| PREDGOVOR |
|
| |
| Olinko Delorko je hrvatski književnik, proučavatelj usmene književnosti i prevoditelj |
| (Split, 30. I. 1910 - Zagreb, 18. II. 2000). Diplomirao slavistiku i filozofiju na |
| Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1935. Kao srednjoškolski profesor službovao u |
| Zagrebu 1937-50., a 1950-75. radio u Institutu za narodnu umjetnost. S B. |
| Livadićem uređivao Hrvatsku reviju (1943-45). |
| |
|
| Kao proučavatelj usmenoga stvaralaštva, stručnim i znanstvenim radovima |
| surađivao je u mnogim znanstvenim izdanjima, a priredio je i nekoliko zbirki usmenih |
| pučkih pjesama. Studije i članke o hrvatskom usmenom pjesništvu skupio je u |
| knjizi Zanemareno blago (1979). Autor je i antologija Hrvatska moderna lirika (s D. |
| Tadijanovićem, 1933.) Talijanska lirika (s A. Nizeteom, 1939.). |
| |
| Delorkovo pjesništvo temelji se na hrvatskoj impresionističkoj tradiciji uz specifičan |
|
| izraz u duhu romanskoga, u prvom redu talijanskog pjesništva. Izvornost izraza |
| očituje mu se u zvučnosti stiha, nijansiranju boja te muzikalnim i ritmičkim |
| vibracijama versa. Kratka proza sabrana mu je u knjigama Zgode poremećene |
| sreće (1942.), Otimanja zaboravu (1988.) i Dnevnik bez nadnevaka (1996.). Kao |
| prevoditelj istaknuo se prijevodima djela Michelangela, F. Petrarce, Dantea i A. |
| Panzinija. |
| |
|
| Dobitnik je Nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo 1999. |
| |
| | U Zagrebu 14. 08. 2017. Nenad Grbac |
|
|
