| PRIPOMENAK |
| |
| Stare mudrosti nas upućuju da je nemoguće kamen dva puta baciti u istu rijeku jer i ta |
| rijeka je poput našeg života u stalnoj mijeni. I ona je u svakom trenu drugačija, nova, |
| ne prepoznatljiva. O tome što se, kako i zašto u treptaju oka promijenilo samo je njoj |
| znano i stalni povod za golicanje mašte. Naša imaginacija da mi trajemo duže, da su |
| promjene na i u nama sporije samo je alibi kojim hranimo vlastiti ego i podržavamo |
| uvriježene zablude. Stoga je svaki trenutak koji zna trajati kao vječnost ili proletjeti u |
| času neprocjenjivo vrijedan, ne ponovljiv i prolazan. |
| |
| Dinamika te naše prolaznosti zabilježena u proživljenom trenutku kao isječak iz |
| svagdašnjice samo je kronologija jednog vremena iz rakursa strpljivog notara/bilježnika |
| amatera. Mada su takve zabilješke bremenite subjektivnošću autora i njegovim osobnim |
| poimanjem svekolikih zbivanja vrijedan su doprinos nekim budućim analitičarima u |
| iznalaženju povijesnih činjenica lišenih aktualnih direktiva i ideologija u vrijeme svoga |
| nastajanja. Ukoliko vođenje takvih zabilješki predstavlja zadovoljstvo, u neku ruku hobi i/ili |
| profesionalnu deformaciju potrebe za pisanjem, motivacija je vrlo intenzivna, jasna i |
| nedvojbena. |
| |
| A izbor teme i forma pisanja spontana je i nenadana inspiracija potaknuta stvarnim |
| događanjima u realnom vremenu i prostoru. U konkretnom primjeru obično je to reakcija |
| isprovocirana javnim pranjem mozga i učestalim otkrivanjem tople vode. Većina takvih |
| zapisa uglavnom nikada ne ugleda svjetlo dana i ostaje samo osobna zadovoljština |
| uglavnom samozatajnog autora. Poput nikad završene priče i takva osobna zadovoljstva |
| način su i metoda ekspresije unutarnjeg mira/nemira s ciljem relaksacije i traženja predaha |
| u kaotičnoj (zbrkanoj, ispreturanoj) kolotečini ovozemaljskog života. Sukladno trenutnom |
| nadahnuću i momentalnoj inspiraciji kao vrhunskoj motivaciji zabilješke su ovjekovječene u |
| prozi. Dakako da se ne radi o pokušajima profesionalnog literarnog izričaja već o pukom |
| amaterskom preslagivanju vlastitih misli, asocijacija i osjećaja. U proznim tekstovima je |
| korišten program jezične korekcije (SpellingGrammar). |
| |
| Ukupnost odlika koje čine tekstove prepoznatljivim, tj. način izražavanja je autorov stil |
| pisanja, a što uključuje i karakterističan odabir i način uporabe stvaralačkih postupaka i |
| stilskih izražajnih sredstava u oblikovanju teksta. Možda se koji puta previše inzistira na |
| definiciji ili objašnjenju pojedinog rabljenog pojma/termina no to je s ciljem posvemašnjeg |
| razumijevanja autorovog izričaja. Prepoznatljiv stil izražavanja uz epitet osebujnosti prati |
| autora cijelim tijekom njegovog profesionalnog stvaralaštva. U službenim tumačenjima |
| osebujnost je sinonim za neobičan, svojstven, osebujan, originalan, čudan. |
| |
| Drugačiji od ostalih, ne isti kao što je obično izvornik. Izričaj s osobnošću i sa svojstvenim |
| gledištem. Biti drugačiji, osebujan uglavnom nije prednost u najširem poimanju |
| dodvoravanja indoktriniranoj (nasilno usađivanje ideja, stavova kognitivnih strategija, |
| profesionalnih metodologija, tj. određenih doktrina) benevolentnoj (blagonaklonoj) većini |
| ali autor je lišen takvih pobuda s blagonaklonošću spram „vlastite“ istine i utemeljene |
| kreativne kritike zatečenim zbivanjima. Stoga je najčešće s dozom protivljenja i skrivene |
| ironije. A ironija (hinjeno ignoriranje), ruganje na „fini“ način je jezični izraz i stilska figura |
| u kojoj je pravo značenje ili prikriveno ili suprotno doslovnom značenju. To je forma |
| crnog humora koju je Sokrat često rabio razgovarajući/nadmudrujući se s onima koji su |
| precjenjivali svoje vlastito znanje. |
| |
| U kompilaciji (postupak i rezultat sastavljanja) „Isječci iz naše svagdašnjice“ prozni uradci |
| su složeni nekim kronološkim redom svoga nastajanja kao podsjetnik bezgranične ljudske |
| xgluposti, neupitne prolaznosti i neosporne pretpostavke da samo mijena stalna jest. |
| Ovisno o intenzitetu inspiracije neki tekstovi nastajali su u dahu poput eskalacije ugaslog |
| vulkana dok su kosturi nekih poput noćne more dotjerivani još danima pa i tjednima. Neki |
| su nastajali paralelno/usporedo, tj. istovremeno sukladno isprovociranoj motivaciji u |
| trenutnom izazovu. |
| |
| Ne rijetko je ta motivacija i unatoč svoje vizualne različitosti autoru djelovala kao dvije |
| forme istog sadržaja, s istim spoznajama i s istim porukama. Stječe se dojam da se cijeli |
| svijet uz svu svoju veličinu i toliko isticanu različitost stapa u isto jednoumlje, tj. bezumlje |
| koje stane u svega nekoliko koraka, prostih ili prosto proširenih rečenica i svakako u |
| jednoobraznu istinu tzv. “novog normalnog“. |
| |
