T. Posebni tretmani (iz knjige “Filozofija stiha Apoteke poezije”, Nikše Eterovića)

Čak i ako živimo, trajno ili povremeno, u dolini suza – u suzama je poezija. Suza je ogledalo vode i plamen ranjivosti.

U nekoliko navrata osobe zanijemjele u boli, vodio sam suzama. Pred svakim je papir na kojem suze otječu. Rezanim disanjem, stisnutim vjeđama, intenzivnim prisjećanjem, ili ljušteći luk, otvorimo ranu i pozovemo plač što papir ovlaži da je ispere. Na mokrom papiru drvcem razmazujemo ono sjećanje koje nas je do suza dovelo. Zapisujemo taj stih – dva, ili cijelu pjesmu. Kao da smo izbrazdali bjelinu papira. Upisali smo bore u nj. Bijelo u bijelom drugi ne može pročitati, ako autor to sam ne učini. Pjesma opstaje nevidljiva. Ali ona postoji. I njezin autor je pamti. I ona ga pokreće sebi. Obnavlja mu snagu. Odmrzava.

Na plaži skupljamo oblutke. Slažemo ih u četverored od po pet oblutaka. Ukupno je to pjesma od 20 oblutaka u četiri stiha raspoređena. Što je naslov ove pjesme? Riječ je o stihovima posloženima oblicima oblutaka koje je oblikovalo more.

Pjesmu oblika moguće je unijeti u nosače – košarice, kreirane po želji vlastite mašte i zanatskoj spretnosti. Tako će posloženi oblici biti prenosivi. Kada ih pogledamo odmah znamo što smo željeli izreći, i gdje smo te riječi – oblike sakupili u stih.

Stihove treba umjeti prepoznati. U blizini svakog detalja kao da su se razasuli. Treba ih samo sakupiti. Ono što smo mi, naša vlastitost, naša sloboda u tome, odražava se u načinu kako smo posložili riječi u stihu i stihove u pjesmu. Čak ako se dogodi da smo iste riječi sakupili, što je izuzetno rijetko, svatko ih potpuno drugačije posloži.

Nastojeći opustiti sudionike u grupnom radu u AP koristim ponekad neki jezik za koji sam siguran da nitko taj jezik ne zna, nitko od nas koji smo se okupili. Najradije radim s ovom riječju u cjelini i odvojenim slovnim znakovima:

アベセダ. Svatko, ne znajući što riječ znači, preslika je na svoj papir. I krenemo preslaganjem znakova unutar ove riječi stvoriti nove, vizualno različite riječi, pa potom tim novim riječima napisati barem dvostih o ishodišnoj riječi.

Pisma koja su znakovi-crteži izuzetno su pogodna za ovaj rad. Ona nas zbune, začude i provociraju. Kad se upustimo u kreiranje, ozari nas slobodom znatiželja. Kako nastalo glasno pročitati? To je vrhunac kreacije na ovim susretima. Detalj kojim iznenadim prisutne. Uvijek u tim trenutcima doživjesmo začudnost. Začudnost izgovorene poezije iz cjeline našega bića. Poseban osjećaj. Ne zaboravimo, krenuli smo od riječi napisane na jeziku kojeg nitko u grupi ne poznaje i čije značenje ne znamo.

Procesom kreacije ta riječ, i sve njezine riječi, postale su za svakoga njegov rječnik sasvim osobnih značenja. Stihom pisanim kombinacijom znakovlja ponuđene riječi, dešifriramo znakove-crteže. Pjesma je kreirana i glasno izgovorena. Stih se osjeća i „razumije“ ritmom znakovlja i krije u sebi snažan osobni naboj njegova autora.

Sol pjesme stvorimo od kruha. Otklonimo koru i u veliku krišku kruha, meko hljeba, upišemo pjesmu koju smo odabrali za taj tretman. Upisujemo je tankim drvcima formirajući slova razrješenjem strukture mrvica. Pjesmu na različite načine čitamo. Čavrljamo inspirirani pjesmom što nam se u tom trenutku sam od sebe nadaje.

Nakon što smo mnoge asocijacije otvorili, o različitim stvarima razgovarali, na koje nas je potakla pjesma, pristupamo masaži, utrljavanju pjesme u tijelo. Ako to osoba sama radi, za preporučiti je lice – kao najdirektniji kontakt sa svijetom.

S izmasiranog tijela, pokupe se mrvice i daju pticama da ih raspjevaju.

Masira se i u paru, po mogućnosti ramena i leđa, ovisno o dogovoru. Masaža pjesmom je ugodna, nudi niz asocijacija i oslobađa misli. Masirana osoba nosi svoju pjesmu sobom. Umasirana pjesma opušta je i štiti.

Grgućemo suglasnik između dva samoglasnika (npr. ira ira qui qui ara ara) na mjestu i u pokretu, sve dok se neke druge riječi iz toga izvora ne probiju i poslože u pjesmu. Ovdje „ispiremo grlo“ stihovima.

Stihom alfabetizirati analfabete – program je koji kreiram i istražujem već nekoliko godina. Izbjeglice s raznih strana svijeta u heterogenoj grupi alfabetiziram za jezik koji nije njihov materinski jezik. Ljude koji su analfabete i na svom jeziku, potičem pisati i čitati na njemačkom jeziku. U tom radu svaka riječ – pojam, označitelj nečega pred nama svima rađa se (po) prvi put. Brojne riječi su mi se tako nametnule kao izuzetno komplicirane, kompleksno konstruirane, pa čak i nelogične svojom udaljenošću od onoga što bi trebale označiti. Tapkamo u rađaonici već rođenoga jezika. Ovaj rad traži posebnu knjigu, i vjerojatno će se i ona napisati kada se u ovim istraživanjima budem sigurnije osjećao.

Kada promatrate svijet kao pjesmu, uočit ćete svuda u vama i oko vas stihove.

Okusit ćete, osjetiti i omirisati svaku riječ prije negoli je odložite u vaš dnevni ritam da pulsira, da vas s vama i u vama prati.

Ovaj pogled na sve – u sebi i oko sebe i sa sobom kroz sebe – iznjedrio je i Apoteku poezije, ukazujući na ljekovitost stiha i moć poezije.

—————————

Nikša Eterović

Nikola Nikša Eterović rođen je 2. listopada 1955. godine u Splitu, u Dalmaciji. Vrisnuo je u svijet iz rodilišta s pogledom na Stari plac, nogometni klub ponosnog slogana: Hajduk živi vječno. U mijeni i prolaznosti, Eterović djeluje interkulturalno i interdisciplinarno. Oslanjajući se na svoju intuiciju i instinkt, nastoji svijet (svjetove) koji mu je stran svojim kreirati. Režira, piše, predaje, izlaže, inicira, ljuti se, pokreće, istražuje… bježi rutini i ponavljanjima…

Živi i radi za SADA, u Berlinu i Zadru, i drugdje, krećući se prostorima nekakvih državnih granica i izvan njih. Ostvario je 134 kazališna projekta. Od 1995. do 2014. godine bio je umjetnički voditelj, direktor i profesor The akademie u Berlinu, internacionalne institucije za scenska zvanja (gluma, režija, kazališna pedagogija); autor je novih načina rada za poticanje i njegovanje znatiželje i kreativnosti objedinjenih pod zajedničkim nazivom YF: YellowFish. AP: Apoteka poezija, o kojoj je riječ u ovoj knjizi, jedan je od tih njegovih YF poticaja – projekata.

Djeluje i kao umjetnički terapeut. Sudjeluje na kongresima i simpozijima. Objavljuje knjige i članke na hrvatskom, njemačkom i engleskom jeziku.

Na Odjelu za filozofiju i Odjelu za psihologiju Sveučilišta u Zadru u Hrvatskoj predaje interdisciplinarno sljedeće kolegije: AP: Iz raskoraka u korak ljekovitom snagom poezije, PiT: Poezija i trauma, FP: Filozofija poezije, TTT : Kazalište i terapija, HT: Ekspresivne scenske metode, PuS: Performans u svakodnevici i IF: Uvod u indijsku filozofiju. Svoju predavačku djelatnost realizira nadnaslovom: Spoznaja vlastitosti kreacijom.

Nakon Wind Spiel Theatra (1989.) i teNTheatra (1995.) u Berlinu, pokrenuo je u Zadru, na Odjelu za filozofiju, FIKK: Filozofsko internacionalno golo kazalište i KRIK: komunikacija-režija-ideja-kreacija, usmjerenje (2018.).

Kontakt:

e-mail: niksaeterovic@web.de

—————————————–

Preuzmite knjigu – “Filozofija stiha Apoteke poezije”, Nikše Eterovića