| SEBE I KOMUNIKACIJE S DUŠOM |
| |
| Moj prijatelj Marijan Sviličić javio mi se s molbom da mu napišem recenziju za njegovu |
| najnoviju knjigu Kroči svjesno (Komunikacija s dušom) što sam rado prihvatila s obzirom |
| na vrlo uspješnu suradnju i na obostrano zadovoljstvo. Odlučih se baciti na lavovski |
| posao, zasukah rukave i razbistrih um i krenuh na još jedno (šesto esejističko putovanje). |
| Moram priznati da me je naša suradnja uvijek radovala jer Marijan Sviličić privlači me |
| svojim stilom koji je tako jednostavan, čist kao suza, poput bezazlenog djeteta bijele duše |
| u kojoj će se prepoznati sve duše srodne njegovoj otvorenoj duši željnoj da pomogne |
| kako bi i drugi čitatelji mogli pronaći sebe i naći utočište koje i sam autor uvijek iznova |
| pronalazi i smiruje sebe dok, stvarajući novo vrijedno djelo, uživa u njegovu rađanju. |
| |
| Za početak odlučih se vratiti na moja esejistička putovanja autorovih avantura u nadi da |
| ću ipak pronaći one bitne poveznice koje spajaju njegova objavljena književna djela u |
| jednu jedinstvenu cjelinu. I gle, u oceanu maestralnih priča, malih remek-djela, pronađoh |
| poveznicu, smisao i poruku autorovu za sve one koji srcem i dušom prihvaćaju te njegove |
| slatke, tako jednostavne, a ipak tako složene misli i ideje vodilje. |
| |
| Krenuh u avanturu koja je iziskivala puno vremena, ali koja je bila neophodna da i sama, |
| kao recenzentica, pronađem put kroz gustu šumu do vrha s kojeg se sve bolje vidi i |
| razumije. U Sviličićevoj knjizi Upoznavanje sebe objavljenoj u Zagrebu 2018. godine slijede |
| predavanja, priče i igre na temelju kojih se rađa moje prvo Slovo o Sviličićevoj knjizi i prvi |
| pokušaj da zadovoljim i autora i, naravno, samu sebe. Moje prve impresije ostat će sve |
| do ove zadnje knjige o kojoj sada pišem. Moram to naglasiti jer me iznenadio autorov stil, |
| način na koji nam daje sebe kroz svoja iskustva. I sam pisac kao da odrasta sa svojom |
| novorođenom djecom, a sve je zreliji, iskusniji, a ipak i dalje, permanentno, ostaje ona |
| njegova čedna duša ne samo netaknuta nego još nježnija, oplemenjena novim iskustvima |
| i spoznajama. Uvijek sam smatrala da je jednostavna, dobra, svilena duša plemeniti |
| pokretač dobrih emocija i nakana u borbi protiv zla i pakosti. U svojim knjigama Sviličić |
| ostaje ono što u zbilji doista jeste. Nižu se tekstovi, knjige, a on je sve bolji kao dobro, |
| staro, odležano vino. U ovoj zadnjoj njegovoj knjizi Kroči svjesno događa se nešto lijepo, |
| prelijepo što me ushićuje. Autor se potpuno otvara pa u svoje književno ostvarenje |
| ravnopravno stavlja svoju suprugu Mariju Sviličić i daje joj prostora i za njen književni rad. |
| Doznajemo da je ona rijetko skromna, samozatajna, zapravo sjajna umjetnica - slikarica |
| koja stvara božanstvena likovna djela, ali slijedi još jedno veliko iznenađenje, efekt |
| iznenađenja, začudnosti jer je ona istinska pjesnikinja koja skromno, gotovo samozatajno |
| skriva prekrasne pjesme u neobjavljenoj poetskoj zbirci. |
| |
| Predložila sam tom usklađenom, harmoničnom paru da ubuduće i Marija javno objavljuje |
| svoje pjesme jer je to, zaista, i zaslužila. I još nešto, kada već govorim o ovome, a |
| moram, želim naglasiti da sve ove godine, otkada njen suprug objavljuje svoje knjige, |
| ona se skriva i vrijedno na stroju tipka suprugove knjige i tako mu itekako olakšava |
| mukotrpni rad. Divan, uigran par, zar ne!? Do sada, do predstavljanja ove nove knjige |
| Kroči svjesno, pisac se predstavio sa knjigom Upoznavanje sebe, Zagreb, 2018.; |
| Upoznavanje sebe, digitalna knjiga, Zagreb, 2023.; Sreću treba uhvatiti. Male priče za |
| dušu (II), 2. izdanje, 2020.; Put nestalih oblaka, male priče za dušu, Zagreb. 2020. u |
| kojoj u Posveti posvećuje svojoj voljenoj supruzi Mariji za njezinu nesebičnu ljubav i |
| podršku u životu. I kaže: - Ona je moja ljubav, inspiracija i snaga na našem zajedničkom |
| putu duhovnog učenja i unutarnjeg mira. |
| |
| Lijepo i zasluženo od Marijana. A upravo taj njihov skladni, zajednički put koji nije bio |
| nimalo lagan ni jednostavan, doveo ih je do cilja – do tako željenog i traženog unutarnjeg |
| mira o kojem sanja svaki čovjek u ovim nemirnim, teškim vremenima natopljenim |
| prijetnjom i olujama. Znam, sigurna sam da su pronašli, kroz padove i uspone, žuđenu |
| ravnotežu jer sam i sama prošla taj trnoviti put i pronašla , baš kao i oni, taj naš sjajan |
| par -Romeo i Julija, sreću i smirenje gore na visoravni gdje um se u tišini čiste prirode |
| čisti i smiruje. Ma, sve, ama baš sve o čemu piše naš tvorac Marijan, tjera nas da |
| nastavimo njegovim (njihovim) putem sreće i duša će odahnuti. Probudit ćemo se samo |
| jedno lijepo, osunčano jutro sa spoznajom da nešto nam se lijepo desilo, da život je lijep |
| i nestat će depresija, crnila, i dobit ćemo snažnu volju i poticaj za novi život koji obećava. |
| |
| U nadi da ćete poželjeti prethodne autorove knjige, od srca i svom dušom vam ih |
| preporučujem jer sam sigurna da ćete naći mir, mir i mir, i samo mir tako dragocjeni, tako |
| potrebni mir i ljubav. Meni se upravo to dogodilo. I zahvalna sam za taj čudesni preporod |
| tvorcu ovih njegovih pitkih, okrepljujućih misli i ideja vodilja koji nas izvlače iz ponora na |
| površinu, svjetlo dana, na Sunce o kojem toliko piše Marijan i svim žarom srca ga zaziva. |
| |
| Jedna od karakterističnih odlika njegovih objavljenih knjiga jeste da ih je ugodno čitati, |
| priče su kratke, jezgrovite, koncizne, s jasnim porukama koje ne zbunjuju i ne izazivaju |
| intelektualni napor i zamor, a opet, ili baš zato, one su pitke, bistre u iskonskoj |
| jednostavnosti vještog spisatelja zlatnoga pera koji zna zainteresirati čitatelja svojom |
| privlačnom, magičnom iskrenošću i ljepotom dobre duše. Čitatelji moraju osjetiti tu moć i |
| snagu Marijanovih riječi koje teku mirnim tokom i smiruju i mi mu vjerujemo. Kada bi se |
| samo zaustavili na naslovima njegovih knjiga, dakle i ove koja je upravo ugledala dnevno |
| svjetlo, mogli bi se malo poigrati i iz tih naslova krenuti na jedan dug, esejistički put |
| prema dobru, prema Suncu. |
| |
| Dakle, otvorimo Marijanova Vrata sreće i dišimo onako kako nas to uči naš maestro. Ima |
| u ovoj njegovoj najnovijoj knjizi i okusa raja, i Sunca, puno, puno Sunca, i meditacije, |
| ima i magle, ali nas Marijan uči da se stopimo s prirodom, sa zelenom rijekom, i da u tišini |
| vraćamo energiju tako nužno potrebnu svakome od nas. Ima i puno duhovnih vježba koje |
| su ne samo korisne nego i nužne da bi živjeli u ravnoteži, i nema teksta u kojem nas |
| tvorac knjige ne poziva na put prema prosvjetljenju. Vratimo se sebi, uzvikuje Sviličić u |
| čijem prezimenu, gle Božanskog čuda, skriva se ta njegova svilena duša koja kroz život i |
| stvaranje novih djela postaje još mekša, podatnija. Tu su i brojne poruke koje autor |
| obilno i uporno koristi, želeći nam svako dobro, mir sveti i ljubav u bojama. Kako Sviličić, |
| rađajući svoja djela, raste, razvija se, tako i djela njegova rastu, bujaju, napreduju i mi |
| koji ga pratimo na tom njegovom putu rasta i odrastanja, osjećamo to njegovo |
| odrastanje i obogaćivanje duše. Rekoh već da njegovi tekstovi sve zreliji su, a |
| naglašavam da autor je toga svjestan i spreman je da sam sebi uputi kritiku kada osjeti |
| da ju je zaslužio. |
| |
| Njegove knjige može svatko čitati, bio vjernik ili ne, vjerovao u ovo ili ono, jer ovaj miran, |
| staložen čovjek smiruje i ne iritira i pronalazimo sebe kroz njega, poistovjećujemo se s |
| njim ili se naprosto slažemo s porukama i njegovim razmišljanjima. On nam ukazuje na |
| snagu navike i iluzije, na kreativnost, na darove svjesnosti i imperativno, želeći nam svako |
| dobro, uzvikuje: - Kroči svjesno pa tako i samim naslovom usmjerava nas, upozorava nas |
| da kročimo naprijed svjesno jer to je jedino ispravan hod. Ima u ovom djelu i elemenata i |
| simbola, i otkrića, i emocija bez tajni, i buđenja i odrastanja, i poziv na zdravlje i na |
| pozitivno otvaranje, i opet poziv ponovljen na komunikaciju s dušom jer bez komunikacije |
| nema ništa. Uči nas da energija slijedi misao, kako da prevladamo strahove, anksioznosti, |
| depresije, da ne tapkamo na mjestu, da češće meditiramo. |
| |
| Marijan me zamolio da čitateljima obratim pozornost kroz nekoliko rečenica o igri Go kako |
| bi se više doznalo o toj lijepoj, zanimljivoj igri. Usput rečeno, on je osnovao i godinama |
| vodio GO klub „Croatia“ u Zagrebu. Želja mu je bila da se ova duhovna igra Go proširi i na |
| našu zemlju. Igra je inače nastala u Kini, proširila se preko Koreje u Japan i proširila se i |
| po Hrvatskoj. U ovoj Marijanovoj knjizi posvetio je igri Go dva teksta s namjerom da nam |
| je što više i bliže približi u tekstovima Domino Go i Anti Domino Go. Doznajemo da se igra |
| može igrati u dvoje, troje ili u parovima i slijedi iscrpna analiza igre. Cilj igre je osvojiti više |
| od protivnika praznih sjecišta okomitih i vodoravnih linija. Igru dobiva onaj igrač ili ekipa |
| (dva igrača) koji zbrajanjem praznih sjecišta i zarobljenih kamenčića unutar domina sa |
| cijele table ima više. Svaki nacrtani kamenčić koji je osvojen iznosi jedan bod, isto kao i |
| svako prazno sjecište linija unutar svojih grupa kamenčića na tabli domina. Zanimljiv je |
| komentar da igranje Go-a nas pretvara iz patnika (gubitnika) u ratnika. A onaj tko je bio |
| patnik, s ljubavlju i razumijevanju pretvara sadašnje patnike u ratnike. Sviličić naglašava |
| da ljepota Go igre i kamenčići na tabli bude emocije u nama i osjećaj za ljepotu koju |
| trebamo svakodnevno otkrivati, stvarati i dijeliti. Izdvajam tri mišljenja koje je Marijan |
| odabrao i citiram ih jer su poučni i istiniti: |
| |
| Prvi citat: Iako putujemo svijetom da bismo pronašli ljepotu, moramo je nositi sa sobom, |
| inače je nećemo pronaći. Autor: Ralph Waldo Emerson. Zatim, poruku Alberta Einsteina: |
| Potraga za istinom i ljepotom područje je aktivnosti u kojem nam je dopušteno da cijelog |
| života ostanemo djeca. I treće: citat samog autora Marijana Sviličića: Ova igra je nastala |
| u želji da početnici lakše uče Go igru i da se igra popularizira preko ove slikovite inačice |
| igre za djecu i odrasle, u cilju razvijanja naše kreativnosti i borbe protiv otuđenja |
| (depresije) i drugih bolesti zatvorenosti uma i srca. |
| |
| I kroz svoj poziv da kročimo svjesno, Marijan nam otvara horizonte i uči nas kako da |
| otvorimo Vrata sreće kako bi naš život bio kvalitetniji i gradio se na temeljima mira. I opet |
| dobri duh našega suvremenika i prijatelja Marijana uzvikuje: - To si sve ti. Kroči dalje. |
| |
| U svakom slučaju, i ova njegova knjiga daleko je od prosječne knjige, ima u njoj sočnosti, |
| živosti, energije, volje da nas uhvati za ruke i povede nas na visove tamo gdje vladaju |
| zakoni prirode koji su jači od čovjeka i, ako ih slijedimo, ako otključamo njegova rajska |
| vrata, u raju smo, potpuno novi ljudi, preporođeni koji od mrzovoljnih, nesretnih duša |
| postajemo ispunjeni, strahovi nestaju i život nam opet, kao nekada kada smo bili djeca, |
| postaje ispunjen, božanstven. A to je moguće, zaista. Spomenuh da se taj preporod |
| dogodio i u meni kada sam bila na rubu života i smrti, bezvoljna, nikakva, a onda sam se |
| jedno jutro, na jutarnjoj žažari probudila s osjećajem da je život lijep i da se sve može, |
| kada se hoće. I može. Hvala autoru i njegovoj vjernoj suputnici i supruzi Mariji na još |
| jednom ovako bogatom, a tako jednostavnom književnom djelu koje se s lakoćom čita i |
| može se u svakom trenutku, na bilo kojem dijelu zaustaviti jer je satkano od niza kratkih |
| priča koje plijene i traže našu pozornost. |
| |
| I mogla bih tako nizati bisere iz Marijanove najnovije knjige, ali njih ima toliko puno da bi |
| onda ovaj esej postao roman o romanu. Prepustimo, dakle, impresije i pravo na izbor |
| čitateljima, onima koji će udahnuti novi život Sviličićevom još jednom uspješnom |
| postignuću. Samo, dopustite mi iz nekih meni dragih razloga i pobuda, da bar dotaknem |
| par misli vezanih za samog autora. Njegov tekst Život (Otočani) dotaknuo me ravno u |
| srce, u dušu. Prepoznah u njemu sebe i Marijana Sviličića, Dalmatinac baš kao i ja, i iz |
| istog podneblja, probudio je u meni ljubav i duboko poštovanje na naše korijene. I ovim |
| putem Marijan vraća svoj dug svojim ljudima, svojim korijenima koji su ga obdarili |
| najljepšim darom – srcem koje sve upija i sve što dodirne, spomene, napiše, postaje |
| dragocjenost, suho zlato, ili kako bi naši stari rekli „merlo milo“. Pročitajte taj tekst, bili |
| ili ne s juga jer svatko će se prepoznati na svoj način u ovom tekstu. |
|
| Neke mudre izreke ili riječi za koje smo bili uvjereni da imaju značenja koje smo prihvatili, |
| iznenađuju nas, pa čak i nas Dalmatince. Kao na pr.: Molat, a ne fermat. Krepat ma ne |
| molat. I sama sam mislila dok sam bila dijete da to ima značenje usporiti, a ne zaustaviti. |
| Ali ova najkraća izreka na svijetu ima daleko moćniju poruku: Pustiti, a ne zaustavljati. |
| Drugim riječima, treba uvijek ići samo naprijed, naprijed. I padne mi na pamet ovog |
| trenutka da i sam naslov Sviličićeve knjige ima tu istu poruku: Kroči svjesno. Znači: Idi |
| samo naprijed, idi, koračaj, ne odustani! I, evo, nesvjesno otkrih zavjesu i pravo značenje |
| Sviličićeve sjajne knjige odjednom se rastvorilo, razotkrilo pred nama i mi smo uspjeli kroz |
| mukotrpan hod, kroz padove i ustajanja, doći do cilja. Ne mogu na kraju odoljeti, a da još |
| jednu dalmatinsku „poslasticu“ ne spomenem. To je riječ „fjaka“. I, opet, shvatih da i mi |
| Dalmatinci, nismo baš u „sridu“ pogodili jer kako kaže naš Marijan „fjaka je povratak |
| našim korijenima, povratak samima sebi, povratak životu onakvom kakav jeste – izvoran i |
| jedinstven. Fjaka nije pasivnost i lijenost, već aktivan stav rada, to je spajanje na naš |
| izvor da bi kasnije mogli bolje i učinkovitije raditi i stvarati nešto novo i dobro za sve nas.“ |
| Ne mogu da odolim, a da ne dodam nešto što i mene samu opravdava, a to je da sam |
| uvijek, ama baš uvijek sebe krivila za moje lijenosti, a zapravo, samo mi je trebalo vrijeme, |
| dug put da dođem do cilja. I upravo sam to neki dan objasnila Marjanu kada sam mu se |
| pravdala što je dugo čekao na moju recenziju. I zaista je to živa istina. |
| |
| Meni su potrebne pripreme, opširne, ozbiljne i kada ih odradim, znam da sam obavila 90% |
| posla. Nakon tog uvoda koji traje poprilično, moram predahnuti, hodati, pjevati, igrati se |
| s mojom macom Bellom i ne misliti na zadatak. A onda milina Božja: Sjedam i prsti samo |
| lete i plešu po tastaturi. Znam: To je to. Rodila sam još jedno novo djelo, novi život, |
| novu stvarnost, nisam posudila ni od same sebe ni od drugoga, sve je ovo novo, sasvim |
| novo i ja zaboravljam na sve one mučnine i tjeskobe u tijeku pripreme. I dopustite da |
| završim još samo jednom Marijanovom rečenicom: Istočnjaci bi fjaku nazvali meditacija, |
| ali ona je nama otočanima u genima. Ima još toliko divnih Marijanovih bisera, ali negdje |
| mora biti kraj, pa stavimo točku na i baš ovdje. Sretno Marijanu i njegovoj vrijednoj knjizi |
| Kroči svjesno (Komunikacija s dušom). |
| |
|
| |
