| PREDGOVOR KNJIGE |
|
| Đuro Sudeta, (10. IV. 1903 - 1927)., hrvatski književnik i pjesnik učiteljsku školu završio |
| je u Zagrebu te od 1923. radio kao učitelj u podravskom selu Virje, u čemu ga je prekinula |
| tuberkuloza od koje je obolio još kao maturant. U Virju razvio uređivao humoristički list i |
| knjige, otisnuo svoju prvu zbirku pjesama. Od ljeta 1925. liječio se u Topolšici |
| (Slovenija), Zagrebu i Koprivnici. |
|
| Pisao je pjesme, članke i političke rasprave u Luči, Hrvatskoj prosvjeti i Vijencu. U |
| književnosti se javio 1919. pjesmama u katoličkom časopisu Luč. Pjesme su mu objavljene |
| u zbirkama Osamljenim stazama (1924) i Kućice u dolu (1926); odlikuje ih mješavina |
| tradicije hrvatske moderne i ekspresionističkih strujanja s prevladavajućim temama |
| djetinjstva, bolesti i slutnje skore vlastite smrti te sutonskim i jesenskim ugođajima. |
|
| O smrti je napisao nekoliko antologijskih pjesama kao što su Misao na smrt, Mrtvo sunce, |
| Ugasio se dan i Kad umrem. Sličnim se temama bavio i u prozi - posmrtno su mu |
| objavljene dvije knjige lirske i autobiografske proze (Proza, I-II, 1943). Najznačajnije mu |
| je prozno djelo pripovijest Mor (1930), koje tematizira čovjekovo otuđenje od prirode |
| kao posljedicu tehnološkog napretka i težnje za materijalnim dobrima. |
| Njegov opus, iako nevelik, ima posebnu vrijednost; Sudeta je jedna od najzanimljivijih |
| književnih pojava u hrvatskoj književnosti između dvaju svjetskih ratova. |
|
| | U Zagrebu, dana. 27. 07. 2024, Nenad Grbac |
|
| |
