi i kaos. A naša policija ništa ne poduzima, ne sprječava sukobe i nikoga ne razdvaja.

Također toleriraju kad Kedžo i njegovi prijatelji viču:

„Za dom spremni!“

A to često viču, jer se kod nas u kafićima u posljednje vrijeme često slušaju cajke i turbofolk. I česti su sukobi, kojima neki ljudi plješću, a neki ih se zgražaju. Ja se pitam: „Do kada tako?“

Ali nema odgovora. Tako je, kako je.

Kedžo mi prilazi i rukuje se sa mnom kao da ništa nije bilo između nas dvojice. Kao da mi on nije preoteo Damu s psetancetom. Pitam ga kako je ona, a on kaže:

„Odavno me je ona napustila. Više nije sa mnom, a za tebe kažu da si imao nekakvu Micu i da te ona tuži?“

„Imala je u sudu nekakvu sutkinju Jagodu, ali toj sutkinji su otkrili kriminal i razne malverzacije.“

„Ali tužba i dalje ostaje.“

„Bavio sam se tantrom, ali Mici nisam mogao omogućiti višestruka sladostrašća, pa me je tužila da sam je silovao, da sam joj narušio čast i poštenje i da sam joj nanio duševne boli.“

„I koliko ona traži od tebe?“

„400.000 kuna.“

„Stvarno dosta.“

„Stoga ja bježim iz zemlje.“

„Kuda bježiš?“

„Bježim kod Coce u Zimbabve.“

„I čime se tamo baviš?“

„Bavim se Crnkinjama i njihovim seksualnim problemima.“

„Imaš li ti dovoljno oružje za Crnkinju? Kažu da bijelci baš nemaju velike piše. Nemaju li Crnkinje veću anatomiju od našeg oružja?“

„I one doživljavaju strah i negativna iskustva sa svojim dečkima. Sam kažeš da Crnci imaju velike penise? Pa ako netko ide prema tebi s oružjem od 30 ili 40 centimetara, moraš se uplašiti i živjeti u strahu.“

„I onda ti tu uskačeš?“

„Onda ja tu uskačem. Prvo ja tješim te žene, pa ih smirim, pa onda vodim ljubav s njima i one dožive što dožive. Bitno je da se one ne osjećaju frigidnima.“

„Tebi dobro i njima dobro.“

„Meni dobro, ali i njima dobro. Ne kaže li Hegel za to: „Sretan je onaj koji je svoje postojanje uskladio sa svojim posebnim karakterom, htijenjem i voljom, pa na taj način, u svom postojanju, uživa u samom sebi.“

„Nego, pusti sad to. slušaš li ti cajke i turbofolk?“

„Ja ti prema tome osjećam averziju. Moja bivša žena mi je rekla da mi je to od majke i njenog gorkog mlijeka. Znaš li ti da je socijalistička partija mojoj majci zabranila da me doji, da ne bi prenijela svoje neprijateljske stavove prema socijalizmu, pa me je ova dala nekakvoj seljančici na dojenje.“

„I što je dalje bilo?“

„Seljančica je voljela narodnjake, pa je na njih plesala i stvarala je gorko mlijeko.“

„To zna biti neugodno.“

„Netko se od mojih dosjetio i preporučio mi Bebimil.“

„Vidiš da se pronašlo rješenje.“

„Ali kod mene su ostale trajne posljedice i kontraindikacije.“

„Kakve posljedice i kontraindikacije?“

„Meni se moj penis ne diže na žene koje slušaju i plešu cajke, čoček i turbofolk. Prvo je to krenulo davno, u prošlosti s Majkom Omladinom, a na kraju i nedavno s djevojkom u crvenoj haljini.“

„Dakle, tebi ne moram govoriti o negativnostima cajki i turbofolka.“

„Ne moraš.“

„Nos te dobro služi?“

„Služi. No, ne razumijem zašto me to pitaš?“

„Ti imaš problem s kemijom između muškarca i žene. Tebi nije bitan moral, koliko ti je bitan taj zakržljali organ. Tebi ne funkcionira ili je zakržljao Jakobsonov ili vomerozalni organ. Taj organ ili ti senzori služe za detektiranje ženskih feromona. No ti onjušiš ženu, a ona pleše cajke i turbofolk i proizvodi ljute ili gorke feromone, pa ti to ne odgovara. Pa imaš problema s erektilnom funkcionalnošću.“

„Hoćeš reći da žene i dalje proizvode ljute i gorke feromone, kao što je ona seljančica proizvodila ljuto ili gorko mlijeko?“

„Baš to ti kažem. Cajke su za nas štetne. Muškarac se više ne bori za ženu, on je grub i agresivan, muškarac više nije lovac, jer žene plešu na cajke i proizvode ljute i gorke feromone.“

„Hoćeš reći da i drugi muškarci imaju s tim probleme?“

„Naravno da imaju.“

„A našim ženama se to ne može utuviti u glavu. Ne može im se utuviti da od toga odustanu.“

„Ne može.“

Inače, naše žene nose svoj intimni miris i svoje feromone, svoj tajni biološki signal, a onim ženama koje to prikrivaju bih savjetovao da se premazuju vaginalnim iscjetkom, jer će samo time privući voljenog muškarca. Inače, to se zove vabbing, a nekim muškarcima je to gadljivo, a nekima nije, nego im je privlačno. Neki muškarci vole miris ženskih genitalija, miris ženskih tjelesnih tekućina, takozvani feromonski parfem, neke to uzbuđuje, neke to izluđuje, neke to psihološki privlači, a neki to ne vole. Pa bi tako naše žene ako imaju zdravu želju za seksom i žele seks ili ako žele biti zavedene, trebale koristiti vabbing. Jer ima nas muškaraca koji imamo slabiji seksualni nagon, kojima se smanjio libido, koji smo erektilno disfunkcionalni, kojima su se smanjili testosteroni i spermatozoidi. Pa ja kažem Kedži:

„Dobro da si mi ti to rekao. Kod naših žena nisam postizavao željene rezultate, padao sam u očaj, gubio samopouzdanje, stvarao si komplekse, besciljno preživljavao godine, a liječnici, psihijatri i seksolozi nikako nisu mogli utvrditi u čemu je problem. Još jednom hvala ti za sve.“

Kedžo je otišao, a ja sam razmišljao našim nagonima, refleksima, emocijama, biološkim motivacijama i genetski ugrađenim instinktima. Razmišljao sam o mom zakržljalom i hipertrofiranom organu za njuh i ženske feromone. I odlučujem da je krajnje vrijeme da idem u Japan. Tamo me čeka moja japanska ljubav koja ne zna za cajke i gorke feromone. Tamo ću se ja uravnotežiti, tamo će moji testosteroni doći na normalnu mjeru, tamo će profunkcionirati moj hipotalamus, moja hipofiza i moja amigdala, tamo ću se ja osloboditi od mojih boleština.

Tamo ću ja aktivirati moje potisnute nagone. Tamo ja neću biti nesretan. Jer Hana se za mene uređuje, šminka se, uređuje kosu, kupa se i uvijek je raspoložena i spremna. Meni Kedžo ne mora pričati o estetici provincijskog kupleraja, rupčagama gdje trešte cajke i zadimljenoj seoskoj birtiji. Meni ne mora pričati o našoj vulgarnosti, našem kriminalu i našoj primitivnosti. Ja jednostavno nemam predrasuda prema toj glazbi ili imam? Ja jednostavno ne plešem na zvukove Cece, Lepe Brene, Nade Obrić, Šerifa Konjevića i Halida Bešlića. Ja umjesto ugodnih snova odmah doživim snomoricu i spreman sam na razne gadosti. Jer kažu da runda cajki izaziva seks na javnom mjestu. Naime, to se dogodilo u Dubrovniku ili Splitu. Pa su tako žene u otvorenijim društvima puno otvorenije i slobodnije.

Ali ne znam zašto meni ne odgovara kad plešu cajke? Ne volim kad netko zamotava žene, ne volim kada netko skriva žensko lice, ne volim kad netko potiskuje žensku seksualnost i ženske hormone. Stoga ja volim kad mi žene upućuju seksualne signale, bili oni verbalni, bili oni neverbalni. Volim ja kad me žena svjesno ili nesvjesno zavodi. Kad joj se oči sjaje, zjenice šire, oblizuje usne, a koža kad se crveni. Ne znam što da kažem u vezi ženskog intimnog mirisa i parfema? Ne znam što da kažem u vezi tog tajnog, erotskog biološkog signala? Kad žene premazuju tijelo vaginalnim iscjetkom. Nekim ženama bih to tolerirao, a nekima baš i ne bi. Jer se zna dogoditi da mi je nečija vagina zastrašujuća i odbojna, a nečija nije. To se inače zove vabbing, i time žene naglašavaju svoje genitalije i feromone i svoju zainteresiranost.

Stoga ipak Kedži trebam reći da su oduvijek, a i sada, postojali plesovi: plodnosti, porođajni plesovi i svadbeni plesovi. No, on nam nameče dominantnu mušku kulturu, on ne želi žensku kulturu i ženski trbušni ples. On želi da se žene stide i srame svoje seksualnosti. On time promiče svoj patrijarhalizam i stare kršćanske vrijednosti. Za njega su cajke nešto prljavo i nemoralno. Ne vidi on u tome zabavu i rekreaciju. Ne vidi on u tome buđenje ženske seksualne i orgazmičke energije, koja ide od zemlje, preko vagine, maternice, jajnika, do grudi i mozga. Pa zar to ne promiču pjesme: arabeske, čalge, talave, manele, uz daire i tarabuke. Stoga ga pitam:

„Pa zar ti ne voliš Shakiru i guzotres što promiče ona Vukovarka Sara Seifert? Te žene ili boginje su poslane od Boga, one nas provociraju, one su naše svećenice i čuvarice Nebeskih svetosti. One plešu svoj trbušni ples plodnosti, svoj Chocek ili Chengi.“

„Misliš na onu što tverka u Plesu sa zvijezdama, misliš na onu što nas poziva na parenje?“

„Upravo na tu.“

„I što ona ima s cajkama i turbofolkom? Ne pleše li ona na našu zapadnjačku glazbu? Nema ona veze s Istokom.“

„Nema. Samo i ona vrti svojom stražnjicom i simulira seks. Nekog i ona provocira.“

„Brige mene kako će naše žene vježbati i oblikovati svoju zadnjicu, trbušne mišiće, bedra i struk. Briga mene što će naše žene raditi u teretanama i fitnes centrima. Kako će oblikovati svoje tijelo. Ja se brinem za opći ukus i jugonostalgiju.“

„Ja ti imam kočnicu u mozgu na cajke.“

„Moraš ići kod nekog medicinskog vještaka, a on ti mora izmjeriti efedrin u krvi. On ti stimulira metabolizam i utiče na snagu mišića. Možda ćeš morati ići na operaciju.“ „Kakvu operaciju?“

„Što ja znam, pa nisam ja medicinski vještak.“

—————————————–

Boris Golić

Ova slika je simbolična i ne odgovara stvarnosti.

Rođen je 1958. godine u Belišću. Do sada napisao:

2010. godine – 55+, „Posljednji Gutmann” i „Tamna strana mog Mjeseca”.

2011. godine – „Vražja divizija” i „Vražja divizija II”.

2012. godine – „Izvan koncepcije” i „Paintball”.

2013. godine – „Zovem se 55+” i „Više se ne zovem 55+”.

2014. godine – „Investitor” ; „22 kvake” ; „Tribunj via Čanak” i „Analiziraj me!”.

2015. Godine – „Nema lijeka za naš blues”; „Izborna lista”; „Svijet okrenut naopako”; „Unatoč i usprkos svemu”.

2016. Godine – „Gimnazijski dani”; „Slavonska molitva”; „Izbjeglica”; „Turci među nama”; „Romi među nama”; „Srbi među nama”.

2017. godine – „Hrvati među nama”; „Seksualni vodič za ruralne frajere”; „Put u Munchen”; „Argentinski tango”, „Strah od stranca”.

2018. godina – „Biti ili ne biti hrvatski tajkun”; “Bjegunac”, Joe, i tu je Amerika”, “Posljednji Prandau – Normann”, „Put u pakao popločen je dobrim namjerama”.

2019. godina – „Posljednji Podunavski Švabo”; „Poplava”; „Kako uništiti grad Vukovar”, „Ustaše i četnici među nama”; „60 plus” i „XXL”.

2020. godina – „Moja Biblija”, „Made in China”, „Korona virus”; „COVID – 19″, „Meni se još ne umire”, „Dama s psetancetom” .

2021.godina – „Budi s nama”, „Emigrantica”

2022.godina – „Vodič za tantru”; „Mica Trofrtaljka”; „Nogometni menadžer”; „Cajka”.

———————————-

Preuzmite knjigu – “Cajka”, Borisa Golića