Kako unijeti u sebe navigatore života? (iz knjige “Navigatori života”, Ante Stanića)

Ukratko ponovimo. Putuješ autom u nepoznato mjesto. Uključiš navigaciju i ona ti pokazuje, objašnjava put. Putuješ kroz život. Ne postoji navigacija kao sprava koju možeš uključiti da ti pokazuje put. Tvoj navigator kroz život je u tebi, u tvome umu. Unosio si ga u sebe od ranog djetinjstva, a ako si mlad još uvijek unosiš podatke koji će ti biti navigatori u životu. Koji su to navigatori?

Rodio si se. Rasteš polagano i promatraš svijet oko sebe. Sve ti je nepoznato. Roditelji ti stalno govore to je to. Pokazuju ti predmete i govore kako se zovu. Prohodao si i pomalo govoriš. Roditelji, odgojitelj ti stalno govore: polako se kreći da ne padneš. Pazi da ne zapneš za neku stvar na putu kud se krećeš. Kod izgovora riječi, upućuju te na pravilan izgovor i značenje riječi. To tako traje sve do polaska u školu.

I kada si već krenuo u školu, roditelji su ti koji te stalno upućuju, ispravljaju te i savjetuju te da slijediš njihove savjete, odnosno upute za život. Pošao si u školu, više nisu roditelji jedini koji ti otvaraju oči u život.

Sad se pojavljuje učiteljica, učitelj koji te uče po nastavnom planu i programu društva u kome živiš. Poslije četiri godine počinju te učiti nastavnici, njih više i svaki ti objašnjava svoj predmet ili predmete po svome viđenju.

U srednjoj školi je to isto, samo na višoj razini. Idući u školu, upoznao si dosta prijatelja s kojima se družiš. Kroz to druženje i od njih poprimaš njihovo viđenje života i sponašanje u životu. Čitaš knjige i iz njih dobiješ sliku o životu, od svakog autora knjige malo drugačiji pogled na život, na životni put. Čitaš tisak, novine i opet stotine različitih poimanja, objašnjenja za istu stvar, jer svatko ima svoj kut promatranja, stvari i događaja.

Živiš u društvenom uređenju koje je, po njegovim vođama, političarima, najbolje na svijetu. Samo teoretski je tako, a po svim ostalim statističkim pokazateljima, nije tako. Ti slijepo vjeruješ i tvoji pokazatelji ti ne govore da to nije tako i da poduzimaš korake te da se snalaziš i da ideš živjeti tamo gdje ti je bolje.

Odrastao si, imaš dvadeset godina. Trebalo bi da su svi podatci za navigiranje tvojim životom, kormilanjem, ugrađeni u tebe. Ideš kroz život, paziš kako koračaš, šta govoriš, kome se smiješ, s kim se družiš. Ideš životnom stazom i potrebno je samo malo nepažnje da pogriješiš na tom životnom putu. Začudiš se kako ti se to dogodilo, kako nisi pazio, jer to ti je mama govorila, a i profesor je govorio da bi ti se to moglo dogoditi. Tu grešku pamtiš i nastojiš je više ne ponoviti.

Tako su ljudi, kroz dugu povijest čovječanstva griješili, griješili i opet griješili i na temelju tih milijun grešaka, kroz milion godina, donosili zaključke, pravila, mudre savjete i prenosili ih usmeno s generacije na generaciju i tako sve do pojave pisma. Te mudre izreke koje su provjerene na kožama miliona ljudi, su sada dostupne tebi i svim ljudima kao pouke i poruke. Kroz dugu povijest čovječanstva, ljudi su činili i zla jedni drugima. Ti napraviš zlo drugome, a taj kome si napravio zlo, tebi napravi još veće i tako iz generacije u generaciju osvete traže osvete.

Netko je morao doći do zaključka: Ako ja ne pravim njemu zlo, neće ni on meni i tako, možda, nastade mudra izreka: «Ne čini drugome, što tebi nije drago da ti čini drugi.» Tako nastadoše desetine tisuća takvih izreka. Svaki narod ima izreka koje su obilježje tog naroda ali i onih preuzetih od drugih.

Danas su pune knjige mudrih izreka koje treba uvažavati, čitati ih i o njima razmišljati jer one mogu biti navigatori života. Treba ih pohraniti u um i često se prisjećati njihovog značenja, kako bi nam pomagale i bile navigator na našem životnom putu, u upravljanju našim kormilom.

U našem umu sve je uzročno-posljedično povezano

Navigatori života su u nama. Koliko ih je, zavisi od toga koliko smo ih u svoj um unijeli. Ako smo uvijek podcjenjivali savjete roditelja, odgajatelja, izbjegavali knjige, mrzili sve savjete koji su nam davali ljudi, onda je malo navigatora u nama, u našem umu. Šta će nam onda pomagati na životnom putu i sprečavati da nam se ne dogodi zlo? Ti psuješ Boga, psuješ majku koja te rodila, kriviš svakoga drugog za zlo, samo ne kriviš sebe. Sve si potcjenjivao, nikakvi ti savjeti nisu bili potrebni i sasvim jasno da s malo navigatora u glavi ćeš praviti velike greške na životnom putu, padat ćeš i teško ćeš se dizati.

Ali, prijatelju dragi, nikad nije kasno da se pokaje i uči, da se usvajaju mudri savjeti, navigatori života.

***

Što se tiče navigacija, u naš um ne dolaze nikakvi signali sa satelita da nas usmjeravaju kuda i kako da se krećemo kroz život? U našem su umu milioni ćelija, točkića koji su međusobno povezani i koji, kad su napunjeni mudrostima, signaliraju da ne idemo u pogrešnom smjeru kroz život. Mnogo puta se oglušujemo o upozorenja, pravimo se naivni, pa kad doživimo nesreću, napravimo pogrešan korak u životu, onda kukamo i proklinjemo Boga. Da bi bilo što manje grešaka na našem životnom putu, punimo naše moždane ćelije životnim podatcima, životnim mudrostima koje su nastale prije desetine tisuća godina i provjerene na milijardama ljudskih koža.

Ako su vrijedile tolikom broju ljudi, zašto ne bi vrijedile, pomagale i tebi životni putniče.

Sretno kroz život.

———————————

Anto Stanić

Rođen je 2.2.1942. godine u Crnićkom Kameniku kod Kreševa. Osnovnu školu završio je u Fojnici, a Učiteljsku školu u Sarajevu. Nakon završetka Učiteljske škole, pet godina radio kao učitelj u kreševskom kraju.

Godine 1969. odlazi sa suprugom Lucom na privremeni rad u Njemačku. Tu stječe početni kapital te bogato radno i životno iskustvo, koje ga kasnije usmjerava na pokretanje i razvijanje privatnog biznisa. U tom poslu roditeljima se pridružuju i trojica sinova: Zvjezdan, Svjetlan i Goran, koji nastavljaju poduzetničku obiteljsku tradiciju i danas su vlasnici tvrtki koje posluju u BiH i Hrvatskoj.

Uporedo s poslovnim aktivnostima, Anto Stanić bavi se i književnim stvaralaštvom. Do sada je objavio više od 30 knjige poezije i proze. Poetske i književne radove objavljuje u časopisima i listovima te radijskim i televizijskim programima. Snimio je i film pod naslovom “Pečat moje duše” u kome prezentira svoje pjesničko stvaralaštvo.

O knjigama Ante Stanića pisali su brojni profesori, književnici i književni kritičari. Djela su mu prevedena na više stranih jezika. Roman „Bako, zašto plačeš“ proglašen je 2014. romanom godine od Udruženih 48 TV stanica Srbije.

Utemeljitelj je i predsjednik Književne zaklade/fondacije „Fra Grgo Martić“ iz Kreševa.

Član je Društva pisaca BiH, Društva hrvatskih književnika HB, te Akademije znanosti u umjetnosti u Mostaru.

Kontakt:

Tel: 0038762348712

E-mail: stanicanto@hotmail.com

——————–

Preuzmite knjigu “Navigatori života”, Ante Stanića