Fernando Pessoa: Pripadati, to je banalno

Ničemu se ne podvrgnuti — nijednom čovjeku, nijednoj ljubavi, nijednoj ideji, posjedovati onu daleku neovisnost koja se sastoji od nevjerovanja u istinu, a ako postoji, u korisnost njezina spoznavanja — to je stanje u kojemu, čini mi se, mora protjecati sam sa sobom duboki intelektualni život onih koji ne žive bez mišljenja.

Pripadati — to je banalno. Vjera, ideal, žena ili zanimanje — sve je to zatočeništvo ili okovi.

Biti znači biti slobodan.

No, ta ista težnja postaje teret, ako se njome ponosimo; ne bismo se ponosili kada bismo shvatili kako je to uže kojim nas vuku.

Ne i bez povezanosti sa sobom!

Slobodni od sebe kao i od drugih, kontemplativni bez zanosa, mislioci bez zaključka, poživjet ćemo slobodni od Boga taj kratki interval što ga rastresenost krvnika prepušta našem trenutačnom zanosu.

Sutra nas čeka giljotina.

Ako nas ne čeka sutra, čeka nas prekosutra.

Predahnimo na suncu prije svršetka, kao svojevoljni neznalice namjera i slijeda. Sunce će pozlatiti naša lica bez bora, a povjetarac će biti svjež za one koji se više ne nadaju.

Bacam olovku na pisaći stol i ona se kotrljajući vraća po kosoj plohi na kojoj radim, ja ju ne zadržavam. Sve sam odjednom osjetio. I moja se radost ogleda u tom pokretu srdžbe, koju ne osjećam.

Fernando Pessoa, Knjiga nemira

 


 

Tko je bio Fernando Pessoa?

Fernando António Nogueira Pessoa (1888. –1935.), portuglaski je pjesnik modernizma. Istaknuto ime književnosti 20. stoljeća i jedan od najvećih pjesnika portugalskog jezika. Pisao je i na engleskom i francuskom pod više od 70 različitih imena – heteronima.

Rođen u Lisabonu. Od sedme godine živio je u južnoafričkom gradu Durbanu, gdje mu je očuh bio portugalski konzul. Već u djetinjstvu je čitao i pisao na engleskom, na kojem je napisao i prve stihove, želeći postati veliki pjesnik.

1905. godine se vraća u Portugal i započinje studij portugalske književnosti. Prekinuvši studij, radi kao prevoditelj. Objavljuje u avangardnim revijama, posebno u modernističkom Orpheu, kojeg je utemeljio 1915. Intenzivno čita o poeziji, estetici i filozofiji. Prvu knjigu poezije “Antinous” objavljuje na engleskom 1918., zatim objavljuje još dvije. Prvu knjigu na portugalskom (“Masaža”) objavljuje 1934. Prošla je neopaženo i Pessoa iduće godine umire gotovo nepoznat.

Tijekom 40-ih godina 20. stoljeća njegove pjesme privlače sve veću pozornost u Portugalu i Brazilu, zatim i šire, te postaje klasikom europske i svjetske književnosti.

 

 

——————-

Nadopisao, uredio i obradio: Nenad Grbac

———————————-

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.