A, lijek za koronuvirus tu je pred nama! (iz knjige “Korona virus”, Borisa Golića)

Sada se traži lijek za koronuvirus, ali ga nitko ne nalazi. Nešto je mutiralo kod tih virusa i kod tih bakterija, a mi ne nalazimo što i ne pronalazimo lijek. I uopće ne znam što naši farmaceuti i naša farmacija radi? I nisam se ja brinuo sve do jučer. Ali jučer sam čuo da je neki čovjek u Istri umro od koronavirusa. No, nisam ja to smatrao nekim našim prokletstvom i nisam stvarao paniku. Ali jučer sam osjetio suhi kašalj, drhtavicu, groznicu, teško sam disao i imao sam grlobolju. Uz to sam dobio visoku temperaturu, opću slabost i bol u mišićima, a netko je rekao da su to simptomi koronavirusa i da sam možda zaražen. No, moje tijelo se dobro nosilo s tim. Jer nisam se osjećao umoran i iscrpljen. Jer nisam imao drugih zdravstvenih problema i nije mi se išlo mom liječniku, ili na testiranja. Nisam htio da me itko stavlja u bilo kakvu rizičnu skupinu. Nisam htio da mi itko uzima uzorak moje krvi, mog urina i moje stolice.

Nakon toga, iz tko zna kojeg razloga, sam se sjetio izjave našeg nekadašnjeg i legendarnog ministra zdravstva, kojeg smo nedavno smijenili, Milana Kujudžića, da jedan svećenik vrijedi više od 20 liječnika. Da kada svećenik izmoli: „Oče naš, koji jesi“ i „Zdravu Mariju, milosti punu“, da otjera bolest daleko od nas. A ja se bojim da naši biskupi i naši svećenici ne mole za nas stoku sitnog zuba. Da nitko ne stoji iza nas. I ne razumijem ja don Jozu Delaša iz Splita, s kime se on inati. Podržava li on one koji urlaju, psuju i fizički se obračunavaju? Podržava li on red ili nered? Podržava li on katolički blagdan Uskrs ili podržava cirkus i nekakvo cirkusiranje?

Ili on podržava naš ustašluk, nošenje ustaške zastave, nošenje ustaškog transparenta, šala i kape? Ni to se ne zna, ali da su to neki vidjeli, vidjeli su. A iz Srbije nam poručuju da je Crkva najbolja bolnica, da Svevišnji sve vidi, a sveta pričest da je najbolji lijek za izlječenje. No taj lijek nam nema tko dati, a ni propisati. A ovo je pošast, ovo je nezaustavljivo, ovo je epidemija i mogu li išta naši svećenici pomoći? Za njih je Zemlja ravna ploča, oni ne drže do teorije evolucije, što oni uopće znaju? Znaju o učenju prije 2.000 godina. Oni govore svoj ćiribu – ćiriba. I oni nas navodno liječe svojim krunicama i molitvama, a sada nam i to uskraćuju.

No, ja ne znam što je sa mnom? Ne znam što je sa mojom genetikom jer ja i danas živim u svom crnilo, pesimizmu, stresu, anksioznosti, depresiji i beznađu. Ali vjerujem u svoju obnovu. Htio bih svoju krunicu i molitvu za ozdravljenje. Htio bih svoj egzorcizam, ali kako ga nema i kako ga nema tko održati, od toga odustajem. Jedino što me muči ta odluka Hrvatske biskupske konferencije, jer čuo sam da je Hrvatska biskupska konferencija zabranila održavanje misa i drugih vjerskih aktivnosti do daljnjega. No, ja sam mislio, ne mogu oni mene odbiti. Ne mogu oni odbiti nekoga tko će uskoro umrijeti, imat će oni milosrđa, jer ja sam bolestan i jer vlada epidemija koronavirusa. A ja se samo želim iscijeliti i postati boljim čovjekom. Želim se pridržavati vjere i postati revni vjernik.

Želim samo da mi netko kaže istinu o meni. Da mi netko kaže da nemam grijeha i da se držim Božjeg plana. Jer ja ne konzumiram drogu, ponekad konzumiram kavu i alkohol, ali u razumnoj mjeri. Jer ja ne peglam bankarsku karticu, jer ja ne trošim novce uzalud, nego samo na osnovne potrepštine. Jer ja ne konzumiram pornografiju, ne idem kod prostitutki, nemam nekakvih psihičkih problema, ne idem putem uništenja, koristim misionarski položaj pri seksu i ne čitam neprikladne knjige. Čitam Bibliju, borim se protiv nerazumne prirode, želim se izmiriti s Bogom. Ali mislim ako mu se ponovo obratim, da ću umrijeti. Stoga zazivam i Boga, ne želim se od njega odmetnuti. Stoga zazivam i dozivam susret s našim svećenikom. Pa sam ja nazvao našu Crkvu i rekao:

„Bog vas blagoslovio i čuvao.“

A oni mi odgovaraju:

„Ne radimo s vjernicima do daljnjega. Vidite što se dogodilo onom splitskom župniku.“ „Što mu se dogodilo?“

„Zvao je ljude na misu, a onda je intervenirala policija i sve je te ljude rastjerala. Mi ne želimo sukob s policijom. Držimo se naputaka stožera Civilne zaštite za korona virus.“ „Ali svaki čovjek treba biti raspoređen na udaljenost od dva metra.“

„Bez obzira na sve i to je zabranjeno. Do daljnjega ne radimo s vjernicima, jer nam je to zabranjeno, jer to onemogućuje policija. Ne želimo kršiti mjere koje je donio stožer Civilne zaštite.“

„Blago vama.“

„Zašto blago nama?“

„Ne morate ništa raditi. Ne morate ljude poticati na molitvu i ne morate održavati mise. Možete ići na godišnji odmor.“

„Nije tako. Ali što je sa vama? Držite li se vi naputaka stožera Civilne zaštite? Kršite li vi samoizolaciju? Odlazite li vi u zamračene kafiće? Znate li vi da je to kažnjivo? Da je kažnjiv neposluh i anarhija. Pored toga što će vam Bog suditi, sudit će vam i naše pravosuđe.“

„Ja samo ne želim biti kao Franjo Tuđman, ne želim ja biti ni kao Vladimir Nazor. Želim biti kao Josip Broz Tito. Želim se ispovjediti. Želim da me netko oslobodi mojih grijeha. Želim da mi netko oprosti moje grijehe. Želim da mi netko iskaže posljednju pomast, želim da mi netko da bolesničko pomazanje, imam osjećaj da ću umrijeti i oprostiti se od ovog svijeta.“

„Kažem vam da nam je zabranjen svaki rad s vjernicima.“

„Ali ja sam veliki grješnik i bojim se kazne na onom svijetu. Bojim se da ću završiti u paklu i da nikad neću naći svoju utjehu i mir.“

„Mi vam tu ne možemo pomoći. Ako ste griješili, prestanite to raditi. To će biti dovoljno, za sada. Čekajte da se ovo smiri, pa ćemo vam mi pružiti utjehu.“

„Jeste li vi kontaktirali Boga pa vam je on rekao da će se to smiriti?“

„Nismo kontaktirali Boga i ne znamo da će se to smiriti.“

„Ali zašto ste mi rekli da će se to smiriti. Možda se neće smiriti?“

„Kažem da se smirite i čekate što će biti.“

„Ja se nadam da ćete me vi pripremiti za vječni život. Želim da mi netko kaže:

„Ovim svetim pomazanjem i svojim preblagim milosrđem,

neka me Gospodin milošću Duha Svetoga pomogne.“

„Jeste li vi naš vjernik? Vidim da nešto znate o katoličkoj vjeri. Dolazite li vi redovito na naše mise? Jeste li vi upoznati s principima naše vjere?“

„Mislim da jesam.“

„Jeste li oprostili dužnicima svojima?“

„To nisam.“

„Kome niste?“

„Nisam oprostio Franji Tuđmanu, mojoj bivšoj ženi i nekad smrznutoj ženi.“

„Što niste oprostili Franji Tuđmanu?“

„Za mene je on vječni krivac za moju muku i patnju, za moju nezaposlenost i za moje sedmogodišnje ne primanje dohotka.“

„Ne možemo mi obaviti posljednju pomast dok se vi sa svima ne izmirite. Dok svima ne oprostite duge svoje.“

„Pa, on je umro. Ne mogu se s njim izmiriti.“

„Da li se redovito molite za mrtve. Molite li za pokoj njihovih duša?“

„Nisam baš redovit.“

„Morate se moliti slijedećim svecima i to ovim redom: svetom Mihaelu Arhanđelu, svetom Ivanu Krstitelju, svetom Josipu, svetoj Ani, bogorodičinoj majci, svetom Petru Apostolu, svetom Pavlu Apostolu, svetom Andriji Apostolu, svetom Jakovu Apostolu, svetom Mateju Apostolu i Evanđelisti, svetom Šimunu Apostolu, svetom Sebastijanu Mučeniku, svetom Jurju vitezu i mučeniku, svetom Franji Asiškom, svetoj Mariji Tereziji, svetom Franji Ksaverskom i svetoj Uršuli.“

Za vrijeme tog govora, ja sam čitao vijesti s laptopa, pa sam saznao da je kod nas zaražen prvi svećenik u Sesvetskom Kraljevcu. Pa ako njega dragi Bog nije sačuvao, kako će onda mene sačuvati. Pa tako ja odustajem od ispovijesti, oprosta grijehova, mog spasa, mojeg posljednjeg pomazanja. I kažem:

„Ne morate dolaziti. Nisam više zainteresiran za vaše usluge. Snaći ću se ja na neki drugi način. Čujem da se prvi svećenik zarazio koronavirusom.“

„To vas i ja molim. Ja vam i tako ne mogu doći. Ne mogu ja nadzirati i suzbiti vašu bolest. Morate se pridržavati uputa i odredbi zdravstvenih djelatnika. Samoizolirajte se! Kupite ulja, mesa, brašna, wc papira i drugih higijenskih potrepština. Napravite zalihe, i ne izlazite iz kuće, a ja se mogu pomoliti za vas. Ne smijem vas obilaziti, kontaktirati i davati vam bolesničko pomazanje. Evo čuli ste da se zarazio i prvi svećenik.“

Dobro da je s tim prestao taj svećenik. Inače bi me još ružnije kritizirao i govorio mi oštre poruke. Rekao bi mi da sada kada grmi zazivam Boga, a gdje sam bio kad je bilo mirno vrijeme. Stoga ja slušam preklinjanje Boga da nam se smiluje od strane Papa Franje. Naime, on nam je uputio blagoslov Urbi et orbi, ma što to bilo i ma što to značilo.

A to znači da nam je Papa Franjo oprostio naše grijehe, da nas je oslobodio naših grijeha i da nas je pomazao. Da nam je donio vjeru i pitao nas:

„Zašto se bojite? Zar nemate vjere?“

A ja se i dalje bojim te pošasti i te epidemije korona virusa i nemam vjere i ne osjećam da je Isus Krist sa mnom. I ne osjećam ništa što se Papa Franjo moli da se Bog meni smiluje. Stoga zaključujem da valjda nešto nije u redu sa mnom. Stoga razmišljam kako da stvorim zalihe wc papira, smrznutog mesa, konzervi graha, ulja, brašna i sredstava za dezinfekciju. Nije mi se baš dalo ići u trgovinu, ali što je, tu je, moram otići. Moram i to obaviti. Jer mi stomak traži hranu, jer sam gladan. Jer moram zadovoljiti prvu Maslovljevu potrebu, a onda ću razmišljati o mojoj duhovnosti.

Onda ću razmišljati o našim svetim očevima i o Papa Franji. A taj naš Sveti otac se drži posebnih mjera protiv širenja koronavirusa u crkvenim prostorima danih od Hrvatske biskupske konferencije. A taj svećenik je navodno odgovoran za mentalno i emocionalno zdravlje i život vjernika. On je odgovoran za ne širenje tog koronavirusa. I valjda nam je zato nekadašnji ministar zdravlja rekao da jedan svećenik vrijedi više od 20 liječnika. Jer naši svećenici su van funkcije, beskorisni i neučinkoviti što se tiče koronavirusa. I jednostavno ne znam jesu li oni napustili svoju vjeru i svoje stado. Jer oni više ne okupljaju svoje stado, jer oni otkazuju mise u crkvama, jer oni nemaju razumijevanje za to stado. Oni nam govore da je sve to za opće dobro, da bi se izbjeglo širenje bolesti i očuvalo zdravlje.

—————————————–

Boris Golić

Ova slika je simbolična i ne odgovara stvarnosti.

Rođen je 1958. godine u Belišću. Do sada napisao:

2010. godine – 55+, „Posljednji Gutmann” i „Tamna strana mog Mjeseca”.

2011. godine – „Vražja divizija” i „Vražja divizija II”.

2012. godine – „Izvan koncepcije” i „Paintball”.

2013. godine – „Zovem se 55+” i „Više se ne zovem 55+”.

2014. godine – „Investitor” ; „22 kvake” ; „Tribunj via Čanak” i „Analiziraj me!”.

2015. Godine – „Nema lijeka za naš blues”; „Izborna lista”; „Svijet okrenut naopako”; „Unatoč i usprkos svemu”.

2016. Godine – „Gimnazijski dani”; „Slavonska molitva”; „Izbjeglica”; „Turci među nama”; „Romi među nama”; „Srbi među nama”.

2017. godine – „Hrvati među nama”; „Seksualni vodič za ruralne frajere”; „Put u Munchen”; „Argentinski tango”, „Strah od stranca”.

2018 .godina – „Biti ili ne biti hrvatski tajkun”; “Bjegunac”, Joe, i tu je Amerika”, “Posljednji Prandau – Normann”, „Put u pakao popločen je dobrim namjerama”.

2019. godine – „Posljednji Podunavski Švabo”, „Poplava”, “Kako uništiti grad Vukovar”, “Ustaše i Četnici među nama”, “60 plus”.

2020. godina – „Moja Biblija”, „Made in China”, „Korona virus”.

———————————-

Preuzmite knjigu – “Korona virus”, Borisa Golića