Fran Galović bio je hrvatski književnik iz razdoblja moderne,
  rođen u Peterancu kod Koprivnice 20. srpnja 1887. Seosku pučku
  školu polazio je u rodnom Peterancu od 1894., a od 1898. do
  1906. godine polazi zagrebačku Donjogradsku klasičnu gimnaziju.
 
  "Klasičnu filologiju i slavistiku studirao je u Zagrebu. Nakon
  sudjelovanja u đačkom štrajku, četvrti semestar morao je
  studirati u Pragu. Kasnije je radio kao učitelj u zagrebačkoj II.
  realnoj gimnaziji. Pripadao je pravaškom liberalnom pokretu, a
  pokrenuo je i uređivao pravaški časopis Mlada Hrvatska.
 

  Jedan je od najznačajnijih pjesnika hrvatske dijalektalne poezije. Njegove antologijske pjesme
  napisane su na kajkavskom narječju (npr. "Kostanj", "Jesenski veter", "Crn - bel"). U većini
  Galovićevih pjesama bit se nalazi u onome što je ispod površine a to su motiv vječne težnje za
  nečim i žudnje za zavičajem, prikriven strahom od neumitne prolaznosti. Pisao je i novele, ritike,
  drame (najpoznatija je "Tamara" iz 1907.) Njegova najbolja zbirka pjesama, "Z mojih bregov",
  izdana je posmrtno 1925.
   
  Početkom Prvog svjetskog rata regrutiran je u redove Austro-ugarske vojske, gdje u prvim borbama
  u Srbiju ujesen 1914. pogiba, pokraj sela Radenković, 26. listopada. Sahranjen je 31. listopada
  1914. godine na zagrebačkom groblju Mirogoju.
   
 
 
 
 
Nesretni zastavnik i pjesnik Fran Galović
Uz Matoša i Domjanića, a prije Krleže i Gorana Kovačića, Galović je bio jedan od prvih
pjesnika koji su svoje pjesme pisali na kajkavskom narječju. Iako je pisao je i pjesme,
crtice, novele i pripovijetke na štokavskom narječju, pjesme na kajkavskom ono su po
čemu ga pamtimo i čime je ostavio trajan i neizbrisiv trag u našoj Hrvatskoj književnosti.
 
Rođen je u Peterancu kod Koprivnice 20. srpnja 1887. Pučku školu polazio je u rodnom
Peterancu od 1894., a od 1898. do 1906. godine školuje se u Zagrebu. Kasnije je radio
a pokrenuo je i uređivao pravaški časopis Mlada Hrvatska. Početkom Prvog svjetskog
rata regrutiran je u redove Austro-ugarske vojske, gdje ujesen 1914. pogiba, s činom
zastavnika, pokraj sela Radenković u Srbiji, 26. listopada. Sahranjen je 31. listopada
1914. godine na zagrebačkom groblju Mirogoju.
Krleža ga prvi put spominje u dnevničkom zapisima iz ožujka 1916. u reminiscencijama na
mobilizaciju na zagrebačkom kolodvoru. Krleža ga najprije zapaža kroz sudbinu nesretna;
"zastavnika i pjesnika" (kako su mu napisali na nadgrobnom spomeniku). Deset godina
nakon Galovićeve pogibije, Krleža je izdao u svojoj Književoj republici (1924/25, 11/12)
Galovićev dotad gotovo nepoznati, nedovršeni ciklus Z mojih bregov, koji je na tadašnjoj
književnoj sceni odjeknuo poput male senzacije.
 
  U Zagrebu,26.09. 2018, Nenad Grbac
 
 
 
 
"Tamara", 1907.
 
"Četiri grada", 1913.
 
"Začarano ogledalo", 1913.
 
"Ispovijed", 1914.
 
"Z mojih bregov", 1925.
 
 
  
  
 
   
  PREDGOVOR
   
  MOJEM UOCU
   
  PRAMALET
   
  V TRSJU
  KOPAČI
  VIŠNJE
  LASTAVICE
  PLAVO NEBO
  MESEČINA
  STARI GRAD
   
  LETO
   
  POD OREHOM
  LEPA KATA
  PESMA ZDRUGOGA BREGA
  KOSTANJ
  POZDRAVLENJE
  CRN-BEL
   
  JESEN
   
  GROZDJE
  POD BRESKVAMI
  JESENSKI VETER
  V MRAKU
  KUM MARTIN
   
  ZIMA
   
  KLET
  MEĐAŠ
   
  BILJEŠKA O PISCU
  RJEČNIK
  SADRŽAJ
   
 
7
 
9
 
10
 
11
12
13
14
15
16
17
 
18
 
19
20
21
22
24
25
 
29
 
30
31
32
33
34
 
36
 
37
38
 
40
42
48
 
 
 
Copyright ; Nenad Grbac & Impero present