Književnica J. K. Rowling nije stvarna osoba, maštoviti Tolkein zapravo je bio mračni okultist, a autor ‘Alise u Zemlji čudesa’ Lewis Carroll zapravo je bio serijski ubojica Jack Trbosjek, samo su neke od suludih teorija zavjera koje se vežu uz književnost.
A, koliko u svemu tome ima ili nema istine, to ćete moći i sami prosuditi nakon što pročitate naš članak:
1). Kralj horora Stephen King ubio je Johna Lennona
Problem s teorijom da iza ubojstva Johna Lennona stoji Mark David Chapman je taj što jednostavno nije točna, smatra Steve Lightfoot. Autor knjige “Stephen King Shot John Lennon” tvrdi da su Lennonovo ubojstvo naručili bivši američki predsjednici Richard Nixon i Ronald Reagan, a za to su kao ubojicu angažirali, ni manje, ni više, već kralja horora Stephena Kinga.
Kao dokaz on nudi fotografiju tvrdeći da se na toj fotografiji umjesto Chapmana nalazi Stephen King.
2). Salingerovove subliminalne poruke
‘Lovac u žitu’ je od trenutka kada je objavljen podizao puno prašine. Od 1961. do 1982. dominirao je listama najčešće zabranjivanih romana u američkim školama. I dok su roditelje ponajviše brinule teme seksa, teoretičari zavjere misle da djelo predstavlja mnogo veću prijetnju. Kao jedan od argumenata za tu tvrdnju iznose činjenicu da su ga čitali Mark David Chapman, ubojica J. Lennona i John Hinckley Jr. koji je pokušao izvršiti atentat na američkog predsjednika Ronalda Reagana.
U članku objavljenom u magazinu “Paranoia”, Adam Gorightly postavlja teoriju da je roman ispunjen subliminalnim porukama i čitatelje potiče na bunt i na ubojstva predsjednika i glazbenika.
3). Tvorac ‘Alise u Zemlji čudesa’ je ubojica
Jack Trbosjek inspirirao je književna djela, filmove i brojne spekulacije o pravom identitetu. Ipak, jedna nas je teorija posebno iznenadila i to ona Richarda Wallacea, koji vjeruje da se iza okrutnog serijskog ubojice zapravo krije Charles Lutwidge Dodgson poznatiji kao Lewis Carroll, autor ‘Alise u Zemlji čudesa’.
U knjizi ‘Jack the Ripper, Light-Hearted Friend’ on tvrdi da se Carroll u zločinima udružio s prijateljem Thomasom Vere Bayneom. Utemeljena je na anagramima iz Carrollovih knjiga. Primjer je sljedećih nekoliko redaka: ‘So she wandered away, through the wood, carrying the ugly little thing with her. And a great job it was to keep hold of it, it wriggled about so. But at least she found out that the proper way to keep tight hold of its foot and its right ear.’ Razmjestivši slova Wallace je dobio posve drugačije, štoviše grozomorne rečenice: ‘She wriggled about so! But at last Dodgson and Bayne found a way to keep hold of the fat little whore. I got a tight hold of her and slit her throat, left ear to right. It was tough, wet, disgusting, too. So weary of it, they threw up—Jack the Ripper.’ Kako bi ‘raskrinkao’ Carrolla Wallace je dakako morao malo prilagoditi tekst, izbaciti nekoliko slova i ‘o’ pretvoriti u ‘i’.
4). J. K. Rowling ne postoji
J. K. Rowling je prije nego je stvorila popularnog čarobnjaka Harryja Pottera, bila samo nezaposlena majka, koja je muku mučila s neplaćenim računima. No, prema mišljenju norveške filmašice Nine Grunfeld, to je samo teorija koju je ljudima podvalila izdavačka kuća Bloomsbury. Grunfeld misli da je saga o Harryju Potteru preuspješna za ženu bez ikakvog spisateljskog iskustva. Jednostavno ne vjeruje da bi osobi bez spisateljskog iskustva pošlo za rukom napisati sedam romana u 10 godina, osobito uzevši u obzir da su svi romani izazvali nezapamćen interes javnosti. Grunfeld tvrdi da je cijela operacija previše profesionalna, pomognuta prepredenim marketinškim potezima i da sve to žena bez iskustva nikako ne bi uspjela napisati, a postići.
Ona tvrdi da je “Harry Potter” projekt izdavačke kuće, da su ga stvarali timovi pisaca, te da je J. K. Rowling, koju znamo kao autoricu knjiga, zapravo samo glumica plaćena da zavara čitatelje.
5). Charlotte Bronte ubila je sestre
Obitelj Bronte bila je jedinstvena. Sestre Charlotte, Emily i Anne Bronte autorice su književnih klasika. Charlotte Bronte pamtimo po ‘Jane Eyre’, Emily je autorica ‘Orkanskih visova’, a Anne je među ostalim, poznata po romanu ‘Stanarka napuštenog zamka’. Njihova djela doživjela su veliki uspjeh kod čitalačke publike, no nažalost niti jedna od sestara Bronte nije doživjela trideset godina. Sve tri su umrle od tuberkuloze. No, da li to pravi uzrok njihove smrti?
Kriminalist James Tully, autor knjige “The Crimes of Charlotte Bronte”, ima mnogo zanimljiviju teoriju. On smatra da je Charlotte bila ljubomorna na slavu svojih sestara i zbog toga se udružila s obiteljskim prijateljem Arthurom Bellom Nichollsom, te otrovala Anne i Emily baš kao i njihog brata Branwella. Emily i Branwell su preminuli 1848, a Anne godinu kasnije. Imanje i sav novac pripao je Charlotte koja se na kraju i vjenčala s Nichollsom. Ipak, autor smatra da je sve to bilo dio Nichollsova mračnog plana, te je on na kraju otrovao i svoju suprugu i sam uživao u bogatstvu. Tully je svoju teoriju pokušao objaviti kao publicističko djelo, ali kada nije našao voljnog izdavača sve je pretvorio u roman ustvrdivši da je istina katkada zanimljivija od fikcije.
6). Mračni prijatelji od pera
R. R.Tolkien i C. S. Lewis pisci su omiljeni diljem svijeta. Ipak, teoretičari zavjere tvrde da su se obojica bavila okultizmom. I navode primjere iz njihovih djela. Tako oko Saurona iz ‘Gospodara prstenova’ uspoređuju sa svevidećim okom Iluminata, a neki tvrde da Gandalf simbolizira poznatog crnog maga Aleistera Crowleya. Frodo, prema tim teorijama, slijedi Gandalfova učenja i prolazi inicijaciju za ulazak u bratstvo, a popularna trilogija je stvorena samo kako bi čitatelje zainteresirala za svijet magije i okultnog.
A, što je s Lewisom? Mary van Nattan tvrdi da lav Aslan predstavlja poganskog božanstvo sunca. Dokaz je prema njoj jasan. U priči ‘Lav, vještica i ormar’ odlazi u zemlju vječne zime u koju se povratkom Aslana ponovno vraća sunce.
7). Tko je napisao Shakespeareove drame?
Teoretičari zavjere smatraju da William Shakespeare, sin neukog obrtnika, ne može biti autor slavnih drama. Kako bi čovjek iz takve sredine mogao napisati djela o višoj klasi, te o dvorskom životu? Smatraju da pisanje drame poput primjerice “Kralja Leara” zahtijeva i edukaciju i stil. Kao mogući autori navode se Christopher Marlowe, Edward de Vere i sir Francis Bacon. Marlowe je bio poznati dramski pisac navodno ubijen u barskoj tučnjavi, no možda je preživio i skrivao se, smatraju, te zato objavljivao pod lažnim imenom.
Drugi kandidat De Vere umro je prije nego su objavljeni “Macbeth” i “Oluja”, ali tko kaže da je morao biti samo jedan autor? Možda su bila dvojica i možda je uz njega postojao još jedan pisac koji je nakon njegove smrti napisao ta djela. Sir Francis Bacon najuvjerljiviji je kandidat, a osnovni razlog za to je činjenica da nije bio mrtav u vrijeme kad su djela nastala.
Tu je teoriju podržao i Mark Twain.
Preveo, nadopisao, uredio i obradio: Nenad Grbac
————————
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
