| |
| I UMJESTO UVODA, SAŽETAK |
|
| Bez obzira na prijeđenih više od dvije trećine životnog puta na kojemu sam znao |
| postavljati bezbrojna pitanja, ne dobivajući uvijek zadovoljavajuće odgovore, |
| danas na kraju njegovih zadnjih dvadesetak i više godina, ipak mi se sva ona čine |
| posebna i značajna. Ne toliko zbog stečenog osobnog iskustva u njima i osobnog |
| sazrijevanja kao njihove logične posljedice, koliko zbog činjenice drastičnog |
| smanjenja njihovog broja. Stigavši do razine na kojoj su mi od početnih bezbroj |
| pitanja preostala tek nekolicina njih, znam da bih s prijeđenim putom trebao biti |
| posve zadovoljan. |
| |
| Trebao bih biti zadovoljan barem zbog toga što su mi pitanja počela bivati sve |
| manje bitnima i sve manje važnima za onaj dio putovanja za kojega znam da mi |
| tek predstoji. I tako, sva ona, osim jednog jedinog. Onoga, na kojega, ma koliko |
| se trudio da razumijem ili osjetim njegov smisao i sadržaj, do danas nisam uspio |
| dobiti čak niti djelić suvislog, a još manje zadovoljavajućeg odgovora. |
|
| „Je li moje postojanje, a time i postojanje sveukupne realnosti, jedinstven i |
| slučajan proizvod pripadajućih mi valova misli, probuđenih u okružujućem oceanu |
| svijesti, ili se možda radi o nečemu što ima svoj cilj i smisao?“, jedno je od zadnjih |
| pitanja koje je još ostalo neodgovoreno? |
| |
| Pa ipak, i takvo kakvo je, ostalo je trajati bez i malo izmjene u odnosu na svoj |
| početni oblik od prije dva i pol desetljeća. |
|
| Bilo je to onda kada sam na taj novi isječak životnog puta stupio u dubokom |
| uvjerenju kako su događaji u kojima sam dotad sudjelovao samo čudesni splet |
| dotad (stečenih) okolnosti… okolnosti, u kojima je za svako događanje slučaj |
| jedini stvarni krivac i glavni akter započetih događanja. |
|
| Usprkos svem kasnijem stečenom znanju i dosegnutim razinama spoznaje, koji su |
| me zajednički upozoravali na njegovu potpunu neoriginalnost; usprkos brojnim |
| pročitanim knjigama u kojima su mnogi prije mene postavljali skoro identična |
| pitanja, s nekom tihom dubinskom sigurnošću znao sam da postavljanjem tog |
| pitanja ne činim nikakvu grešku. Izniklo iz klice vlastitog prava na rast i razvoj, |
| osim njega i cjelokupno sam putovanje konačno počeo prihvaćati kao mistični |
| zov još uvijek nedosegnutih daljina. |
| |
| Počeo sam ga razumijevati kao jedinstveni dio binarnog koda prirode. Bez njegovog |
| postajanja, kao najmanje mogućeg izraza promjene i drhtave neravnoteže, sve |
| bi u njoj zauvijek stalo. |
|
| Taj nedobiveni konačni odgovor, za koga sam se sve više uvjeravao da pripada |
| razinama sveukupnosti - počesto nazivane „apsolutom“ - drukčiju ulogu nije |
| mogao niti imati. No, za divno čudo, sve mi je, upravo takvo kakvo jest, mistično |
| i nedosežno, postajalo sve više dovoljno. Preko uspostavljenih i iskustveno |
| prijeđenih faza osvIještenja; potom i svih novostečenih znanja i sposobnosti |
| razumijevanja dijelova u njihovoj ulozi načela po kojima ta cjelovitost funkcionira, |
| s osnova dotadašnjih uvida, sve sam brže stizao do krajeva završnih faza |
| putovanja. U njemu su svoju pravu ulogu konačno zauzele promjene dotadašnjeg |
| osobnog ponašanja i svakodnevna primjena spoznatog i naučenog. |
| |
| Od njih do završne faze prihvaćanja svega, preostalo mi je manje i od najmanjeg |
| koraka. Konačno razumijevanje razlike između „saznavanja“ i „spoznavanja“, osim |
| uloge ključa za svaku bravu tajanstvenog zdanja tražene istine, učinilo je da se |
| dugo željena „točka na i“ objavi u svoj svojoj ljepoti i blještavilu svoje |
| jednostavnosti. |
|
| Drastična razlika između „znanja“ kao rezultata saznavanja, pamćenja i učenja s |
| jedne, a s druge strane nečega što su brojni prije mene, u objektivnoj |
| nemogućnosti dosezanja cjelovitog odgovora, nazivali „duhovnošću“, umjesto |
| cjelovitog traženog odgovora ponudila mi je spoznaju o njegovoj možebitnoj |
| strukturi. Kao takva, postala mi je podest za svaki od novih uspona do kojih sam |
| u nastavku koračanja dospijevao. |
|
| Na njihovom kraju nešto što sam mogao najviše shvatiti i razumjeti i s čime sam, |
| na neki samo meni pripadajući način, bio posebno nagrađen, pojavilo se je kao |
| svojevrsna sinteza ta dva pojma. Konačno sam uspio shvatiti (ali i prihvatiti) kako |
| između dotad razdvojenih pojmova „spoznaje“ i „saznanja“,u biti,ne postoji baš |
| nikakva razlika. |
|
| Kao dotadašnja razlika između osobno neposredno doživljenog i prethodno |
| naučenog prihvaćanjem tuđih slova knjiga zamrznutih misli, jednostavno je prestala |
| postojati. Umjesto očekivanog rasta sve dotadašnje i uz put stečeno znanje, |
| pomoglo mi je u imenovanju novo dosegnutih razina i na njima novostečenih |
| sposobnosti. |
|
| Što potom reći, osim da su mi one nastavile pomagati da koliko je moguće lakše |
| stignem i do neke vrsti konačne točke njihove funkcionalne sinteze? Sve bilo je i |
| ostalo, samo različitim promatračkim rakursom, koji je znao mijenjati svoj izgled |
| svaki puta, kada se sam promatrački kut mijenjao. |
|
| Bez obzira na naizgled ekstremne različitosti u doživljavanjima ponuđenih slika, |
| konačno sam se približio zaključku o jedinstvenosti svih mogućih različitosti. |
| |
| Postali su „dijelovima“ koji u svojoj biti i ne mogu biti ništa drugo do ničim |
| ograničene objave jedne te iste „cjelovitosti“. Zahvaljujući takvom stabilnom |
| temelju mnogo sam lakše razumijevao kako su mi i prethodnih dvadeset i pet |
| godina putovanja, premda se na prvi pogled činile minornima, ponudile ono što |
| su objektivno mogle. |
| |
| Zapravo, podarile su mi te godine jedino ono što sam kao poklon (ili kao teret) |
| bio spreman preuzeti i nositi u okrilju osobnog polja svijesti. |
| |
|
|
