| Umjesto predgovora ispričat ću vam |
|
| |
| KAKO SAM SE IGRAO NASTAVNIKA |
|
| |
| Bilo je to ovako. |
|
| |
| Imao sam dva mala prijatelja, dva simpatična mala brbljavca. Obojica su bili vrlo |
| nestašni, znatiželjni, pričljivi, samouvjereni, pomalo površni... ma što da vam |
| pričam. Obični mali klinci. |
|
| |
| A voljeli su sve: i slatkiše, i televiziju, i nogomet, i stripove, i čokoladu, i |
| crtice, i košarku, i slane štapiće i sve ostalo što treba i ne treba. |
|
| |
| S osobitim užitkom izvodili su i različite nepodopštine: šaranje po zidovima i |
| zadirkivanje djevojčica bile su još one najbezazlenije. A bilo je i takvih zbog kojih |
| su od roditelja izvukli i dobre batine. Ali to su brzo zaboravili. Ipak, najradije su |
| se igrali malim automobilima, vlakovima, kockama, loptom, susjedovim psom, |
| tatinim alatom, papirnim avionima i zmajevima... sa svime Što im je došlo pod |
| ruku. Voljeli su Čak ići i u školu. Naravno samo zato jer su tamo imali |
| drugova za igru koliko hoćeš. |
|
| |
| Kad je riječ o školi, imali su samo jedan prigovor - da su odmori prekratki, a |
| školski sati predugi. Tumačili su mi najozbiljnije da bi i sa školom sve bilo u redu |
| kada bi se to dvoje zamijenilo, tj. kad bi odmori bili dugi kao nastavni sati, a |
| ovi kratki kao odmori. |
| |
| Jer tada se ne bi dogodilo da se oni tek počnu igrati, a odmor je već gotov. |
| Naravno, onda igru moraju nastaviti za vrijeme nastave, i tako dolazi do |
| problema, kad nastavnik uopće ne misli o tome da igra nije završena. Zar su |
| oni krivi za to? |
|
| |
| Još im se nešto nije sviđalo u školi - matematika, a posebno račun. Geometrija |
| je išla još kako tako, ali računanje baš nikako. Taj nesretni račun nisu voljeli. |
| A imali su i razloga za to. Ne jedan, ma bilo je razloga sto. |
|
| |
| Evo. već sami ti brojevi. |
|
| |
| Koliko ih samo ima! Tu stvar ne može da štima. Kad nečeg ima bez konca i kraja, |
| tu sigurno nešto ne valja. A što sve tek s njima mora da radiš : te ih zbrajaš pa |
| prebrajaš, zapisuješ, potpisuješ, sređuješ, uređuješ, množiš, dijeliš, oduzimaš pa |
| opet zbrajaš, gledaš koji je manji a koji veći, ko1 da su vojnici. Kakve to veze |
| ima kad svi su nekako isti. Dođu još onda i zagrade neke. Prvo ih pišeš, pa zatim |
| brišeš, jednom ih ima, drugi put nema, ko' da i bez njih dosta problema nema. |
| Tek zbrku prave. Tol'ko toga moraš znati, .gdje će sve u glavu stati. |
|
| |
| Još nisi svladao jednadžbe, na vratu ti nejednadžbe. Teško ih naučiš, al' brzo |
| zaboraviš. Te uvijek pazi kako zadatak da riješiš, da negdje ne pogriješiš. Strepiš |
| čime će te danas zaskočiti, kako ćeš tome doskočiti. |
| |
|
| A uvijek sve moraš znati, jer jedno se za drugo veže, i kad odgovaraš sve te |
| nešto u grlu steže, pa znaš još manje nego što znaš, ispada - više ne znaš nego |
| Što znaš. A čim nešto ne znaš, nastavnik se ljuti, tata te grdi, mama prigovara, |
| gnjavaža božja, muka živa. To za njih bijaše, rekoše mi, matematika. |
|
| |
| I njihovi roditelji bili su zbog toga vrlo zabrinuti. Razumljivo, jer ako iz matematike |
| dobiju jedinicu... Zapitali su me jednom zgodom bi li im ja na neki način mogao |
| pomoći u pogledu te matematike, ili im barem savjetovati što da učine. Ne |
| razmišljajući mnogo, rekao sam im da ništa ne brinu, a ja ću mališanima objasniti |
| ono osnovno što im je potrebno. Bio sam uvjeren da će mi to uspjeti. A vjerovao |
| sam u uspjeh ne zato što sam možda neki znalac matematike, ni govora, već zato |
| što sam dobro poznavao ove male mangupe. I zaključio sam ovako: ako im ja na |
| »njihov« način objasnim brojeve i osnovne računske radnje, oni će to |
| razumjeti, prihvatiti pa vjerojatno i naučiti. I problem je riješen. |
|
| |
| Evo, to je bio moj plan. Zar nije jednostavan?! Znam da vas još zanima zašto |
| sam bio uvjeren da im računanje mogu objasniti na način koji im je blizak, kojeg |
| će mališani prihvatiti. |
|
| |
| Reći ću vam i to, ali strogo povjerljivo. I nemojte, molim vas, ovo nikome govoriti. |
| Jer znate kakvi su ljudi. Mogli bi još svašta pomisliti o meni i mojem poznavanju |
| matematike. Evo, riječ je o tome Što i sam doživljavam matematiku, onu |
| elementarnu, kao nešto vrlo jednostavno, slikovito, pa i zabavno. Kao neku - |
| igru s brojevima. Dakle, upravo na »njihov« način. |
| |
|
| Neka vas to ne čudi. Pa nisam ja nikakav stručnjak - matematičar da bih |
| matematiku, a osobito računanje. doživljavao na osnovi nekih krutih pravila, |
| definicija, teorema, aksioma... |
| |
|
| I evo tako, želeći ispuniti obećanje koje sam dao roditeljima, počeo sam se s |
| klincima igrati nastavnika koji im »predaje« matematiku. A »nastava« se vršila na |
| taj način što smo pričali, crtali, brbljali, smišljali, izmišljali, prepirali se, zapitkivali |
| i oni mene i ja njih, ponavljali, obnavljali, proučavali, zaboravljali, markirali, |
| karikirali, slagali, rušili, gradili, zabavljali se, igrali. Sve dok se ne umorimo ili nam |
| ne dosadi. |
|
| |
| Te sam naše igre i razgovore, s malim dotjerivanjem, jer nije zgodno napisati |
| baš sve što smo govorili, zapisao - i tako je nastala ova knjiga. |
|
| |
| U njoj je, zapravo opisana jedna igra. I ništa više. Da, sve je to lijepo, kažete, |
| no ima li od ove igre kakve koristi. Hoćemo li, čitajući knjigu, naučiti matematiku? |
| Hmm... Što da vam kažem. Izgleda da se nismo razumjeli. Možda nisam bio |
| dovoljno jasan, |
|
| |
| Igra o kojoj govorim, i ova knjiga, mogu vam u najboljem slučaju samo pomoći da |
| se neki matematički pojmovi objasne. da se dadu određene upute za rad, pokažu |
| neka pravila. I to je sve. |
|
| |
| A kako ćemo onda naučiti matematiku? - pitate. |
|
| |
| Odat ću vam i tu tajnu kad vas baš toliko zanima. |
|
| |
| Bojim se jedino da mi nećete vjerovati. |
|
| |
| A možda se čak i naljutite na mene zbog odgovora. Griješite, jer ćete samo |
| gubiti vrijeme tražeći neki drugi odgovor, misleći da se s vama šalim kad |
| vam kažem: morate je naučiti sami. |
|
| |
| Uvjeravam vas da vam nikakva knjiga, pa ni najbolji nastavnik neće mnogo |
| koristiti ne budete li se i sami trudili da je naučite. |
|
| |
| Jer znanje se ne može dobiti, pokloniti, predati, već se mora vlastitim radom steći. |
| |
| Ako malo razmislite o tome, priznat ćete da je to i - pravedno. Znam da vas još |
| zanima kako su naposljetku prošli moji mali prijatelji. Jesu li riješili svoje probleme |
| s računanjem. Da li su im ove igre što pomogle ili su to bile tek igre da prođe |
| vrijeme. igre bez veze. |
| |
| Što vi mislite? |
|
| |
|
| |
