Krunoslav Šetka pisac je mlađe generacije koji se izdvaja i prednjači

darom i izrazom, odlučnošću da mijenja okoštalu formu, posebno kad

je riječ o romanu. U tome je suština: napuštanje i zamjena izlizanog,

istrošenog klišea kojem su robovale generacije pisaca.

Dakako, Krunoslav Šetka nije jedini u ovom poslu i ostvarivanju te

namjere. U tom smislu on je suvremeni pisac koji puno obećava.

Riječ je o kretanju od sebe. Od jezika i jezične tradicije, od gange -

narodne pjesme /s više inačica u muškoj i ženskoj varijanti/.

U tome je ponajveća vrijednost Šetkinog romanesknoga teksta: jer

kreće iz narodnog mentaliteta, identiteta, jezika i običaja, tako

strukturira i ispisuje svoj roman /šest tonova!/ to je puno više od

svake dovitljivosti! To je čista invencija - dar i neposredna

kreativnost.

Često znamo reći da život uvijek ispriča najbolje, najljepše ili

najtužnije priče.

A takvu neobično životnu priču odlučio nam je ispričati i

književnik Krunoslav Šetka u svom "Ganga Romanu".

Glavni lik romana je Jozo Paravlić, čovjek koji je u napadu ljubomore

izazvane bračnom nevjerom, zapalio vlastitu kuću, ostavio obitelj i

otišao živjeti u spilju. Taj tragičan, no nažalost i istinit događaj,

kreirao je i daljnji rasplet romana u kojem vrijeme prolazi svima osim

nesretnom Jozi.

I dok ostali likovi romana odrastaju, formiraju se, umiru ili postaju

ljudi, glavni lik Jozo ostaje na starom, živi u spilji i jedino zadovoljstvo

mu postaje pjevanje "Gange" - tradicionalne hrvatske narodne

pjesme, po čemu ubrzo postaje i poznat široj javnosti.

A, upravo "Ganga", odnosno raspored njezinih tonova inspirirala je

pisca da roman koji se temelji na narodnom mentalitetu, jeziku i

običajima, podjeli na neuobičajen, no moderan način - svaki dio knjige

nosi naziv jednog od mogućih tonova glazbene ljestvice, koji se

koriste i pri pjevanju "Gange".

Tu pisac kao da ističe: Ljudski je griješiti, no ljudski je i praštati.

Kada se uzima od djetinjstva, ruka mora biti toliko nježna, da ne

uzme ništa, a zadovolji potrebu.

Književna oktava, Krunoslava Šetke, uzima temu obiteljskih,

povijesnih odnosa, kako bi zadovoljila potrebu ljepote koju nosi u

svom idejno-estetskom obliku.

Perspektiva dječje narativne optike u ovom romanu upisuje u sebe

ironično-parodičan diskurs i višeslojnu konotiranost dva antagonistička

svijeta, ničim povezana osim kronotopom istovremene egzistencije.

Roman se čita i kao alegorična ispisanost subjektivne topografske