Jean-Baptiste Poquelin, poznatiji kao Molière (1622. – 1673.), bio je francuski komediograf, scenarist i književnik, jedan od velikana humoristične satire; te jedan od najcjenjenijih književnih autora u zapadnoj kulturi.
A, upravo zato predstaviti ćemo vam i nekoliko zanimljivih činjenica o tom književnom i scenskom velikanu.
Molière je umro ubrzo nakon što se srušio na pozornici tijekom jedne od svojih predstava.
Molièreova predstava “Le malade imaginaire”, poznata na hrvatskom jeziku kao “Hipohonder”, prvi je put postavljena u veljači 1673. Molière je glumio u toj predstavi, glavnu ulogu Argana (hipohondera) i srušio u naletu kašlja tijekom predstave. Insistirao je da završi nastup, a nakon toga je umro. No, pravi razlog Molièreve smrti nije Hipohondrija, nego plućna tuberkuloza od koje je bolovao godinama.
(Napomena autora: Hipohondrija predstavlja psihički poremećaj čije je glavno obilježje pretjerana zaokupljenost tjelesnim funkcijama i strahovi od raznih bolesti, koji se zasnivaju na pogrešnom tumačenju simptoma.)
————-
Pokopan je u dijelu groblja namijenjenom isključivo za pokop nekrštene dojenčadi
Po francuskim zakonima toga vremena glumcima nije bilo dopušteno da budu pokopani na svetom tlu groblja. Molièreova udovica Armande molila je kralja da njenom suprugu omogući uobičajen pogreb. Kralj se složio te je Molièreovo tijelo pokopano u dijelu groblja namijenjenom samo za pokop nekrštene dojenčadi. Godine 1792. njegovi posmrtni ostaci su preneseni u muzej, a 1817. pokopani su na groblju “Père Lachaise” u Parizu, u blizni groba La Fontainea.
————-
Molièreova smrt vjerojatno je zaslužna za nastanak poznatog kazališnog praznovjerja
Smatra se da zelena boja donosi nesreću glumcima. To je na neki način povezano i s Molièreom koji je nosio zelenu odjeću u toj svojoj posljednjoj, kazališnoj predstavi.
————-
Predstava koja se danas smatra njegovim remek-djelom – Le Misanthrope, je tijekom Molièreova života bila veliki neuspjeh.
Predstava “Le Misanthrope”, doživjela je veliki neuspjeh kad je prvi put izvedena 1665 godine. Ni publika ni kritičari je nisu prihvatili. Tek nakon Molièreove nesretne smrti kazališni kritičari i publika će je doživjeti kao njegovo najbolje djelo. Molièreova velika inovacija u toj komediji bila je kombinacija elemenata talijanske Commedia dell’arte s najzanimljivijim aspektima francuske komedije.
————-
Jedan od njegovih likova postao je stereotip za određenu vrstu osobe.
Kao što je Dickens svijetu podario “Scroogea”, kao stereotipa za sve škrtice, Shakespeare “Romea”, kao stereotipa za sve ljubavnike, tako nam je Molière podario “Tartuffea”, osoba koju su jezikoslovci definirali kao ‘licemjernog pretendenta na vjersku i političku podobnost, te izvrsnost bilo koje vrste’ (prvi put citirano 1688).
————-
Poznato je da Molière i francuski dramatičar Jean Racine nisu bili prijatelji i da ga Molière nije volio
Smatra se da su dvojica dramatičara, bili prijatelji sve do trenutka kad je Molière otkrio da je Racine suparničkoj glumačkoj družini ponudio jednu od svojih drama.
————
Napisao, uredio i obradio: Nenad Grbac
————————
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
