| PREDGOVOR |
|
| Ako ste stvarno odlučili pročitati moje priče znajte da to nisu pripovijetke pisane da bi |
| bile to što (ipak) jesu: priče, nego su one nastale kao otisak moga stanja i razmišljanja |
| o nečemu: o događaju, osobi, pojavi, pojmu, imaginaciji... Zato sam ovu zbirku i |
| nazvao Ogrlica jer se sastoji od niza elemenata, različitih, a sličnih jer su svi, ustvari, |
| otisci srca. |
|
| Uzmimo na pr. pripovijetku Neznanac ili Niđar. Nisu one, ni bilo koja druga, pisane kao |
| žanrovske priče. Inspiracija i poticaj za Niđar su bili stihovi hrvatskog pjesnika koji su mi |
| danima ""zvonili u ušima"", ili za Neznanca: jedan davni događaj kada je neki simpatični |
| klinac uporno odbijao koristiti pogodnosti pribora za ronjenje. A stalno je ronio! |
|
| Zatim, recimo, Milobar ili Janko - stvarni ljudi, stvarni događaji viđeni očima velikog |
| mališana sa distance... |
| |
| Dovoljno je reći da uvijek iznova uživam čitajući ih. A jesam li subjektivan pri tom? |
| Naravno da jesam, ali nastojim biti ciljano strog i kritičan pri tom. |
|
| Ustvari sam kanio reći nešto o pričama, o pričama koje pričaju same za sebe, a meni |
| preostaje samo trud i nastojanje da se ne zapetljam u ovaj predgovor koji to nije ali je |
| pouzdano došao iz moje duše. Kao i moje pripovijetke. |
| |
|
| |
