Kratka povijest aromaterapije – (Iz knjige “Mirisna higijena duše i tijela” Natalije Lorković)

Povijest korištenja mirisa u kršćanstvu

Mirisne esencije biljaka kao i čista nepatvorena ulja imala su izuzetnu ulogu i značaj u kršćanskoj tradiciji od najranijih vremena. Budući da je Biblija zbroj knjiga koje su nastajale kroz period od petnaest stoljeća, a prema navodima povjesničara od 13. stoljeća prije Krista do 2. stoljeća nove ere, možemo je smatrati izvorom znanja o korištenju mirisnog bilja i njegovih esencija u svetim obredima i raznim crkvenim ceremonijama kršćanstva.

Na mnogim mjestima u Bibliji možemo pronaći zapise o korištenju dragocjenog bilja i ulja u razne svrhe i sa različitim motivima. Nekad se radilo o mirisima za kađenje hramova, za svečanosti pomazanja crkvenih velikodostojnika, ponekad za ozdravljenje bolesnih, u borbi protiv zaraznih bolesti koje su harale i odnosile mnogobrojne živote, no uvijek se koristilo sa poštovanjem i vjerom u njihove gotovo nadnaravne moći.

Ljudi su koristili ozdravljujuća svojstva ulja i mirisa kako bi njegovali tijelo izvana i iznutra. Tako su se mnoge ozljede i rane tretirale uljima, a naročito je bilo cjenjeno čisto maslinovo ulje.

Na mnogim mjestima u Bibliji možemo pronaći zapise o korištenju bilja, mirodija, miomirisa i ulja za pripravljanje posvećenog ulja za pomazanje.

U Knjizi Izlaska (30:22-25) Jahve daje Mojsiju upute kako bi napravio ulje za pomazanje, na sljedeći način:

Knjiga Izlaska (30:22-25)

Još reče Jahve Mojsiju: „Nabavi najboljih mirodija: 500 šekela smirne samotoka, pola te težine 250 – mirisavog cimeta, 250 mirisave trstike, 500 prema hramskom šekelu – lovorike i jedan hin maslinovog ulja. Od toga napravi posvećeno ulje za pomazanje.”

U Jakovljevoj poslanici (5:14-14) napisano je:

“Boluje li tko među vama? Neka sebi dozove crkvene starješine! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje pa će molitva učinjena sa vjerom spasiti bolesnika! Gospodin će ga podići i ako je učinio grijehe, dobiti će oproštenje…“

Kada bi se čistom maslinovom ulju koje se najčešće rabilo dodala mirisna komponenta, a ako je bilo i posvećeno od biskupa ili nekog crkvenog starješine, ulje bi dobivalo neku novu spiritualnu dimenziju. To posvećeno ulje koristilo bi se u važnim crkvenim ceremonijama kao što su pomazanje svećenika ili svetih predmeta i objekata, a postojao je i običaj da se umrlog također namaže posvećenim uljem.

U Poslanici Filipljanima (4:18) zapisano je između ostalog i ovo:

„…… namiren sam svim što treba, i pretječe mi: ispunjene su mi sve želje otkako sam primio od Epafrodita vašu pošiljku, „slatki miris“, prijatnu i ugodnu žrtvu Bogu…….“

Najznačajniji događaj u Novozavjetnoj kršćanskoj tradiciji, a to je rođenje Isusa Krista, također je uveličan i naglašen mirisnim darovima koje su donijeli dva od tri mudraca što su se došli pokloniti Sinu Božjem.

Znamo, da su donijeli poklone u vidu miomirisa, smirnu (mira) i tamjan.Na taj je  simboličan način pokazana vrijednost miomirisnog bilja koja se koristi od rođenja pa do smrti. Znamo i da su nakon smrti, tj. nakon što su razapeli Isusa Krista i smjestili ga u grob, došle Marija Magdalena i Marija, majka Jakova i Salome, kako bi miomirisnim i skupocjenim uljem narda pomazale Isusovo tijelo. Neki čak idu i dalje pa smatraju Mariju Magdalenu prvom pokroviteljicom i zaštitnicom aromaterapije.

Povijest korištenja mirisa u kršćanstvu

Postoje vrlo različita i često posve oprečna tumačenja o uporabi mirisnih esencija u crkvenim ceremonijama od onih koji smatraju kako se radi o praznovjerju i zapravo običnom ugađanju našim osjetilima do onih koji zastupaju mišljenje, da su mirisi dio svetosti, jer sadrže Sveti duh.

Čovjek koji je napravljen na sliku i priliku Božju, baštinio je tijelo i duh i samo zajedno oni mogu služiti Bogu. Čovjek je voljen od Boga, on je i određen rasti do vječnog života, od rođenja do smrti preko uskrsnuća u Isusu Kristu, u kojem se Bog otjelovio kao čovjek. Molitva i štovanje Boga jedinstveno je iskustvo u kojem sudjeluju i duh i tijelo. Štovanje i molitva, bili javni ili privatni, uključuju u sebi i svih pet osjetila, od kojih je jedan i osjet mirisa. Vjerovalo se, da su mirisne biljne esencije u stanju otvoriti koridor kroz kojeg preko našeg osjeta mirisa postajemo bliži spiritualnom svijetu i Bogu.

Paljenje tamjana u crkvama neki su autori pokušali protumačiti na način, da se zapravo radi o pročišćenju atmosfere, dok su oni autori koji su svjesni njihove suptilne vibracije, krenuli na „krilima miomirisa“ u spiritualni nezamisliv svijet i o tome napisali nadahnjujuće knjige koje istražuju spiritualnu dimenziju aromaterapije. Ako vjerujemo, da mirisne arome svojim suptilnim vibracijama otvaraju put u spiritualne dimenzije, rado ćemo u našim spiritualnim praksama molitve, kontemplacije ili meditacije koristiti eterična ulja.

No, provjerimo što suvremena aromaterapijska literatura kaže o svetim mirisima smirne (mira) i miloduha (izopa) koji se spominju u kršćanskoj tradiciji od najstarijih dana. Osvrnimo se ovdje na njihovu spiritualnu dimenziju. Ne zaboravimo pri tome sjetiti se riječi jednog od pionira aromaterapije Jean Valneta koji je između ostalog rekao:

„Ništa nije manje znanstveno od odbijanja nekog znanja samo zato što nije objašnjivo“.

Korištenje miomirisnih tvari u Egiptu, Grčkoj i Rimu

U Egiptu je paljenje miomirisnih tvari bilo među prvim oblicima korištenja mirisa. Korištenje eteričnih ulja u Egiptu bilo je naročito naglašeno u održavanju osobne higijene. Tako su i prvi zapisi o receptima za dezodoriranje pronađeni baš u Egiptu. Za potrebe balzamiranja Egipćani su pak koristili eterična ulja sa jakim antiseptičkim svojstvima, najčešće cedar i tamjan, kako bi očuvali tjelesna tkiva od propadanja.

Znanje o moćima ovih iscrpaka proširilo se pod utjecajem Egipta na cijeli Bliski istok i Sredozemlje. Ponovo nailazimo na građenje hramova od miomirnog drveća kao što je cedar, poznat je hram kralja Salomona u Jeruzalemu. Osim Egipćana i Grci su bili upućeni u korištenje i ljekovitost biljaka i njihovih iscrpaka.

Poznata je izreka oca medicine Hipokrata koji je tvrdio, da put prema zdravlju podrazumijeva i korištenje aromatičnih kupki i mirisnih masaža svaki dan.

Rimljani su pak preuzevši znanje od Grka, koristili navedeno blago ne samo za očuvanje zdravlja, već i za potrebe kozmetike i higijene.

Avicena

Značajan pomak u korištenju i kvaliteti korištenog eteričnog ulja možemo zahvaliti i poznatom arapskom liječniku Aviceni koji je izumio zavojnicu za hlađenje u procesu destilacije. Na taj način dobiveno je eterično ulje bilo izvrsne kakvoće.

Bio je izuzetno zainteresiran za ružu pa je i njegov prvi destilat bio od latica ruže. Napisao je stotine knjiga među kojima su najpoznatije “Kanon medicine” u kojem sažima medicinska znanja svojih prethodnika iz grčke, rimske i arapske kulture.

Srednji vijek

Iako srednji vijek smatramo mračnim razdobljem povijesti koji je uvelike unazadio i zaustavio razvoj svjetovne znanosti, ipak i u tom mračnom dobu nalazimo naznake korištenja mirisnog materijala. Naročito je došlo do izražaja u periodima kada su harale kuga i kolera. Paljenjem mirisnog materijala po trgovima i cestama trebalo je spriječiti daljnje širenje zaraze.

Nosili su se i takozvani pomanderi tj. naranče u koje su bili zabodeni svežnjići ljekovitog i mirisnog bilja ili pobodeni klinčići kako bi umanjili ili otklonili mogućnost zaraze.

————————–

Natalija Lorković

Natalija Lorković, rođena 28.11.1954. godine u Ljubljani, od 1956. godine živi u Zagrebu, gdje je nakon završene gimnazije, 1978.godine diplomirala na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu.

Nakon stjecanja formalnog obrazovanja, počinje proučavati područja koja je najviše interesiraju, a dotiču čovjeka u svim njegovim aspektima – duhovnom, mentalnom, emocionalnom i tjelesnom. Kasnije otkriva svoju veliku sklonost prirodi, proučava ljekovito bilje, a godine 2008. pronašla je školu koja je trebala na neki način spojiti njene interese za čovjeka i njenu ljubav prema prirodi te je upisala „Školu za aromaterapeute“, koju je uspješno završila.

Nakon 55.godine života i radnog vijeka kojeg je provela u najvećim financijskim institucijama, 2010. seli iz Zagreba na selo i živi jednostavnim prirodnim životom u skladu sa prirodnim ritmovima i okruženjem. Ovdje otkriva čistu radost bivanja u sadašnjem trenutku, provodeći vrijeme u zavodljivoj tišini, čitanju, pisanju i šetnjama kroz predivnu netaknutu i čistu prirodu.

Holistički proučava i piše o čovjeku, proučava i skuplja ljekovito bilje, izrađuje prirodnu kozmetiku i izlječujuće meleme za osobne potrebe, koristi blagodati prirode za očuvanje zdravlja, vitalnosti i svakodnevnu njegu.

Zadnjih šest godina intenzivno piše, a teme koje je najviše zaokupljaju su ljekovito bilje, ritmovi u prirodi, aromakozmetika, kineska orijentalna medicina, aromaterapijska „metafizika“ u kojoj se bavi spiritualnom dimenzijom eteričnih ulja, kao i mnoge druge teme vezane uz čovjeka i njegov tjelesni, mentalni, emocionalni ili duhovni svijet.

————————–

Preuzmite knjigu: Mirisna higijena duše i tijela” Natalije Lorković

 

I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link:

http://www.digitalne-knjige.com/lorkovic.php te pažljivo slijedite daljnje

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.

 

———-

Uredio, odabrao i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja autora knjige i autora