| EPILOG |
| |
| Epilog (pogovor, komentar) je opće razmatranje, završetak, izravna posljedica ili zaključak |
| nekog dijela ili govora. Svrha mu je izložiti osnovnu misao ili ideju u sažetu i poentiranu |
| (neoborivim argumentima) obliku. U takvom ozračju Kronologija jednog vremena i/ili Isječci |
| iz svagdašnjice je zbirka poezije motivirana emocijama u vrijeme njihovog nastanka ili na |
| temeljima autorovih sjećanja. To je nekoliko razmišljanja predočenih u formi poezije ne kao |
| ideologije ili mentalnih previranja već isključivo osobnog raspoloženja i trenutne inspiracije. |
| Svaka takva skupina rečenica uglavnom s rimom kao poveznicom samo je nadahnuće |
| trenutnog stanja duha i njegove ekspresije (izražavanja, očitovanja nekog unutarnjeg |
| doživljaja vanjskim izražajnim sredstvima). Nešto što snažno djeluje na osjećaje i maštu. |
|
| U teoriji se poezija (pjesništvo) tumači kao književnost koja se temelji na jezičnom |
| izražavanju i svim njegovim mogućnostima. Takvim izražavanjem kojem dominira umjetnički |
| izraz i ritmičnost, manifestira se ljudski duh i njegovi osjećaji. Ono što čini temeljnu |
| strukturu poezije je ritam, pa čak i kada je on neujednačen ili kaotičan. Ritam pri tome |
| nije samo podjela slogova i stihova, već i sam jezik pjesnika, njegova mašta, stil i način |
| izražavanja misli. Iako se poezija (grčki - stvaranje) izjednačuje s riječju pjesništvo može |
| biti i oznaka za cjelokupnu umjetničku književnost jer u užem smislu obuhvaća lirsku, |
| epsku, odnosno lirsko-epsku poeziju. |
|
| U modernoj književnosti zapravo i ne postoji jasna granica između proze i poezije. Pokušaj |
| definiranja granice tako da se poeziji veća težina daje „unutrašnjoj formi"", a prozi |
| „vanjskoj formi"" jer je proza po nekim svojim općim teorijskim karakteristikama prozaičnija, |
| a poezija apstraktnija je samo jedan u nizu krhkih teorijskih pokušaja rješenja suštinske |
| razlike. Stoga unatoč opće prihvaćenih i naučenih književnih teorija svako razlikovanje |
| proze od poezije poziva na kritički pristup (B. Kvaternik). |
|
| Ne treba smetnuti s uma niti tzv. pjesmu u prozi, tj. kratki hibridni oblik koji u sebi |
| objedinjuje osobine poezije i proze, koje se u teoriji književnosti tradicionalno razmatraju |
| kao odvojeni književni rodovi. Problematični status pjesme u prozi u uobičajenim |
| klasifikacijama književnih tekstova proizlazi iz formalno postavljenoga pitanja odnosa |
| stihovnog i proznog ili, alternativno, lirskog i epskog izraza. U proučavanju poezije pjesma |
| u prozi obično se stavlja uz bok slobodnomu stihu, jer kao i on znači modernistički |
| pokušaj razgradnje tradicionalnih lirskih oblika (Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje). |
|
| Predstavljena zbirka nikako nije školska lektira o kojoj svaki čitatelj sukladno nekim |
| ustaljenim normama odgovara na pitanje; što je autor time mislio, ili kakva je poruka? Jer |
| sve što je autor u danom trenutku mislio kao i svaku poruku koju je želio poslati utrpao je |
| u nesavršenu pjesmu ostavivši pri tome obilje prostora za neke osobne spoznaje i/ili |
| tumačenja. Uporabom literarnih figura (sloboda) poput metafora i ironije svoje je misli iznio |
| vrlo sažeto i nedvosmisleno ali bez potpunih odgovora i s brojnim nedoumicama. Dozvolio |
| je svakom čitatelju da sam kreira bit pjesme i analizira vrijeme njenog nastanka. Da |
| svatko isprovocira svoju istinu sukladno svome raspoloženju i svojoj ulozi u svagdašnjici i |
| prikazanom vremenu. Dakako da je i psihofizičko stanje i autorova aktivna prisutnost u |
| trenutku motivacije doprinijela lakšem razumijevanju a istovremeno i kompleksnijem |
| pristupu osebujnom stilu izražavanja. Ista stanja vjerojatno su uzrokovala i stanovite |
| zablude, nejasnoće i propuste ali bez autorove težnje da ih on sam ili bilo tko od čitatelja |
| raspliće u čiste, školske percepcije smislenosti i bez tenzija da postanu literarna |
| remek djela. Prikazane pjesme su samo kronologija jednog vremena i njegove prolaznosti. |
| |
| Bogatstvo i različitost, tj. široki dijapazon tema o koje se autor očešao u svojim pjesmama |
| ukazuju na vrlo burna i složena zbivanja u vremenu njihovih nastajanja. A njihov odabir |
| protkan je trenutnom motivacijom, a što nerijetko proističe kao spontana povezanost s |
| autorovom profesionalnom orijentacijom, tj. profesionalnom deformacijom (sveučilišni |
| profesor). Širina obuhvaćenih tema nikako nije sugestija o autorovoj umišljenosti da je |
| sveznalica ili tzv. mudrac (prosvjetljen, pametan, mudar; onaj koji radi u svoju korist, |
| nepogrešivo lukav) jer su teme samo ovlaš (usput, uzgred, letimično) dotaknute i uz |
| rijetka odstupanja uglavnom bez stručne, profesionalne, i/ili relevantne (vjerodostojne, |
| mjerodavne, validne) analize. |
|
| Konkretnih imena i prezimena iz svakodnevnog života u pjesmama nema. Neminovnost |
| prolaznosti i tih i takvih neimenovanih aktera trenutne scene daju autoru za pravo da ih |
| generalizira i multiplicira (čini brojnijim, obilnijim) bez obzira na njihov aktuelni status |
| (položaj). Opravdanje za takav pristup je i povijesna i trenutna kronologija zbivanja na |
| ovim prostorima koja nije jamac niti bitno drugačije sutrašnjice. Uključivanje narodne |
| mudrosti u neke pjesme neosporna je poveznica s nekim davnim vremenima u kojima su |
| mudrosti nastajale, a njihova poruka je pokazatelj istih i/ili vrlo sličnih događanja koja se |
| i danas ponavljaju. Iako trajanje jednog ljudskog života, a posebno onaj kratak period |
| funkcioniranja ljudske svijesti nije i ne može biti kriterij generalne prosudbe ukupnog |
| stanja/kretanja cijelog vremena značajan je dodatak kronološkom mozaiku (tehnika |
| ukrašavanja ornamentalnim ili figuralnim kompozicijama sastavljenima od kvadratnih ili |
| višekutnih raznobojnih kockica od kamena, glazirane keramike, staklene paste, cigle, |
| sedefa, kovine ili plastike), tj. vitraju (tehnika u kojoj se prema predlošku realizira |
| kompozicija s pomoću raznobojnih staklenih pločica međusobno povezanih armaturom) |
| naše sadašnjosti i naše prolaznosti. |
| |
| Prepoznata beskonačnost ljudske gluposti neiscrpan je izvor autorovih nadahnuća, |
| posvemašnjih likovanja, strahova, zabluda i svakodnevnih nedoumica.Onaj koji nema svoje |
| mišljenje već se poltronski priklanja mišljenju trenutnog vođe i/ili trenutnoj ideologiji |
| prvenstveno zbog osobne koristi ili zbog benevolentnosti (blagonaklonosti), neka zaobiđe |
| čitanje ove zbirke. |
| |
| To vrijedi i za one koji se striktno drže svojih osobnih mjerila i usvojenih predrasuda, tj. |
| za oportuniste. Prema mrežnom izdanju Hrvatske enciklopedije oportunizam je beznačelno |
| prilagođavanje prilikama u političkom i javnome životu, iskorišćivanje povoljne situacije |
| radi postizanja nekog cilja, nastojanje da se izvuče korist iz danih okolnosti, bez obzira |
| na moralna, socijalna i politička načela. Iako bi baš takvima pokoja pjesma možda mogla |
| otvoriti oči i uvesti ih u realan, zbiljski svijet koji ih okružuje neka taj i takav od čitanja |
| odustane ne zbog zbirke i autorovog promišljanja već zbog sebe samoga. Jer kao što je T. |
| Roosevelt primijetio: |
| |
| Pesimist vidi problem u svakoj prilici, optimist vidi priliku u svakom problemu. Budući da |
| svakoj promjeni u pozitivno predstoji spoznaja o negativnom na toj renesansnoj, |
| prosvjetiteljskoj ideji treba graditi djelovanje budućih generacija. Nije u pitanju |
| jadikovanje, niti vizija o samouništenju ili nestanku, već puka potreba evidentiranja |
| osobnog okruženja i u njemu obilja nesavršenosti. Sve je to ono što čovjeka kao relativno |
| mladu svojtu na planetu Zemlja čini uzurpatorom prava neospornog gospodara svijeta. |
| Pa dok ide, ide. Tko preživi, pričat će. |
| |
