|
|
| Miščevićev tekst je skoro dokumentaran i književan uvjetno i nezahtjevno, |
| međutim, književan je zbog autorovog nesumnjivog dara da odabere i da se u |
| izboru opredjeli za činjenice koje su u njegovom dječjem svijetu imale stvaran |
| životni značaj i ostavljale trag u razvoju njegove ličnosti kao dragocjeno iskustvo |
| od značaja za njegov budući karakter i život, ali i odnos prema životu uopće. |
|
| |
| Osim što pouzdano misli kako su njegova rana životna iskustva i spoznaje |
| interesantno pripovjedačko štivo i za drugu – današnju – suvremenu djecu, |
| Miščević slike i prizore iz osobnog života želi otrgnuti od nasrćućeg zaborava i |
| sačuvati ih kao osobne dragocjenosti i relikvije koje ga bitno čine baš takvim |
| kakav jeste. I, pouzdano, ne griješi. |
|
| |
| Dakle, u mjeri, u kojoj osobne životne priče iz djetinjstva donosi kao činjenične i |
| uistinu dokumentarne fragmente osobnog života koji egzistiraju izvan granica |
| umjetničkog književnog iskaza /fikcije/, Miščević je pozitivist i didaktičan, ali u |
| mjeri u kojoj od tih fragmenata uspijeva isplesti književnu priču za ugodno |
| čitanje, Miščevića možemo prihvatiti kao pisca za djecu koji ima i svoje mjesto u |
| književnom okruženju i na hronološkoj vertikali hrvatske književnosti za djecu. |
|
| Krave, konji, svinje, živina, dvorišta i objekti seoskih domaćinstava, atari – |
| općinska prostranstva sa pojilištima, mjestimičnom šipragom i travom za ispašu, |
| mjesta su na kojima djeca postaju odgovorna za domaćinsko blago /stoku/, ali |
| su i mjesta za igru, za zaborav, gubljenje stoke koja ide za hranom i boljom |
| ispašom. No, u tom, tobože prostom poslu upravo za djecu, znaju se dogoditi i |
| vrlo ozbiljne stvari, od gubljenja stoke, krava, svinja i konja, do susreta sa |
| otrovnim zmijama, potragom za stokom koja u tuđim kukuruzištima ili pšeničnim |
| poljima već uveliko pravi štetu, etc. A djecu, koju su uputili sa stokom, smatraju |
| odgovornom i mogu očekivati svaku vrstu kažnjavanja za pričinjenu štetu. Dakle, |
| dječji životi i njihovi radni zadaci bili su odgojna metoda generacija ljudi i vrlo |
| značajno iskustvo mnogih talentiranih i učenih. |
|
| |
| U ispisivanju svoga teksta, Dragan Miščević vrlo je obziran i odmjeren, realan |
| prema osobnoj ulozi, brižljiv u odabiru sadržaja i njihovom pripovijedanju, pažljiv |
| u slikanju /vjerojatno/ stvarnih osoba i likova iz svoga djetinjstva. |
| |
| Trebamo imati u vidu kako nije daleko vrijeme u kojem neće biti ljudi koji mogu |
| ispričati i zabilježiti takve priče, susretanja i suživot sa elementarnom prirodom, |
| ali i djeci nametnutom odgovornošću koja /i dok se igraju klisa/ poprima odgojnu |
| dimenziju. Jer, sve je više stoke koja je neprekidno na jaslama i hranjena silažom, |
| pojena na instaliranim pojilicama, koja ne izlazi iz staja, a radi što boljih prinosa |
| mlijeka i električne muže, radi što većih količina svinjskog mesa i govedine. Sve |
| manje je konja, a sve više traktora, prikolica i drugih priključnih mašina... – za |
| oranje, sijanje, berbu, košenje... |
|
|
| Dakako, sve to mijenja i samoga čovjeka, a da to čovjek i nema u vidu. Što je |
| najporaznije, to mijenja čovjekovu osjećajnost prema prirodi i životinjama |
| općenito, ali i prema drugom čovjeku... i tu se pojavljuje praznina u razvoju i |
| odgoju suvremenog čovjeka u odnosu na minulo vrijeme kada je sve bilo |
|
| drugačije. |
| |
| Malo je reći kako se život promijenio. Sada je to sasvim drugačija priča. Nekada |
| blatnjavi seoski sokaci sada su asfaltirani, ljudi voze brze automobile i motocikle, |
| djeci su ostavljeni ograničeni prostori kao igrališta, školske obveze su veće, |
| mobilni telefon je i sredstvo komuniciranja i sredstvo nadzora, internet odvlači |
| pažnju često i sasvim neprimjerenim sadržajima, etc. Ova knjiga nas podsjeća |
| na sve to i ozbiljno upozorava kako bismo trebali presabrati se. |
|
| |
| Vrijedno je zapaziti, kako je Dragan Miščević talentiran autor koji ima vrlo brižljiv |
| i odgovoran odnos prema jeziku. Njegova knjiga je prava riznica zaboravljenih |
| riječi hrvatskoga jezika i u tom smislu posebno, predstavlja dragocjen doprinos u |
| hrvatskoj književnosti za djecu. Vidimo, kako bi nestao cijeli jedan svijet sa tim |
| riječima koje bismo mogli naći tek u rječnicima, a to rijetko tražimo, naročito |
| ako ne znamo ni šta bismo željeli naći. |
| |
| Miščevićeva knjiga kratkih priča koje on u naslovu izjednačava sa svojim |
| sjećanjem, pouzdano će imati svoje brojne čitatelje koji će u njoj otkrivat za |
| najveći broj mladih – već sada sasvim zaboravljen i nepoznat svijet, način |
| življenja i odrastanja. Bilo je to sasvim drugačije odrastanje do čovjeka koji |
| će preuzeti svoje društvene i obiteljske obaveze. |
| |
| Osim uistinu lijepim i biranim jezikom, Miščević piše odmjerenom rečenicom i |
| ujednačenim stilom, bez sklonosti ikakvom pretjerivanju, istinoljubivo prema sebi |
| i drugim akterima vremena koje pamti, s puno lijepoga i zdravoga duha koji |
| humorno osvjetljava tekst. Osim toga, vrlo vješto vodi dijaloge i cijela knjiga |
| odiše svježinom koja će radovati mlade, ali privući i sredovječne čitatelje. |
|
| |
| Zbog rečenog, ali i brojnih drugih razloga pozitivne naravi i pojedinosti kojima |
| obiluje ova knjiga, istu srdačno preporučujem Izdavaču za objavljivanje. |
| |
| | Prosinca, anno Domini, 2012. Atif Kujundžić |
|
|
| |