| Osvrt na knjigu: Sreću treba uhvatiti (Male priče za dušu II) |
|
| Esejističko putovanje kroz Sviličićeve Male priče za dušu i sreću |
|
| Sreću treba uhvatiti jer ona ne kuca na naša vrata tako često i kada zakuca, treba joj |
| širom vrata otvoriti i dobrodošlicu joj poželjeti. |
|
| I zato Sviličićeve Male priče za dušu (II) koje nam se po drugi put u nastavku |
| velikodušno, nesebično nude treba prigrliti i kao amajliju ih za sreću sa sobom svugdje |
| nositi. |
|
| MarijanoveMale priče za dušu tako su velike i krijepe nam i snaže dušu. Što ih se češće i |
| duže čitane kako za divno čudo sve su veće, nadrastaju same sebe, izlaze iz okvira |
| obične, male pričice i sve nas više, moćnije, nježnije plijene. U svakom novom iščitavanju |
| te pričice kratkoga daha sve su punije, zaobljenije i sve su nam draže i ljepše jer se u |
| njima prepoznajemo i iz poruka - pouka njihovih učimo, odrastamo i sazrijevamo |
| shvaćajući kako se ljepota života sastoji baš u malim, sasvim običnim, jednostavnim |
| stvarima i gestama. Od prve priče pa do zadnje nižu se krugovi ljudskog života koji se |
| polako, neosjetno, ali sigurno zaokružuju u jednu jedinstvenu, zaokruženu cjelinu. |
|
| Na prvi pogled to su pričice koje teku tečno, smireno poput bistrih potoka svojim |
| jednostavnim, uobičajenim tokom, ali vrlo brzo shvaćamo, prateći njihovo putovanje, da |
| put je njihov specifičan i ne baš tako jednostavan jer ponekad preplave mirno korito, |
| ponekad poniru, pa opet izviru i teku dalje kao što i život teče. |
|
| I dok ponirem u Sviličićeve Male priče za dušu, izranja mi pred očima i dušom naslov |
| knjige i pitam se: - Što je to sreća? Da li je to onaj divan, poseban, rijetki, dragocjeni |
| osjećaj koji nas preplavljuje, ispunjava i krila nam daje i koliko, zapravo, sreća traje? Jer, |
| sreća jeste osjećaj i to prekrasan osjećaj, a znamo da se osjećaji u nama ne nastanjuju |
| trajno. Oni dođu, iznenade nas, zaskoče, dušu nam zarobe, malo zastanu, ostanu da nam |
| dušu nahrane, smire gladnu, žednu, a onda odu, odlete. |
|
| Gdje je izvor naše sreće? Odgovor nam daju Marijanove priče u kojima otkrivamo da izvor |
| sreće sigurno nije u materijalnom bogatstvu, ali u duhovnom jeste. Sretni su oni koji sreću |
| pronalaze u naizgled sitnim zadovoljstvima pa čak i u naporima nakon koji čovjek je |
| ispunjen, zadovoljan, sretan. Ljudi koji imaju plemenitu narav, dobrotu, koji u tišini samoće |
| pronalaze sreću, eh, oni su sretni, istinski sretni. |
|
| I zato su ove Male priče tako velike i rastu pred našim znatiželjnim, gladnim očima i |
| žednom dušom. I zato nas one uče kako se vedrinom uma i srca možemo usrećiti jer nam |
| kažu da je izvor sreće u razvijanju te dragocjene vedrine i mira u nama siguran i jedini |
| put k sreći i ukazuju nam da nam sreću daruje ono što jesmo, a ne ono što imamo. |
|
| Tvorac ovih divotno jednostavnih priča je dobar čovjek koji u svim ljudima vidi dobrotu i |
| ljepotu i vjeruje da svaki od nas ima svoga anđela čuvara čiju blizinu možemo osjetiti jer |
| nas on okružuje svojom ljubavlju. |
| |
| Njegov anđeo mira uvodi nas u tajnu mira i uči nas kako da se smirimo i kako da |
| postignemo svoj nutarnji kao i vanjski mir. Jer, kada nam naš anđeo daruje mir, onda smo |
| i sami sposobni da taj dragocjeni mir darujemo drugima – onima kojima je potrebniji jer ga |
| ne znaju sami steći. |
|
| Spoznao je da nije spas u bijegu jer od smrti ne možemo pobjeći...Jedini spas je u |
| prihvaćanju smrti. |
|
| Marijan nam govori o diktatorima, ne o onim velikima, iz povijesti svima nama poznatima, |
| nego o onima koji nas svakodnevno i uporno muče i tiraniziraju i mira nam ne daju. To su |
| diktatori koje možemo sresti na svakom koraku i na svakom mjestu. To može biti naš šef, |
| možda naš roditelj, majka, otac, brat, sestra, suprug, supruga, naše dijete, prvi susjed, |
| prijatelj. |
| |
| Pokušava sebi i nama objasniti što se dešava ako nismo sretni jer onda nećemo biti u |
| stanju vidjeti sreću ni oko sebe. I o strahovima govore njegove priče i doznajemo da su |
| oni zapravo jedna vrsta naše bespomoćnosti zbog koje izbjegavamo život i bježimo, |
| umjesto da se uhvatimo u koštac s problemima i riješimo ih te tako tu negativnost |
| pretvorimo u nešto lijepo. |
|
| Sviličić govori i o iskustvu prosvjetljenja. Spominje i važnost svakodnevne meditacije |
| bez koje ne bi ni došao do tog iskustva. |
| |
| Marijana proganjaju neke krivice kojih se ipak teško rješava i u zrelini godina. Tako on |
| spominje osjećaj krivice koji se provlači kroz cijeli njegov život, a koji mu je nametnuo |
| otac svojom strogošću i krutošću. Međutim, kada je doživio iskustvo prosvjetljenja, |
| prestao je konačno sam sebe kriviti za krivice drugih za koje on nije bio odgovoran, |
| Osjetio je mir, olakšanje, snagu. |
| |
| Ne možemo darivati ljubav ako je sami nemamo u sebi, a isto tako ne možemo novcem |
| kupiti ljubav, prosvjetljenje i zdravlje. |
|
| Poručuje: - Gdje nestaje naš ego, pojavljuje se ljubav, svijest i sve mogućnosti. |
| |
| Spoznao je da ne treba više davati savjete. Dovoljna je njegova vedrina, njegov unutarnji |
| osmijeh, njegova ljubav pa da se to isto probudi u njegovim klijenticama... |
| |
| Savjetuje nam da pustimo snove da nas iznenađuju. Ne moramo odmah nakon sanjanja |
| objasniti snove jer nekim snovima treba vremena da se iskristaliziraju., |
| |
| Marijan govori kroz osobne primjere i otvara nam se iskreno i zato mu tako i vjerujemo. |
| Priznaje da je bježao u snove i spavanje još od djetinjstva, ali zbog toga nije postao |
| bolestan. Samo ne treba ni u čemu pa ni u tome pretjerivati. |
| |
| Treba pustiti snove da slobodno dolaze i odlaze jer oni su poruka, a ponekad i iskustvo i |
| današnji odgovori na sutrašnja pitanja. Snove treba zapisivati, ali ne smijemo zaboraviti |
| živjeti sada i ovdje. |
| |
| Govori također i o sukobu strasti i razuma. Zbog strasti donosimo nepromišljene odluke, |
| ali ako strast pretvorimo u ljubav, a razum i kontrola pobijede nad porocima, onda dolazi |
| do oslobođenja i počinje radost života i naš će se duh i tijelo osnažiti. |
| |
| Velika je lepeza Sviličićevih zanimanja i tema pa tako on stvara i priču o iscjeliteljima za |
| koje kaže da im je cilj svima isti, a to je pomoći onima kojima je pomoć potrebna i koji od |
| njih tu pomoć zatraže. Kaže da će ti neki iscjelitelji reći ono što želiš čuti, a neki će te |
| naručiti ponovno da bi i ti i oni dobili više. Marijan smatra da je to blagoslov jer, dajući, |
| najviše dobivamo. |
|
| Smatra da možemo iscijeliti traume iz djetinjstva i puberteta bez iscjelitelja tako da igramo |
| na primjer picigin. |
|
| Naslov priče Sreću treba uhvatiti Marijan je odabrao i kao naslov cijele knjige priča. U toj |
| priči on priznaje da se hvalio jednim svojim pothvatom kada je uspio ugasiti vatru, ali se |
| hvalio s razlogom jer je na taj način podgrijavao svoj ego kako bi i drugi ljudi bili aktivni, |
| a ne samo promatrači života i kako bi širili dobro, a ne zlo oko sebe. |
|
| Upoznajemo ovdje i Sviličića koji sluša predavanje poznatog američkog New age učitelja u |
| Zagrebu. I zajedno s njim i mi slušamo predavanje velikog učitelja koji sipa mudrosti: - |
| Najbolji je onaj mač koji se ne vadi iz korica, a najbolji ratnik je onaj koji ide k svom cilju |
| bez borbe... |
| |
| Od srca vam preporučujem da uronite u ovo tkivo koje nas uči kako da sada živimo kako |
| bismo mogli kasnije živjeti. Život je neuništiv, ali je iluzija da ga treba stvarati, njega |
| treba samo širiti. Mi smo svi međusobno povezani, bili toga svjesni ili ne....Širite i dalje |
| mir i ljubav gdje god došli jer to su jedine vrijedne stvari koje se dijeljenjem uvećavaju... |
| |
| Poručuje: - Bolje je okrenuti se pozitivnim stvarima jer samo tako pozitivno u nama raste, |
| a zlo i loše stvari trebamo prepoznati i iskorijeniti. Ne hraneći ih, one same nestaju. |
|
| Zaključuje da život jeste jednostavan, ali naš um i tijelo su prekomplicirani. Ne bismo |
| trebali nepotrebno komplicirati život i hvatati se za sitnice. Trebali bi uživati u životu, u |
| svakom njegovom trenutku. |
|
| Sviličić smatra da smo vječni kao i naš DNA i RNA. Svi smo mi dio svemirskog ili Božjeg |
| DNA i osuđeni na vječni život. Bogu je sasvim svejedno jesmo li dobri ili loši i za njega smo |
| mala savršenstva u mirovanju ili aktivnosti. |
|
| Poručuje nam da ne moramo ništa raditi da bi bili sretni, nego samo opušteni fizički, |
| mentalno i emocionalno. Ako smo mi sretni, onda je i Zemlja sretna. |
|
| Zanimljivo je i njegovo razmišljanje o pravu za koje kaže da je grlo života. On bi najradije |
| očistio grlo sudstva. Zanimljivi su i prihvatljivi njegovi prijedlozi kako bi on to uradio i |
| meni osobno su simpatični, pravedni, konkretni i praktični. |
|
| Predlaže da bogati daju siromašnima utege svoga života, dakle, imovinu, novac i |
| vrijednosti . Dobro se uvijek vraća dobrim. |
|
| Otkriva nam tekst Desiterata koji je pronađen u staroj crkvi sv. Pavla u Baltimoru iz 1692. |
| Prelijep je to doista tekst koji nas uči da govorimo istinu smireno i jasno i da slušamo čak i |
| glupe i neuke jer i oni imaju svoju priču. Ovo je ipak divan svijet – poručuje Desiderata. |
|
| U Unutarnjem satu ili unutarnjem ciklusu upozorava na bitnu razliku između simbola sata i |
| pravoga sunca koje je na nebu. Treba početi s disanjem jer je taj sat najuočljiviji od |
| početka do kraja života. Sviličić mudro zbori: - Sve postaje usporenije i lakše, ako |
| uspijemo zadržati pažnju na tom ogromnom satu. Najvažniji navijač sata je pijenje čiste |
| vode jer nas ona čisti od kočničara naših satova. Ako neke satove prečesto navijamo, |
| skraćujemo im vijek trajanja. |
| |
| I na samom kraju ovoga moga esejističkoga putovanja kroz Male priče za dušu Marijana |
| Sviličića želim dodati: - Ovo je lijepa knjiga koja je na mene ostavila ugodan, opuštajući |
| utisak. Lako je probavljiva, puna bjelina dotjeranih gotovo do sterilnosti i čitatelj poželi da |
| i svijet bude tako lijep i bijel i svilen kao što je duša Sviličićeva i njegove Male priče za |
| dušu. I, gle, slučajnosti, podudarnosti: U samom Marijanovom prezimenu Sviličić zrcali se |
| svila duše nježne, dobre, meke koja sije dobrotu. |
|
| Male priče za dušu (I) koje nose naslov Put nestalih oblaka i Male priče za dušu (II) pod |
| naslovom Sreću treba uhvatiti dva su kruga koja čine jednu zaokruženu cjelinu. Ako |
| usporedimo ova dva kruga Malih priča za dušu shvatit ćemo da se prožimaju i |
| nadopunjuju, iako su, možda, prve priče studioznije, znanstvenije, esejističke, ali |
| zajednički im je nazivnik Male priče za dušu, priče koje unose mir, dobrotu, ljubav.... |
|
| Stil im je jezgrovit, koncizan, sažet, lucidan, jasan, svjež, konkretan, a opet tako |
| poetičan, glazben.... |
|
| Sviličiću polazi za perom da prenese iz svoje lijepe, mirne duše ono bitno, ono najvažnije i |
| najljepše što bi želio reći i naglasiti i sve mu polazi za rukom jer on piše srcem i zato mu |
| tako bezrezervno vjerujemo. |
|
| Njegove su priče zapravo crtice jer predstavljaju vrlo kratku proznu vrstu određenu samo |
| naznačenim obrisom lika i događaja. Zato su neke njegove pričice – crtice bliske anegdoti |
| i skici jer teži oblikovanju naizgled nevažnih događaja. Sviličić nas želi upozoriti na svoj |
| tihi, mirni, nenametljivi, profinjeni način na moguće dublje značenje i poruku svojih |
| pričica koje su se duboko utisnule u njegovu podsvijest i koje ga progone i u zrelim |
| godinama, ali ih se on pokušava i uspijeva riješiti onako kako najbolje zna i umije. Zato |
| su njegove priče za dušu često i anegdote sažeto, kratko i duhovito napisane, ali nikada |
| nisu i zajedljive, iako anegdote imaju i tu odliku. Te njegove priče sažeto ocrtavaju |
| određene trenutke i sredine i likove, a vrhunac radnje ili poenta ili poruka nalaze se na |
| kraju priče. U njegovim porukama, dakle, nema žalca, nema oštrice i to je zapravo |
| ublažena pričica, ponekad manifestirana kao anegdota, ponekad kao humoreska ili vic ili |
| jednostavnoozbiljna priča, ali priča koja ima svoju dušu koja pulsira, diše i mi je osjećamo, |
| a to jevažno. Ima u tim pričama i esejističkog i znanstvenog kada nam govori o temama |
| kojima se on bavi u životu. |
| |
| On pokazuje i sklonost da izrazom postigne i umjetničke dojmove i u tome savršeno |
| uspijeva. |
| |
| Zbog svih ovih razloga, a ima ih još koje nisam u ovom kratkom prikazu stigla uklopiti, |
| moja preporuka je: Čitajte Male priče za dušu Marijana Sviličića! |
| |
| | Ljubica Šego, prof., književnica |
|
|
