| R E C E N Z I J A |
|
| Dragi čitatelji, |
|
| Isto blaženstvo darovano je i meni i tebi |
| isti život dijelimo na Zemlji i ti i ja, |
| i znam da se ni ti, čovječe, mijenjao ne bi |
| za taj plamen što u srcu nam sja." |
| |
| Svojom zbirkom vrlo znakovitog naziva ''Plesač na ?žici'' Jadranka Varga se iznova |
| pokazuje i dokazuje kao iskusna, zrela pjesnikinja, čije nam pjesme donose i kroz njih |
| se svuda naokolo širi slatki, opojni miris ljubavi, ostavljajući u srcima čitatelja osjećaj |
| jedinstva i povezanosti, kroz njoj voljeno drago biće, kome je ova knjiga, |
| uostalom i posvećena. |
| |
| Ali, ljubav prema voljenome čovjeku samo je polazna točka za razmatranje i |
| meditaciju o sveobuhvatnoj, bezuvjetnoj predaji vodstvu Ljubavi koju sam namjerno |
| označio velikim slovom, jer Jadranka je itekako svjesna višeg smisla postojanja i |
| esencijalne uloge Ljubavi u rađanju, postojanju i održavanju iskre života, kako u |
| najmanjem atomu mikrokosmosa, tako i u globalnom smislu, na nivou |
| cjelokupnog postojanja. |
| |
| U centralnom misaonom čvoru rotira spoznaja, ono što dugo stoji, ono što je živo |
| samo po sebi, ono što me uvijek zatekne nespremnu - smjer prema ljubavi, smjer |
| prema duši, putokaz prema skrovitoj stazi, obrasloj mahovinom što vodi na sjever i |
| konačno spušta taj mir na moj trenutak nestajanja |
| |
| Plesač na žici vrhunski je majstor koji hoda vrlo uskom stazom, što u svakom |
| trenutku zahtijeva vrhunsku vještinu i koncentraciju u održavanju ravnoteže, na |
| koju je stavljen poseban naglasak. |
| |
| Svaka neopreznost može izazvati pad, koji može biti vrlo bolan, ponekad i koban, |
| ovisno o dubini ponora nad kojim u datom trenutku majstor te vještine hoda. |
|
| Ovaj osjećaj za tebe je premalena priča za sve što ti želim reći. |
| U pastelnim bojama sanjam naš život, u duginim bojama vidim ljubav. |
| Koju boju ima ljubav? |
| To nitko ne zna… |
| Oči duše su osjetljive, one vide - bolje od nas… |
|
| Koju boju ima Ljubav? |
| |
| Premda u svojoj skromnosti tvrdi da to nitko ne zna, siguran sam, Jadranka to zna, |
| kao što zna, razumije i jasno je opisala, da prvo moraš imati da bi mogao dati - želiš |
| li učiti druge, sam najprije moraš znati - a Jadranka, siguran sam, sve to vrlo |
| dobro zna. |
|
| Zbrojila sam sve zvijezde na nebu i |
| na dlanu ih složila da dobijem tvoje ime… |
| |
| Sve njene pjesme utkane u ovu zbirku povezuje jedna zajednička nit kroz koju nam |
| se, isčitavajući ih, jasno kristalizira poruka kroz koju čitatelj počinje sve jasnije |
| razaznavati njeno shvaćanje razlike između trenutne zaljubljenosti i strasti, koja, |
| kako godine prolaze, polako ali sigurno slabi, ustupajući mjesto podršci i povjerenju, |
| bratstvu, prijateljstvu, koje stvara osjećaj sigurnosti i mira, koje nam donosi |
| spoznaja da uz sebe imamo osobu na koju u svakom trenutku možemo računati kao |
| na čvrst oslonac i dragocjenu pomoć u trenucima kad nam život natovari na leđa |
| teret briga i problema. |
| |
| Kad jednog dana moja duša proleti iznad svijeće života svoj posljednji let, znam, |
| plamen će se lagano pomiješati sa tvojim dahom pa ćeš me ispratiti u daljine, gdje |
| ćemo se opet sresti… znaš… noć mi je ispričala ovu priču… vjerovat ću joj... |
| |
| Ne preostaje nam drugo, nego vjerovati u poruku koju nam Jadranka kroz svoje |
| pjesme želi ostaviti. Poruku o vječnosti Ljubavi, univerzalnu, vječnu, neuništivu, |
| vrlo moćnu, uvjerljivu i nepobitnu, upravo zbog toga što proizlazi iz činjenice da je |
| stečena kroz vlastito iskustvo, koje je najbolji učitelj i svjedok jedne jedine istine, |
| kao što je jedna i jedina Ljubav, jedan i jedini Bog. |
| |
|
| |
