| |
| LIŠĆE MIŠLJENJA NA STABLU ČOVJEKOVOG VREMENA ili NAGLAŠENO ETIČKA |
| HRESTOMATSKA HISTORIJA FILOSOFIJE |
|
| |
|
| BRANKO MILIĆ /osvrt/ |
|
| KRLEŽINA UPUTA U FILOZOFIRANJE |
|
| |
|
| Povijesno stamen i gigantski enciklopedijski um Miroslava Krleže, nije sebi dopuštao |
| omaške i ako bismo mu htjeli nešto prigovoriti, mogli bismo samo to što smo |
| konstatirali. Pojmovno razvrstavanje zbrke /koju proizvodimo u neograničenim |
| količinima i čemu smo ljudski skloni, a posebno u neukosti i medijima/ Krleža smatra |
| mudrom, ingenioznom pojavom i ljudskim odnosom. Pa smo, kao prvo dužni |
| konstatirati kako Branko Milić na svaki način nastoji u filosofiju i filosofsko mišljenje |
| uvesti više reda, uspostaviti hijerarhiju i poredak vrijednosti. Povremeno, i Milićevo |
| inteligentno i znanstveno nastojanje biva sizifovski posao. Milić to vidi i zna, ali |
| istrajava jer uvijek postoji izlaz. |
|
| Recimo i to, kako Krleža prezire filozofiranje o bijednoj, krvavoj, bezidejnoj i |
| okrutnoj stvarnosti – kakva je bila europska u njegovo vrijeme /1942./. Dok, |
| filosofiranje o zdravim i bogatim civilizacijama smatra cjelishodnim! Današnja |
| stvarnost Krležinog vremena ima samo širi tranzicijski i globalistički opseg. Naime, |
| Krleža istinu smatra tvrdoglavom i neizmjenjivom, a filosofiranje oko istine ne |
| osobito vrijednom filosofskom mudrolijom, dakle i ipak: ispraznom igrom riječima. |
| Odavno se već čitalo u Tezama o Fojerbahu kako nije riječ o tome da se svijet |
| različito interpretira, već da ga se promijeni. Svi su ubrzano morali shvatiti kako |
| se svijetu jebe za filozofsku uobraženost i narcističke ideje. |
|
| |
| RASKRINKAVANJE SAMOOTUĐENJA |
|
| |
| Zadatak filosofije koja se dala u službu historije, bio bi prije svega da raskrinka |
| ljudsko samootuđenje u nesvetačkom liku. Marx je kritiku Neba preobrazio u kritiku |
| Zemlje, kritiku vjere u kritiku Prava, a kritiku Teologije u kritiku Politike, i svaki novi |
| pokušaj balzamiranja ovih pojmova, neopozivo je i definitivno kompromitiran. |
| Naime: Materijalno, zemaljsko, razumom objašnjivo i shvatljivo, takozvano |
| pozitivističko tumačenje pojmova otpočetka je isprepleteno s pjesničkim, |
| dekorativnim, neshvatljivim, mračnim i magičnim naziranjem o kretanju bolesti i |
| zdravlja, života, smrti, zvijezda i ljudske sudbine. Dualizam između poetskog, |
| maglenog, mitskog i simboličkog /estetskog/ tumačenja životnih pojava i onoga |
| stvarnog, materijalnog i razumnog, na ovjerovljenom iskustvu sazdanog znanja o |
| stvarima teče uporedno već kroz čitave serije civilizacija od Grka do suvremene |
| Zapadne Europe. Nema ""čiste"" misaonosti bez iskustva, a ""čistog"" iskustva nema |
| bez misli, kao što to empirokritici nisu htjeli uzeti za polaznu konvenciju pomirivši |
| se s tamjanom rezignirane pretpostavke, da čovjek neće ni jedno ni drugo saznati |
| nikada. Živimo još uvijek očarani koprenama misaone magije. Spoznajni teoretici |
| nastoje kako bi pred bezazlenim očima svjetine izvukli predmet iz pojma, kao |
| čarobnjaci kanarinca iz cilindra, a ovi drugi opet govore nam kako su sve druge |
| pojave oko nas čiste antropomorfirane halucinacije, to jest da nema ni cilindra ni |
| kanarinca. U jednom i u drugom slučaju ne radi se ni o čemu nego o stilski ""čistim"" |
| ili ""nečistim"" čarolijama a la Bergson ili bilo koji neomahovac iz Bečkoga kruga. |
| |
|
| Ovaj tekst Miroslava Krleže pisan 1942. godine, ne možemo. niti u čemu drugačije |
| vidjeti i razumjeti ni danas. Postoji samo tekst, reći će i suvremeno popularan |
| Jacques Lacan. Mijenjale su se razne pretpostavke, društvenoekonomske i stilske |
| formacije /naprijed-natrag/ ali se filosofska misao nije bogzna gdje i za koliko |
| pomakla, posebno ova europocentrična u kojoj se baškarimo i na kojoj dobrim |
| dijelom inzistira i knjiga Branka Milića, mada, evidentno i bez daljnjeg, Milić unosi |
| nedvosmislenu svježinu i ritam koji uz tu misao nismo ranije osjećali i doživljavali, |
| a otvara i filosofsku misao istoka, islamsku, kinesku i indijsku filosofiju. |
|
| |
| Ovo posljednje je važno utoliko prije što dresura traje bez zastoja, politička, |
| teokratska, filozofska, umjetnička i sve se u kovitlacu pretvara u medijevalnu |
| halucinaciju - kako bi rado rekao Krleža. Drugi oblici funkcioniraju u nivou |
| ispada/incidenta i samo potvrđuju dosljednost u zaostalosti. Razmišljanja isuviše |
| zaostaju za suvremenošću i sežu daleko unatrag. Tome pridonose šire |
| vaspostavljene koncepcije o tranziciji i globalizaciji. |
|
| |
| Suvremenost filozofskog mišljenja u potpunoj je opreci s neupitnim terorističkim |
| fanatizmom i zamračenim perspektivama razvoja i društvenih kretanja u toku. |
| Progresivnu suvremenu filozofsku misao odriče tranzicijska i globalistička projekcija |
| stvarnosti. Filozofiranje ne može biti tek puka omaglica ili neodgovorno brbljanje. |
|
| |
| Filozofske retorike osim neizbalansiranog spoznajno teorijskog nivoa služe se vrlo |
| različitim funkcionalnim i komunikacijskim jezicima, kada bi se sve dovelo u bilo |
| kakav poredak, ispostavilo bi se kako se najviše energije i vremena gubi na |
| ujednačavanje jezika filosofskog govora svakoj logici usprkos radi omogućavanja |
| spoznajnoteorijske retorike. A to bi bila isuviše jalova i zbog toga preskupa rabota |
| koja bi nas morala vratiti do najdubljih religijskih korijena i pri tome nam skoro |
| ničim ne uzvratiti. |
|
| |
| Zato i vidimo, kako je značajnim dijelom ta vrsta uspostave poretka koji zovemo |
| historijom filosofske misli - u jednakoj mjeri djetinjasta i krvoločno ozbiljna opcija, |
| jer ljudi vrlo teško mijenjaju svoja uvjerenja i prilagođavaju jezik, mada im je jezik |
| kuća bitka - što bi rekao Hajdeger. |
|
| |
| Dakako, cijela priča o povijesti filosofije puna je zamki i neizvjesnosti: dubine, |
| primitivizma, intelektualnih i filozofskih plićaka u kojima sve postaje predmet |
| trgovine i mogućnost zarade. Aprioritetni sudovi postaju nasilni i neprovjerljivi što |
| je vrlo stara filozofska praksa /od Hipokratovih filipika/. Konačno, sva se ta |
| filozofska pamet nađe u rukama politike, u sasvim obrnutom značenju kao filosofija |
| historije i eventualno važna dramatska crta, a prema vrlo strogom izboru, |
| apsolutno uskog i intelektualno nenadležnog kruga - za upotrebu najviših dometa |
| filosofske i naučne misli, umnih glava, općenito. |
| |
