Uvod u Kabalu! (iz knjige “Adam Kadmon u praksi Kabale”, Miljenka Brkića)

Svaki čovjek traži u svijetu smisao pojava, događaja, stvari. Nalaženje tog smisla ovisi o samom čovjeku i o načinu na koji traži taj smisao. Kabala je samo jedan od načina pronalaženja smisla. Koji i kakav način?

Put Kabale sastoji se u traženju smisla neke pojave, ali da se pritom ne zastane na razini pojave, nego da se tražitelj uzdigne iznad pojave te da na višim razinama postojanja (u Kabali se govori o četiri svijeta) pronađe bit pojave, kako je ona proizvedena od Boga, te da se ta ista bit razumije kao ono do čega nam je u pojavi najviše stalo. Postupak, ili metoda, Kabale nije pak stvar slučajnog nadahnuća jedne individue, nego je rezultat dugog razvoja u radu mnogih tražitelja koji su svoja razmišljanja predavali svojim sljedbenicima; otuda i ime Kabala: predaja i primanje te predaje, od hebrejske riječi kabbal = primati. Kabala nije nikakvo tajno učenje, ali je učenje o tajni i to najvećoj, niti je zatvoreno u elitni krug samo nekih ljudi; ono nije niti nekakvo maglovito učenje; ono je uistinu mističko učenje što znači takvo koje je na putu dostizanja iskustvenog susreta s Bogom. To da je nešto mističko znači da nije lako izrecivo (u racionalnom diskursu), ali ono što bi trebalo iskazati, dakle iskustvo koje je zadobio neki kabalist, nije puki besmisao (bez smisla) nego je naprotiv najviši smisao što ga čovjek u životu traži. Još jedno: u traženju tog (najvišeg) smisla kabalist ne bježi od života, nego naprotiv još snažnije prianja uza nj, još više se angažira u njemu, i to mu omogućuje pronalazak smisla pojava i događaja vezanih uz ovozemaljski život. Napominjem da je općenito bit židovstva u tome da čovjek prianja uz Boga – transcendenciju, tako i ovozemaljski život – imanenciju.

Ako se stalno zadržavamo i upiljimo pogled samo na fizičku razinu postojanja (Asija svijet), tada suviše lako – zbog nezadovoljenja našeg cjelovitog bića – zadovoljavamo surogatima (nadomjescima) za tu razinu postojanja te u slučaju očajavanja bježimo u:

narkomaniju, alkoholizam, a u moderno doba – u virtualni svijet.

U stvari, mi ne mudro bježimo iz ovog svijeta, jer ga olako reduciramo na vidljivu, pojavnu razinu, na to kako stvari izgledaju na površini. Ovaj se svijet ne smije svoditi na fizičku razinu – Asija svijet, i o tome nam govori Kabala. Ona proširuje naš pogled na sve razine postojanja od ovog fizičkog svijeta do najvišeg svijeta Boga: u Kabali govorimo o svjetovima Asija, Jecira, Beria, Acilut i En Sof.

Kabala nas uči da pažljivo zastanemo pri fenomenima ovog svijeta pa da razmatramo one više i suptilnije razine postojanja; da od fizičkih bića u svijetu Asija prelazimo na čiste likove u svijetu Jecira, pa na energijski vid bića u svijetu Beria, dalje na to kako Bog izgovara biće u svijetu Acilut, do svjetlosnog bića Adam Kadmon.

Te više razine bića, u finijim i bogatijim slojevima, u njihovoj blizini Bogu, ne možemo naći pri površnom gledanju u ovom svijetu; isto tako ni u surogatu za ovaj svijet kao što je virtualni svijet; iza slika na Internetu ne stoji ništa više od te slike, ne stoji ideja (čisti lik) bića, ni njegova snaga (snagotnina), ni njegova izgovorenost u Bogu, ni njegovo čisto svjetlosno biće u En Sofu. Za to je potrebna Kabala i njena praksa u realnom svijetu.

Kabala i teorija emanacije

Riječ „emanacija“ je bitna za razumijevanje Kabale; ona označuje to da postoji jedan dinamički kontinuum od onog Najvišeg – En Sof, do onog najviše zemaljskog – to su sva bića u vidljivom svijetu, na pr. ljudsko tijelo. Stvari nisu strogo odvojene, nego se nalaze u dinamičkom tijeku od transcendencije do imanencije. En Sof (ono beskrajno, bezgranično) nije tek praznina, nego je naprotiv, punina Božjih atributa. Tih atributa Bog ima bezbroj – kako to misli Spinoza u djelu Etika, ali se u Kabali govori samo o deset i oni su krajnje značajni kako za Božje stvaranje tako i za kabalističku sliku svijeta. U Bibliji, 1. Ljetopisa 29,11 govori se o temeljnim Božjim atributima:

„Tvoji su, o Gospode, veličanstvenost (ljubav) – sefira Gedulla ( ili Hesed), i moć – sefira Gevura, i ljepota – sefira Tiferet, i pobjeda – sefira Necah, i slava (sjaj) – sefira Hod; jer tvoje je sve što je na nebu i na zemlji; tvoje je kraljevstvo – sefira Malkut, o Gospode, i ti si uzvišen nad svime kao poglavar svega (lekol leroš).“ (Prijevod prema www.machon-mamre)

Ako pogledamo u izvorniku onda ćemo za spomenute atribute naći riječi koje odgovaraju nazivima sefirota, tako:

Kada Bog iz sebe otpusti, emanira, spomenute atribute tada nastaju sefiroti (sefira, u jednini). Sefiroti su, dakle, Božji atributi emanirani iz Boga; nakon toga oni postaju samostalni entiteti koji se, u svojoj višeslojnosti, očituju kroz četiri razine postojanja, ili: četiri svijeta. Ujedno su ta četiri svijeta zbiljski postojeća po sloju sefirota koji se u njima očituju. Tako govorimo o:

Upravo će tako pojmljena emanacija od nevidljivog Boga do vidljivih bića (uključujući čovjeka) omogućiti čovjeku put povratka k izvoru – Bogu; taj put će ići od uzdizanja tijela i njegove fiziologije, preko duševnih snaga, iskustva duha, preko molitve i predanosti Bogu (kroz proučavanje Tore i vršenje zapovjedi) do mističkog sjedinjenja sa Stvoriteljem neba i zemlje.

U striktnom smislu te riječi emanacija bi bila slijed od Božje mudrosti, preko sefira Hokma, preko mudrosti u duhu, mudrosti u duši, do konkretnog mudrog bića – nekog mudrog čovjeka. U Kabali se ne radi o ljudskom viđenju emanacije kao nekog logičnog procesa pri kojem mudrost stalno ostaje mudrost, ali očitovana različito u različitim razinama svjetova. Naprotiv, Božja je volja da njegova mudrost na razini svijeta Acilut bude sefira Hokma; na razini Beria svijeta da bude atributom duha – bitul; na razini Jecira svijeta da bude duševnom moći – uvid; na razini Asija svijeta da postane koštanom srži i desnom polutkom mozga. To više nije umna konstrukcija nekog čovjeka, nego je Kabala – ono što je primljeno od mudrih predaka koji su to proučavali.

————————-

1.) Ime Kabale dolazi od Kabala: primitak, dobitak; prihvat, prihvaćanje, prijem; usmena tradicija, kabala. Prema Amerl (1997), str. 245

2.) En Sof je kabalistički naziv za Boga, ili, Bog je religijska predodžba za ono Bezgranično (En Sof).

3.) Riječ „sefira“ (u množini: sefiroti) označuje raspon emanacije nekog Božjeg atributa od svijeta Acilut do svijeta Asija, a budući da sami svjetovi zadobivaju svoje određenje po onome što se od sefirota u njima očituje, tada čitav raspon svake sefira dijelimo u četiri svijeta (arba olamot).

4.) Esencijali su biti, esencije koje zbiljski opstoje neovisno o prisustvu pojedinačnih bića.

Miljenko Brkić

Rođen 22. Travnja 1946. u Zadru. Diplomirao filozofiju i francuski jezik u Zagrebu.

Doktorirao filozofiju na temu „Filozofija i paideia u Hegelovu djelu”. Radio kao profesor na katedri za filozofiju odgoja na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao znanstvene i stručne članke; objavio knjigu „Filozofija koja odgaja” (2006).

Živi u Karlovcu i intenzivno se bavi Kabalom (objavljuje članke o Kabali u Wikipediji, video priloge na Youtube-u i na web stranici www.academia.edu).

Kontakt:

e-mail: miljenb@gmail.com

—————————————–

Preuzmite knjigu – Adam Kadmon u praksi Kabale”, Miljenka Brkića