Rekonstrukcija podsvijesti (Iz knjige “Podsvijest, Pandorina kutija”, Anđe Jotanović)

Podsvijest, tu Pandorinu kutiju nesvjesnosti, lako je i jednostavno upoznati i prilagoditi na svjesnost. Podsvijest je upamćeno iskustveno znanje koje djeluje iz akumulacije svih životnih iskustava duše, a koje čovjek nosi u svom sjećanju kroz sve živote.

Za rekonstrukciju podsvijesti sadašnjeg života dovoljno je prisjetiti se svojih iskustava koja su nas obilježila kao ljudsko misaono biće od djetinjstva do sada. Sva ta iskustva više nesvjesno, nego svjesno pohranjena su u našoj cjelokupnoj akumulaciji ovozemaljskih informacija do kojih je doprla naša svijest. Ona su, zapravo, skup svih informacija kolektivne svijesti na koje smo mi spojeni svojim umom. Naš um je kao satelitska antena i prilagođava se onim informacijama koje se nalaze u našem energetskom misaonom polju obitelji, okoline, društva i religije sa jedne strane, a sa druge strane kroz naša čula osjeta, opipa, okusa, sluha, vida i govora djeluju četiri velike sile: voda, zemlja, vatra i zrak koji su uvjetovani energijom planeta Zemlja i sunčevim sustavom pa sve do kozmičkog sustava.

Da bi se napravila ispravna rekonstrukcija, poželjno je vratiti se na prve informacije koje smo usvojili od majke, oca, braće, sestara, okoline i društva u cjelini. To se tako lako može napraviti, da je jednostavno nevjerojatno kako. Sve što sebi možemo potvrditi da volimo, iz podsvijesti daje svoj odjek (odgovor) u pojedinačnom ljudskom misaonom sklopu. Ključ za preispitivanje svoje podsvijesti i istinitih informacija u njoj su riječi: ja volim ili ja sam!

Ja volim majku, oca, brata, sestru, istinu, ispravnost, znanje, ljepotu, inteligenciju, mudrost ili bilo koji drugi umni pojam, daje iz podsvijesti odgovore na ljudsko voljenje na način koji je on kao nesvjesno ljudsko biće usvojio kao akumulaciju znanja po kojoj će ispravno živjeti svoj život. Ja sam nesvjestan, agresivan, tužan, bolestan, ljut; ja mrzim, ja žudim, ja sam ljut-a, ja sam tužan-tužna, ja sam nezadovoljna-n, lud-a, zaboravan-a, usamljen-a.

Kako ljudska svijest nije bila svjesna, ona je stvorila pogrešna uvjerenja za opstanak, a svijest nije bila svjesna istinskog pozitivnog odgoja, prije svega od prvih učitelja majke i oca. Oni su svoje potomke učili kroz strah od iskustava kojih se moraju i trebaju paziti, a ne kroz znanje o tome kako će se hrabro suočiti s osobnim intuitivnim znanjem za opstanak.

Tako je u dječju podsvijest ugrađen strah – umjesto hrabrost, neznanje – umjesto znanja, ovisnost o roditeljima i njihovoj zaštiti – umjesto slobode i samostalne zaštite izražavanja i istraživanja. To iskreno izražavanje najprije su nam uskratili naši roditelji raznim zabranama naših osobnih spoznaja kroz rast i razvoj o kojima nisu htjeli razgovarati sa svojom djecom. Nisu oni to napravili namjerno, jer ni oni sami nisu svjesni kako funkcionira njihova svijest i da u toj svijesti ima vrlo malo pozitivnih osobina koje ljudsku svijest održavaju svjesnom, istinitom i savjesnom, a svoje laži roditelji nisu namjerno htjeli priznati svojoj djeci. Na taj način djeci je uskraćeno pravo iskrene i istinite komunikacije, a silom im je nametnuta krivica koju ničim nisu zaslužili.

Prije, nego je dijete došlo do školske ustanove, ono je već programirano za opstanak samo na čulnom nivou opipa, osjeta, okusa, mirisa, vida i sluha i tu je njegov razvoj gotovo zapečaćen. Sve što od tada dijete uči, uči zapravo iz stanja čula za opstanak na životu, jer je ono već izgubilo povjerenje u svoje najbliže. Znanje koje će steći u školskoj naobrazbi je samo sposobnost preživljavanja od svog rada koje će više koristiti društvu u cjelini na ovaj ili oni način, nego što će biti korisno za samog pojedinca, iako to na prvi pogled izgleda suprotno.

Osobnost djeteta je uspavana, optužena za laži koje je ili nije počinila, nezrela i nesvjesna svojih misli, riječi i postupaka. Na ovaj način su začete krivica i laž svih nas. Od tog trenutka smo se snalazili kako da se zaštitimo lažima, umjesto istinom i okrivimo nekog drugog, umjesto da priznamo svoje neispravno djelovanje i to tako traje gotovo do smrti. Lažemo kad nam se ne da priznati istina i okrivljavamo bilo koga oko nas, da bismo sebe zaštitili od bilo kakvog prigovora i kazne za neispravno djelovanje. Nesvjesno počnemo živjeti neispravno, a da zato ne preuzimamo nikakvu odgovornost.

Na ljudskom biću je zapečaćena iluzija, da je netko i nešto (moćno biće) tj. nikad se neće tako osjećati, već će uvijek iznova tražiti od drugih ljudi potvrdu o svojoj osobnosti i samostalnoj sposobnosti preživljavanja u bilo kojim životnim situacijama. Osjećat će se užasno nemoćno, gotovo ukočeno u vremenu i prostoru, besmisleno. Njegova intuicija je uspavana, gotovo mrtva, a čovjek se osjeća bezvrijedno, nedostatno, usamljeno s osjećajem kako mu nešto gotovo uvijek nedostaje. To što mu nedostaje je zapravo istina i ispravno djelovanje, a iskreno je ne može priznati ni samom sebi. Zapravo, nedostaju mu ispravne upute kako da nešto napravi, da bi bilo odgovorno.

Tako čovjek nastavi živjeti polusvjestan i nesvjestan sebe u cjelini. On je izgubljeno biće u vremenu i prostoru koje ne kontrolira sebe, a uvjereno je od obitelji, okoline i društva da je svoj gospodar, aliljudsko biće nikad nije bilo svoj gospodar. Sa njim najprije manipulira iskra duha zbog procesa karme, učenja iz iskustva, a zatim kolektivna svijest planeta na kojem egzistira. Vladanje obitelji, okoline, društva i religije tek su blijeda slika ljudske zatočenosti kroz pogrešno usvojena uvjerenja u kojima je pojedinac rijetko mogao zauzeti svoj stav prema bilo kojem svom iskustvu. Samo svjestan čovjek sebe i svoje akumulacije pozitivne svijesti izvan kolektivne svijesti može živjeti u velikom postotku ispravnim načinom života radeći podjednako dobro za sebe, svoju okolinu, društvo, religiju i održavati kolektivnu svijest čistom i sposobnom za ispravan rast i razvoj ljudskog potomstva.

Samostalan preodgoj je neophodno potreban svakom odraslom ljudskom biću i to je vrlo lako postići na jednostavan način. Na polusvjesnom nivou svijesti svi mi imamo intuitivno znanje o svojim roditeljima, odgajateljima i društvu u kojem egzistiramo i koje nas upozorava, da je istina drugačija od one koja nam je predstavljana kao univerzalno znanje, ali nam se jednostavno ne da istraživati ili pobijati tu istinu, jer to umara ionako umorno ljudsko biće od dokazivanja pravice pa nastavimo svjesno živjeti u krivici koja nas neprestano prati kao težak teret na fizičkom, emotivnom i psihičkom nivou, a naš duh ne može doći do izražaja na pozitivan način. Tako postajemo „prešutno“ sudionici svjetskih i kolektivnih zbivanja na koja zatvaramo oči kao da se nas uopće ne tiču.

Živeći u takvoj laži i uskogrudno, čovjek rijetko može postići malu sreću, a trajna sreća mu je gotovo nedostupna. Međutim, naša svijest se može jednostavno ugoditi da djeluje ispravno i postojano, a pozitivna ljudska svijest otvara srce prema svim najplemenitijim osjećajima zadovoljstvu, radosti, sreći, smirenosti, ljepoti i ljubavi u cjelini.

Kad čovjek predviđa buduće događaje (mašta) nikad ne smije predviđati negativno. U svakom zlu treba tražiti onu trunčicu dobra koja ipak postoji i lako ju je vidjeti, ako čovjek ima pozitivnu svijest. Svatko tko želi svjesno ili nesvjesno vladati sa drugim bićem ili bićima, vlada kroz strah za opstanak. Nikoga ne treba slijepo slušati, jer smo iznevjereni od svih onih koji su nam najbliži i poznati, a kamoli nećemo biti iznevjereni od nesvjesnih ili svjesnih nepoznatih ljudi. Svi smo energetski povezani kao spojene posude i sve što radi jedna osobnost, u većoj ili manjoj mjeri dotiče se svih ljudi. Zato se u ezoterijskim znanjima tvrdi, da smo svi jedno. Doista jesmo i zato naša pozitivna svijest može djelovati na svaku negativnu ili pozitivnu svijest u našoj okolini i šire.

Sve što je potrebno za rekonstrukciju svoje podsvijesti je stvoriti svoju pozitivnu akumulaciju svijesti oko 100 pozitivnih osobina, da bi se izašlo iz iluzorne kolektivne svijesti koja nas poput inercije vuče u ponor nezadovoljstva i osobne neispunjenosti životom u njegovom punom potencijalu svemoći. Pozitivne karakterne osobine treba naučiti kao tablicu množenja ili dijeljenja, da nam uvijek to znanje bude na raspolaganju. Zapravo, kad naučimo poželjne karakterne osobine upotrebljavati mislima i riječima, one se intuitivno pretaču u ispravna djela na svim nivoima bića bez obzira na kolektivnu svijest koja još uvijek može biti vrlo negativna i kontrolirana putem medijskih informacija.

Naša pozitivna svijest je toliko moćna kad je ugodimo na pozitivnost, da imamo uvide u sva svjetska zbivanja koja se događaju mimo naše volje i mi ih možemo korigirati ili se od njih odmaknuti te ih samo pratiti i vidjeti ugrožavaju li naš život i ispravan opstanak. Na ovaj način čovjek vlada sam sa sobom i nikoga ne ugrožava ni mislima ni riječima ni djelima. On je samo ispravan član zemaljske zajednice, čvrsta karika u lancu života koji trajno opstaje svoj na svome i što je najvažnije počinje vjerovati u svoje znanje i sebe.

Osobine koje je poželjno naučiti svi već imamo u svojoj podsvijesti (pamćenju), ali su one najvećim dijelom uspavane. Djeluju svjesno samo one koje možete napisati bez ikakvog predloška, a njih je vrlo malo.

Uopće nije važno koje će to osobine biti, sami možete odabrati bilo kojih 100 osobina sa kojima ćete se služiti u svakodnevnoj komunikaciji mislima i riječima, a one će se same intuitivno pretvarati u vama poželjna djela. Vi sami stvarate svoju i univerzalnu pozitivnu svijest koja će biti samo vaše znanje za ispravan opstanak. Ono što je važno je da konačno stvorite svoju pozitivnu svijest. Kad to postignete, prema sebi ćete osjetiti samopoštovanje na svim nivoima svog bića, duhovnom, mentalnom, emotivnom i fizičkom. Vaš život će postati zadovoljstvo u punom smislu riječi, raj na zemlji.

U ovoj knjizi predstavit ću taj famozni i jednostavan način preispitivanja svoje podsvijesti.

—————————————–

Anđa Jotanović

Anđa Jotanović, rođena je u Tesliću, 15.04.1957., a živi u Rijeci od svoje osamnaeste godine.

Već ’90.-tih godina Anđa kroz osobni samorazvoj započinje sustavne promjene u smislu pozitivnog razvoja svijesti kroz najidealnije karakterne vrline, čiji rezultati postaju pravim nadahnućem.

Svoje osobne spoznaje dijeli kroz pisana djela, koja postaju prepoznata i u široj društvenoj zajednici.

Pjesme redovito objavljuje na portalu Magicus pod nickom Angelija te na portalu Avlija i svom blogu:

http://blog.dnevnik.hr/angelija/

Kontakt:

E-mail adresa: anda.jotanovic@gmail.com

Tel: +00385 91 521 22 55

—————————————–

Preuzmite knjigu – “Podsvijest, Pandorina kutija”, Anđe Jotanović