| Recenzija zbirke pjesama "Koraci kroz vrijeme" |
| |
| Poetska poruka, koja dolazi iz pjesama Emilije Dević, obavija se kao bijela |
| svjetlost u tamnoj noći. |
| |
| To je pjesnikinja, koja svojim posebnim uvidom u duhovni svijet priča tako |
| slobodno kao ptica što leti nebom, kao što vodopad prosipa svoje bistre |
| kapljice i kao što noć obavija umorne oči. |
| |
| Njen svijet nije izmišljen, to je duboki unutarnji svijet, kojim Emilija daruje svoje |
| čitatelje posebnim jezikom – jezikom ljubavi i sreće, dubokog poniranja u čari |
| prirode, u onostrano okruženje što odiše njenom poezijom. |
| |
| To su oni pejsaži duše, kojim svaka osoba želi koračati, zaroniti i odvojiti se |
| od ove stvarnosti, da bi se pronašla negdje, gdje sfere postojanosti ne dopiru. |
| |
| To je onaj svijet, kojeg volim – svijet čistog izraza vedre duše, svijet poezije |
| inspirirane svakodnevnim introspekcijama, ali i radostima života, ljepotom |
| prirode, dubokom mistikom noći. |
| |
| Pažljivo čitajući Emilijinu poeziju, dolazim do glasa bez jeke, dolazim do neke |
| stranice kad poželim ostati uz pjesmu i osjetiti je dušom. |
| Oči duše su osjetljive pa su tako i oči moje duše osjetljive i reagiraju pulsarom |
| na svaki divan izričaj Emilijine lirike i njenih poruka. |
| |
| Ona vrlo sigurno plovi tim poetskim morem, daruje nas velikom iskrenošću svojih |
| stihova i dubinom svojim poruka. |
| |
| Iz stvarnosti je izuzela zlatnu nit, koja ju je dovela do te dubine gdje može |
| razgovarati sa anđelima, gdje srodne duše dolaze jedna do druge, susreću se i |
| nasmiješeno se prepoznaju. |
| |
| U poeziji Emilije Deviš caruje blagost, nježnost, iskrenost i duboka lirika, kojoj |
| se uvijek radujem kad naiđem na njene stihove. |
| |
| Posebna vrijednost svake Emilijine knjige je ta, što je svaka na svoj način |
| autentična, a opet je nastavljaju jedna na drugu. |
| |
| To je niz, koji priča svoju priču, ali mora se pročitati prva knjiga, da bi se |
| shvatila treća knjiga, a opet – može se pročitati samo jedna i ostaje se – u tišini. |
| |
| Iz igre zlatne tišine izrasta sreća, duboka bol, tuga, ushićenje, pogođenost |
| trenutka kad će čitatelj osjetiti preskočeni ritam srca i zastati nad tim stihovima. |
| |
| Metaforičnost i duboka značenja poruka, koje nam Emilija šalje kroz svoje |
| stihove, dovodi do toga da pozivam svakog čitatelja i čitateljicu, da urone u |
| ovaj poseban svijet, koji nas odvodi u poetiku, susrećući se baš onda kad nam |
| duša zatreba lijepu riječ i poseban duševni ugođaj. |
| |
| Sretna sam što sam mogla napisati ovaj osvrt na poeziju Emilije Dević i, znam |
| Emilija ide dalje, jer njen poetski svijet je predubok i prebogat, da bi se tek |
| tako zaustavila samo na jednoj knjizi. |
| |
| Emilijin poetski svijet je njen cijeli život otkud i dolaze njene prelijepe pjesme. |
|
|
| |
