| R E C E N Z I J A |
| |
| Blagost nečije Duše ne osjeti se uvijek, potreban je dio, koji vlastitoj Duši |
| nedostaje kako bi bila ispunjena. |
| |
| U svjetlosti dana promatrati dobrotu protkanu stihovima i jednostavnošću sa velikim |
| oduševljenjem, razvedri se srce, a ono tako laganim treptajima daje duševni mir, da |
| ne kažem spokoj, jer čitajući poeziju u kojoj iskrice riječi lebde kao pahulje prvog |
| snijega, u svoj svojoj ljepoti, pronalazim veličanstvo, kojim se biće želi predati |
| plavetnilu, pronaći krila za umorna leđa kako bi mogla poletjeti iz stvarnosti u |
| bjelilo tišine... |
| |
| Citat iz pjesme „TAMNA STRANA SRCA“,napisana 27.7.2013: |
| |
| „Napisano ostaje za spomen, drugi svijet nije za ove riječi, a kad potonem u bol i |
| kad te zazovem bijelom tišinom – zastani kraj pustog groblja i vidi jednu sjenu, |
| koja čeka sumrak pa da se stopi s njim i nestane zauvijek“ |
| To si Ti, Duša Tvojih stihova. |
| |
| Čitajući, otvaram sljedeći list, koji sniva između korica „Na trgu ptica“, prekrasne |
| poezije sa pogledom Duše u plavetnilo neba, plavetnilo voljenog bića. |
| |
| Upijam svako slovo punim dahom, jer znam prije, nego je ispisano, proživljeno je |
| disanjem jednog osjetila i uzneseno mislima i željom daleko od patvorene ljepote |
| voljenja. Iskrenost voljenja je protkana zlatnim vezom ljubavi. |
| |
| Dok se prepuštam stihovima u kojima je divna Žena, a moja prijateljica Jadranka |
| ostavila trag za danas, sutra i godine koje slijede, doživjela sam ugodne trenutke, |
| jer Dušom kojom voli i bezgranično se predaje ljubavi voljenog bića, vjerujem da |
| ni i nebeske sile poklonile prekrasan osmjeh. |
|
| Citat iz pjesme „BIJELE STRANICE“napisana 26.8.2009.: |
|
| „...u knjizi života samo bijele stranice, a one pročitane, čitam ponovo ...one |
| bijele ispunit će sudbina...zaboravljena mjesta ispunjavam valovima sjećanja i |
| pripazit ću na želje...“ |
| |
| Spremna na sve, kroz snove iscjeljuje Dušu voljenjem srca bez kojeg Život |
| ne bi imao smisla. |
| |
| Kroz slatku osudu nazivanu „Ljubav“, Duša progovara glasom Sjene, dodirima |
| pogleda zaustavlja vrijeme i voljenjem ulazi u nutrinu bića bez kojega ni sama |
| ne bi postojala. |
| |
| Diše udahom poklonjene dragocjenosti, progovara srcem i strpljivošću, vjerom |
| ljubavi poklanja i ubire dobrotu. |
| |
| Upravo kroz stihove, upoznajem ispovijest Duše kao jedinke, koja mislima daje |
| slobodu, nižući uspomene života, ali svaki tren ispunjen je plavim očima u kojima |
| pronalazi upravo sebe i svoje postojanje. |
| |
| Listanjem prošlosti, u slici iza zastora života, izranjaju misli i želja za budućnost |
| buđenjem Duše uz Dušu. |
| |
| Duša može voljeti i prije rođenja, jer snaga njezine ljubavi podnosi svaki teret. |
| |
| Jednom sam rekla kako doživljavam Tvoju poeziju: svaki pročitani stih pred mojim |
| očima izroni iz kao slika, slika najljepših tonova boja, koje ponaosob predstavljaju |
| note, a note stvaraju čaroliju. |
| |
| | Mirjana Pejak-Peki, pjesnikinja |
|
| |
