Jeste li se ikad upitali kako su epidemije u svojim knjigama opisivali veliki pisci i književnici? Što nam povijest i slična iskustva kroz minula stoljeća govore o tome? Da li vas zanima fenomen brzog širenja bolesti i posljedice koje ona ostavlja na ljude? Ovo su knjige koje biste morali pročitati ako vas istinski zanima ova tema:
————–
Kuga – Albert Camus
Roman o tome kako se ljudi ponašaju u doba kuge, epidemije i straha od smrti. Likovi u Camusovoj priči prikazuju nam čitav spektar ponašanja, u rasponu od znanstvenog pristupa, liječnika Rieuxa koji se bori protiv kuge koja je opustošila alžirski lučki grad Oran, do profinjenog Cottarda, koji uživa u kolektivnoj nesreći, ali na kraju poludi, te oca Panelouxa, koji nalazi utjehu u onome što smatra Božjom voljom, ali na kraju se ipak razboli i umre. “Kuga” je oda čovječanstvu u njegovim najmračnijim vremenima.
————–
Posljednji čovjek – Mary Shelley
Posljednji čovjek spisateljice Mary Shelley, najpoznatije kao autorice romana ‘Frankenstein’, opisuje se kao prvi roman apokalipse u engleskoj literaturi. Radnja romana odvija se u kasnom 21. stoljeću, a roman je napisan početkom 19. stoljeća kada svijetom kruži smrtonosna kuga. Knjiga je nadahnuta tragičnim događajima koje je sama Shelley proživjela, poput iznenadne smrti supruga, slavnog pjesnika Percyja B. Shelleya i njihove djece, što se odrazilo i na mračan završetak romana: milijuni ljudi umiru, dok živ ne ostane samo posljednji čovjek.
————–
Dnevnik 1660-1669 – Samuel Pepys
Za razliku od Defoea, Pepys je bio vjerodostojni svjedok svih strahota, koje je epidemija bubonske kuge izazvala 1665., usmrtivši četvrtinu stanovnika Londona. Strašna je slika masovnog pomora, dok ulicama bijesne požari, a crkvena zvona zvone bez prestanka. Uz uzvik ‘Bog nas sve čuva!’, autor svjedoči gubitku svojih bližnjih dok žvače duhan nadajući se da će to biti efikasan lijek protiv kuge. Iako je izuzetno oprezan, Pepys je i skorojević koji voli uživati u svježim kamenicama, a sklon je i izvanbračnim vezama i izlaže se strašnom riziku kako bi posjetio svoju ljubavnicu, čiji je sluga umro od kuge.
————–
Zaručnici – Alessandro Manzoni
Školska lektira među talijanskim srednjoškolcima, jedno od temeljnih djela talijanske književnosti, ‘Zaručnici’, povijesno su točan prikaz bubonske kuge koja je izbrisala četvrtinu stanovništva Milana između 1629. i 1631. Radnja se zbiva u Lombardiji, nedavnom centru širenja koronavirusa u Europi. Posebno je dojmljiv Manzonijev opis kolektivne psihoze u koju upada masa nakon čega slijedi i javni linč i nepravedno proganjanje pojedinaca pogrešno optuženih za namjerno širenje kuge. Bolno je to i realistična studija ljudske psihe, koja nam ukazuje kako se kroz puno vremena zapravo malo toga promijenilo.
————–
Dekameron – Boccaccio
Još jedan klasik talijanske i svjetske književnosti, Boccaccio, nudi nešto opušteniji pristup temi kuge. Kod njega skupina od deset mladih bježi pred Crnom smrću koja je pustošila Firencu, pronalazeći utočište u toskanskim brdima. Zabavljaju se pričajući svakoga dana po jednu priču, pa tijekom 10 dana ispričaju 100 priča u rasponu od tragičnih do raskalašenih.
————–
Smrt u Veneciji – Thomas Mann
Pisac razvija opsesivnu, neuzvraćenu ljubav prema lijepom mladiću, ali i prema mladosti kao takvoj. No, istovremeno se kroz labirint venecijanskih kanala brzo širi tajanstvena kolera iz Gangesa. Iako se roman ne odnosi samo na širenje bolesti, svejedno je obavezno štivo jer nudi užitak u Mannovom prekrasnom stilu.
————-
Napisao, uredio i obradio: Nenad Grbac
————————
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
