Nada Mihoković-Kumrić rođena je 23. lipnja 1951. u Novigradu
 Podravskom. Nakon završene gimnazije u Koprivnici diplomirala je
 na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu, a magistrirala na
 Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
  
 Kao učenica osnovne škole i gimnazije surađivala je na radiju, u
 emisiji Stigla je pošta, i u dječjim listovima (Male novine, Kekec i
 

Plavi vjesnik). Prozu za djecu, mladež i odrasle objavljuje od

 1984. na radiju (Priča za laku noć, Priča za male i velike,
 Dnevnici, pisma, govor iz prvog lica), u dječjim listovima (Radost,
  
 Modra lasta, Smib, Prvi izbor, Cvitak, Vesela sveska, Šalji dalje), tjednicima (Vikend i Arena), u
 časopisima (Književnost i dijete, Nagnuća) i drugim publikacijama (Zaprešićki godišnjak, Ljetopis
 grada Velike Gorice, Turopoljska čitanka, Maturanti staroga kova VI, Naš dom, Kc-Fokus, Super
 Magnum). Zastupljena je u nekoliko zajedničkih knjiga, čitanki i zbornika. Članica je Društva hrvatskih
 književnika i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade.

 
 Nagrađena je drugom nagradom za dječju priču na natječaju Vesele sveske 1988., trećom nagradom
 za igrokaz na natječaju Modre laste, također 1988., prvom nagradom za kratku priču na Književnom
 natječaju radnika 1986. i 1987., trećom nagradom za kratku priču-satiru na Danima Slavka Kolara
 2018. Za prvu knjigu - Lastin rep, dobila je nagradu "Mato Lovrak" za najbolji dječji roman u 1995.
 (do sada je doživio pet izdanja). Godine 1996. objavila je zbirku pripovjedaka za mladež Mjesto pod
 suncem; 1997. roman za mladež Mrazovac (do sada su objavljena dva izdanja); 1998. roman za
 djecu Tko vjeruje u rode još (do sada pet izdanja); 2001. roman za odrasle Prilagođeni; 2002. roman
 za odrasle (i) mlade Vjetar kroz kosu; 2006. zbirku priča za djecu Vrijeme je; 2008. roman za mladež
 Rep, ali ne lastin (nastavak romana Lastin rep); 2009. zbirku priča za mladež Uvijek nada; 2011.
 zbirku priča za djecu Kroz staklene oči; 2015. zbirku priča za male (i) velike Imaš izbor; godine 2017.
 roman za mladež I onda se ponovo zaljubila, nagrađen nagradom "Neretvanska maslina" 2018. Iste
 godine objavljuje i zbirku osvrta i ogleda Čitateljsko oko; 2019. zbirku osvrta i zapisa o pisanju za
 djecu Spisateljsko oko te slikovnicu Što mrak i strah imaju s brojkama i slovima; 2020. zbirku priča
 za odrasle Igra zalazećeg sunca; 2o21. zbirku priča za djecu, Lađa od srca; 2022. zbirku Priče za
 velike i male mudroljupce, 2023. zbirku priča za djecu Znali su što žele i 2024. također za djecu
 zbirku Važna je mjera. Godine 2025. izlazi prva knjiga memoarske proze Zbog princa na bijelom konju.
  
 Prema romanu Prilagođeni, Jacques Houdek skladao je istoimenu pjesmu, također na engleskome.
 Tom prigodom i roman je preveden na engleski jezik pod naslovom Adjusted.
  
 Romani Lastin rep i Tko vjeruje u rode još od 2005. izlaze izmijenjeni i redizajnirani, kao i roman
 Mrazovac, 2006. Romani Prilagođeni i Vjetar kroz kosu u digitalnom su izdanju objavljeni 2016.
  
 Živi u Velikoj Gorici.
  
 Podatci o autoričinim knjigama dostupni su na stranicama: Društva hrvatskih književnika:
  
 https://www.centarkulture.com/tag/nada-mihokovic-kumric/
  
 https://www.youtube.com/channel/UCPpYENIt4A9zBgPJnwrDQtA
 

 

 
 
 
 
E-mail adresa: mihokovic.nada@gmail.com
E-mail adresa: vladimir.mihokovic@z.t-com.hr
 
 
 
 
 
RECENZIJA KNJIGE
 
dr. sc. Hrvojka Mihanović-Salopek
 
IGRA PRIVIDA I ZBILJE
 
U svojoj novoj proznoj knjizi za odrasle Igra zalazećeg sunca suvremena spisateljica Nada
Mihoković-Kumrić usmjerava se na žanr kratke priče (short story), a navedeni književni
oblik karakterizira privlačno, sažeto, anegdotalno fabuliranje, te na poentu koja može
varirati od podrugljive, duhovite, bizarno-zapanjujuće, poučne, pa do tragične.
 
Specifičnim pripovjednim stilom za djecu i mladež, u kojemu se izmjenjuju
prirodoznanstvene činjenice s psihološkom vivisekcijom običnoga svakodnevnog života i
izmaštanim književno-imaginativnim iskazom, Nadu Mihoković-Kumrić moguće je
uspoređivati sa sličnim stilom (kombinacija činjeničnoga i fiktivnoga) suvremenoga
norveškog autora JosteinaGaardera. S obzirom na to da većina priča za odrasle tematizira
psihološke muško-ženske odnose, te se proze povijesno-žanrovski nastavljaju na europsko
i hrvatsko pripovjedno nasljeđe s početka 20. st. koje možemo pratiti u novelama
Stefana Zweiga Čuvstvene zablude i smutnje /VerwirrungderGefühle, 1926.; Marcela
Prevosta Pisma Parižanke o ljubavi / Lettres de femmesi (zagrebačko izdanje 1904.);
Milana Begovića Nasmijana srca, Zagreb, 1923. i dr. Međutim, u određenom broju priča
pojavljuju se irealni, snoviti, okultno-nadrealistički, tajanstveni elementi koji svoje uporište
imaju u tradiciji mističnih priča Edgara A. Poea (1809. – 1849.), Oscara Wildea (1856. –
1900.) te hrvatskog modernista Rikarda Jorgovanića (1853. – 1880.), dok kolebanje
između snovitosti i jave u priči Razotkrivanje podsjeća na ugođaj priča Louisa Borghesa
(1899. – 1986.).
Ipak, pri komparaciji priča Nade Mihoković-Kumrić s književnim nasljeđem potrebno je
navesti i jednu bitnu razlikovnost. Kratke priče Nade Mihoković-Kumrić odgovaraju ritmu
suvremenoga, nestrpljivo užurbanoga, prezasićenog vremena koje prednost daje medijskom
prijenosu informacija nad čitanjem, i to se očituje na način da priče obilježava i određeni
redukcionizam, izrazita selekcija detaljnih opisa unutarnjih stanja. Proze se svode na
fabulativno najbitinije točke te se koncentriraju na prikaz ključnih previranja i samo onih
psiholoških razmišljanja koja dovode do dinamike zbivanja. Iz mnoštva raznolikih kratkih priča
autorica sižejno vješto kroji takvu kompoziciju unutar koje omjer priča protječe kroz tri
naizgled slična, ali različita poglavlja.
 
U prvom poglavlju – Suton, u pričama pretežu sutonski, tj. sumorni, pa i destruktivni,
depresivni tonovi, a posustali i labilni likovi gravitiraju suicidnosti i nesreći. Vrlo uvjerljivo
prikazana labilna, poremećena duševna stanja potvrđuju da u trenutcima dubokih
suicidalnih tjeskoba čovjekovo stanje nipošto nije uravnoteženo već kaotično, rastrojeno i
otvoreno prema zamišljaju realistično nemogućega i neuhvatljivoga. Vaga u bitci između
zlih i dobrih sila zaljuljana je, tj. autorica neuvijeno ocrtava grube i podle strane ljudskih
karaktera i prikazuje ih između zlobe i pozitivnih težnji između likova.
 
Drugo poglavlje – Negdje između, posvećeno je, kako i sam naslov govori, događanjima
negdje između sna i jave. U pričama uočavamo parcijalni unos snovitosti i irealnosti, kao
npr. govor svijesti prikazan iz onostrane perspektive umrloga muškog lika (Beatrice nakon
Ane) ili ženskoga (mrtve majke u Igri zalazećeg sunca). Imaginarni zagrobni razgovori
zapravo podsjećaju čitatelja koliko čovjekova sudbina nalikuje na bespomoćnu igračku u
hirovitoj igri života i smrti. Iako nam se u prvi tren ne čini, podsvjesno smo jako povezani s
bližnjima koji više nisu među nama, a ta ista podsvijet katkad nas tjera na razmišljanje što
smo ostavili onima poslije nas. Rezultati priča unutar drugog poglavlja nisu ujednačeni, oni
su prije svega životno realistični, nepredvidivi i ne završavaju uvijek našim očekivanjima ili
priželjkivanjima sretnijeg završetka. Otvorenošću prema neizvjesnim i neočekivanim
teškoćama autorica postiže dojam dokumentarnosti, pripovjednu uvjerljivost i realistički
odraz zbilje.
 
U trećem poglavlju – Razotkrivanje, i nadalje pratimo sukobljavanje dobrih i zlih
karakteristika unutar pojedinačnih psiholoških kolebanja, kao i međuljudskih postupaka, ali
osjećamo i rast optimističnih snaga. Ako pokušamo semantički doprijeti do naslova
Razotkrivanje, uviđamo da je ono nosilac kompozicijskog procesa: treće poglavlje
simbolizira jači stupanj ljudskog sazrijevanja, takvoga koji podrazumijeva neminovni susret
sa životnim teškoćama, ali potencira razvijanje senzibilnosti za predviđanje životnih
neugodnosti i jačanje unutarnjih snaga razboritosti i ovladavanja vlastitim emocijama radi
pronalaženja dobrog rješenja u zadanostima pojedinih okolnosti. Iako i to poglavlje obiluje
neočekivanim, pa i bizarnim situacijama (ljubavni trokut u priči Pogodi koga sam srela), u
njemu osjećamo pobjedu životnosti koja nastoji, usprkos razočaranjima, nadvladati
samodestruktivne misli. Ali priče toga poglavlja nisu tzv. lakirovke već autorica njima samo
želi pokazati da čovjek iz svakoga poraza mora pomnim promišljanjem dosegnuti pouku i
snagu da se opredijeli za određeni životni izbor – onaj koji mu se u tom trenutku čini
optimalnim, ali jednako tako garantira da će ga očuvati od budućih poraza.
 
Priče Nade Mihoković-Kumrić pitke su, čitke, fabulativno sažete, zanimljive, a nenametljivo
iskazuju određeni isječak životnog iskustva koje može reflektirati buduće upozorenje,
opomenu, pouku, brušenje budnije spoznaje života. Ipak, treba napomenuti da forma
kratke priče krije i zamke literarne ogoljenosti i nedostatka detaljnije motivacije postupaka
ili dubinskoga psihološkog objašnjenja likova. Zbijeni pripovjedni redukcionizam u određenim
motivima može biti prednost, ali još više mana. Narativni redukcionizam katkad može
uzrokovati i književnu simplifikaciju.
 
Međutim, za pripovjedni stil Nade Mihoković-Kumrić to ne vrijedi. Svoje kratke priče
autorica raspoređuje unutar zbirke na načelu raznolikosti ili opreke i pritom oštroumno pazi
da pred čitalačku publiku donese svjež ili pak životno učestali motiv, dok „viđeni“ motiv
obrađuje s iznenađujućim slijedom zbivanja. Osim toga, kompozicijski tijek priča (dobro
raspoređen u tri gradacijska poglavlja koja simbolički počinju turobnim raspoloženjima, a
završavaju optimističnijima) čine odraz različitih stupnjeva i faza unutar ljudskog vijeka.
Glavna motivacija naracije koncentrirana je na ključni sraz i sukob tamnih i svijetlih sila
unutar ljudskog trajanja. Možemo zaključiti da se i unutar svoga novodotaknutog proznog
žanra za odrasle Nada Mihoković-Kumrić očituje kao uspješna naratorica priča „kratkog
daha“ i, nadasve, kao pronicava opservatorica psiholoških valera.
 Zagreb, 10. ožujka 2015.
 
RECENZIJA KNJIGE
 
Darija Žilić
 
U POTRAZI ZA NEČIM IZMEĐU
 
Nada Mihoković-Kumrić afirmirala se nizom romana i zbirki priča kao autorica za djecu i
mlade. Nakon dva romana za odrasle (Prilagođeni,2001. i Vjetar kroz kosu, 2002.), Igra
zalazećeg sunca prva je njezina zbirka priča za odrasle.
 
Knjiga se sastoji od priča koje su nastajale, a dijelom i objavljivane, proteklih tridesetak
godina, ali u ovoj su zbirci i izrazom, i senzibilitetom, i načinom života doživjele preobrazbu
i prilagodbu novom vremenu, a podijeljene su u tri cjeline: Suton, Negdje između i
Razokrivanje.
 
U predgovoru knjizi koji je naslovila Umjesto uvoda autorica se poigrava naslovima priča,
govori o predvidivom načinu života današnjih ljudi koji olako odustaju od svojih želja i
snova i prepuštaju se inerciji, a zbog neimanja hrabrosti za životne odluke ili rezove put
inercije neminovno vodi nesreći i rasapu ličnosti, osobnoj tragediji ili kajanju. Takav put
razrađuje i u pričama, a u njima je sublimirano autoričino bogato životno iskustvo. Kritički
progovara o samodostatnosti čovjeka koji se ne osvrće ni na svoje vlastite iskonske
potrebe, a kamoli na tuđe. Zaronjen duboko u svakodnevnicu, današnji se everyman ne
uzdiže i ne promišlja život, već se prepušta rutini i time se otuđuje i od sebe i od društva.
Mihoković-Kumrić želi potaknuti čitatelja da se nakon čitanja ove knjige zagleda u sebe,
pa da promotri i promisli svijet i ljude oko sebe. Nije slučajno da se u dvije priče pojavljuju
životinje – pas i konj. Jedan je čuvar kuće, a drugi stroj za vuču i katkad se pokazuju kao
bića svjesnija od čovjeka, te se stječe dojam kako je čovjek samo naizgled superiorno
biće. Čini se kao da autorica kroz svoje priče čitateljima želi biti poput Vergilija (kojega
spominje u Uvodu) kako bi ih potaknula da se zaustave i donesu neke hrabrije odluke
zbog kojih će osjetiti punoću života.
 
Na trenutak se čini da su priče u zbirci neobično raspoređene. Evo zašto.
Tri priče u zbirci događaju se u Podravini, kraju iz kojega potječe Nada Mihoković-Kumrić.
Ljudi su iz Podravine odlazili na školovanje i uglavnom se nisu više vraćali. Međutim, priče
te tematike u različitim su ciklusima. Priča Igra zalazećeg sunca u ciklusu je Negdje
između, središnja je priča zbirke, a i knjiga nosi njezin naslov. U njoj uspješna Draga
Ivorek odlučuje ipak ne prodati svoju rodnu kuću. Nije riječ samo o djedovini nego o
korijenima, osjećaju pripadnosti. Kozmopolit s osjećajem pripadnosti svijetu, što mu sve
više omogućuje napredak komunikacija, također se negdje rodio te je, živeći i djelujućina
točno određen način negdje lokalno a razmišljajući globalno, razvio i svoju globalnu
pripadnost. A to je nemoguće bez čvrstih korijena! Druga priča s podravskim štihom je
Peta čestitka i u ciklusu je Razotkrivanje. U njoj segovori o obiteljima, razdvajanjima, ali
i o ponovnim okupljanjima i povratcima na rodnu podravsku grudu, odnosno opet o
povratku korijenima. Osim što govore o važnosti zavičaja, u spomenutim dvjema pričama
o važnosti Podravine, likovi priča Igra zalazećeg sunca i Peta čestitka upravo kroz život
negdje između i kroz razotkrivanje sebe samih otkrivaju i važnost korijena.
 
Zatim, u zbirci nalazimo i šest priča koje se bave svijetom književnika i književnica, ali po
dvije u svakom ciklusu. U tim pričama autorica se ludistički igra imenima (Bestselerić,
Prozek, Romanić, Kritiko) i vješto stvara dijaloge bez opisa unutrašnjih stanja svojih
junaka. Piščevom, točnije spisateljičinom sviješću u trenutku stvaranja bavi se priča
Razotkrivanje, proboj ženskih autora u književnost tematiziraju Urednikov izbor i Žuti šal,
generacijski odnos pisaca autorica obrađuje u priči Posjet, a o rivalstvima, zavisti,
intrigama i podvalama u književnim krugovima govore priče Tri gospodara i Zvižduk. U priči
Posjet gube se granice književne fikcije i stvarnosti, likovi postaju stvarni, pa se cijela
priča čini fantazmagoričnom.
 
Priče Tri gospodara i Zvižduk našle su se u Sutonu jer je „sutonsko“ i rivalstvo pisaca,
bivših prijatelja, Posjet i Žuti šal dobro se uklapaju u Negdje između jer je takav i odnos
likova, dok su se u Razotkrivanju, s razlogom „otkrivanja“ i „razotkrivanja“ svojih pozicija
u književnom stvaranju, našli Urednikov izbor i Razotkrivanje.
 
Ipak, ponešto općenito i o svakom ciklusu.
 
Priče iz ciklusa Suton govore o (snažnim) pojedincima koji se nalaze na životnim
prekretnicama, katkad i na rubu između Života i Smrti. Ono što Mihoković-Kumrić
maestralno čini jest radikalno prikazivanje struje toka njihove svijesti, pa saznajemo kako
se ispod maske uglednih i hvaljenih ljudi zapravo kriju osobe pune strahova, prljavih misli,
odnosno nesigurni, pokvareni ili labilni ljudi.
 
Ciklus započinje istoimenom pričomkoja otvara pitanja koja su i u ostalim pričama trajna
autoričina preokupacija: nesretan brak, ostavljene žene, obiteljski problemi, nehotično
samoubojstvo. Glavna je junakinja priče magistra farmacije Olga Haler, a budući da je i
autorica po struci farmaceutkinja, treba istaknuti da je u svojem dugogodišnjem iskustvu
rada s ljudima u ljekarni imala priliku u četiri oka, poput psihoterapeuta, slušati potresne
priče i brižno čuvane obiteljske tajne. Priča Suton kao da prenosi to iskustvo. Nesretna
Magda govori o svim mukama obiteljskog života, a u pozadini se spominje i Domovinski rat.
 
Starica lijekovima za spavanje bježi od sumorne stvarnosti i obiteljskih problema, i to čini
sve do dana kada se više ne probudi. Priča Ljuljačka govori o sredovječnom glumcu
Florijanu Glumcu, koji se također našao na životnoj prekretnici – gluma ga više ne inspirira,
a razvija se strast prema mlađoj ženi koja ga toliko razdire da pomišlja na smrt od vlastite
ruke. Ipak se zbog najmlađeg člana svoje obitelji odlučuje za život. Autorica je hrabro
razgolitila svog junaka, koji je samo naizgled ugledni građanin, a zapravo je posve isprazan i
posve odmaknut od vlastitoga unutrašnjeg bića.
 
Mihoković-Kumrić se u svojim pričama nerijetko bavi sudbinama napuštenih žena – žena
koje su ostavili supruzi zbog mlađih žena, ili pak sudbinom djece koja pate zbog tih odluka.
O tome govori priča Vijest,koja je napisana u formi suvremenog oblika komunikacije –
videoobraćanja tinejdžera ocu. Dječak pati zbog razvoda roditelja, želi živjeti s ocem, pa
u ispovjednom tonu vapi za pomoći. Ispovjedni oblik, koji je moglo biti i staromodno pismo,
pruža mogućnost da se o emocijama progovori otvoreno i bez zadrške. No otac (namjerno)
ne odgleda snimku na vrijeme i gleda je tek nakon saznanja da je njegov sin stradao u
prometnoj nesreći. Ta je vijest posve uništila mogućnost da otac promijeni odluku,
odnosno da doživi katarzu suočenja s propustima sebe kao oca, a ujedno pokazuje i
razorne posljedice razvoda na djecu.
 
Priča pokazuje i kako međusobne obiteljske tajne, prešućivanja, odgode i manipuliranja
dovode do tragičnog kraja u kojemu više nije moguće popraviti odnos. Dječak je mrtav i
otac samo može otpustiti kočnice kojima su zadržavane emocije – može samo plakati bez
suza. Priča Poziv na kavu govori o sudbini dviju prijateljica koje se susreću nakon dugo
vremena. Obje su, čini se, napravile pogrešne životne izbore: jedna je poslovno uspješna,
ali napuštena od nevjernog supruga, a druga je u nepodnošljivom braku. Kada se počinju
otvarati, odjednom se vidi sav užas njihovih života. Irena odluči prihvatiti Terezin poziv
na kavu i tada se suočava s prizorom kuće koja je velika i raskošna, ali se u njoj odvija
drama žene koja konačno želi krenuti u samostalan život. Potpora prijateljice u tome joj
mnogo znači. U toj priči nalazimo i dnevnički zapis, a pomalo voajerističko zavirivanje u
intimu te žene otkriva svu složenost ženske svijesti satkane od strahova, dvojbi, pa i
čak i od misli o samouništenju.
Tema samoubojstva vrlo je teška, pripovjedač njome riskira patetičnost, ali Mihoković-
 
Kumrić sjajno pokazuje kako se i motiv misli o samoubojstvu može pojaviti u običnom
danu, pa potom i nestati, kao i bilo koja druga misao ili ideja. Ili se pak realizirati.
 
Već spomenuta priča s likom psa – Tajnu skriva Kastor, govori o obiteljskim ranama i
prazninama. Ima kriminalističku fabulu: traga se za uzrocima i okolnostima smrti žene, ali
je ipak mnogo važnije suočavanje njezina nevjernog supruga sa smrću na kraju priče.
Sukob psa Kastora, koji je prikazan kao voljno i odano biće, i njegova tobožnjega
mogućnost prosuđivanja i zato odbija služiti svome vlasniku. Sukob Čovjeka i Psa nije
sukob dviju vrsta već sukob dvaju načela. Postoji samo pravda ili nepravda, izdaja ili
odanost. Čovjek je Neprijatelj Psu i sukob je prikazan kao arhetipski: smrt Psa potiče u
Čovjeku misao da je ostao sam i da je Smrt jedino rješenje. Radikalan završetak priče ne
donosi katarzu. Interpretacije događaja mogu biti različite, ali autorica u manir
i sveznajućeg pripovjedača otkriva istinski razlog tragična završetka, a to je samoća i
otuđenje. Na ovome mjestu možemo govoriti i o priči Eleazariz ciklusa Negdje između. U
njoj je glavni lik konj Eleazar, koji se neobično ponaša: uvijek zastaje pred raspelom. Nitko
ne zna razloge, a svojim ponašanjem konj počinje iritirati svoje gospodare, pa ga zbog te
navodne hirovitosti umalo i prodaju. Sve se razrješava kada saznaju kako se Eleazar
zaustavlja pred raspelom jer je tijekom rata (iako se izrijekom ne spominje, iz konteksta
zaključujemo da je riječ o Drugome svjetskom ratu) vozio ranjenike do lazareta, a upravo
je raspelo bio znak da je stigao na pravo mjesto.
 
U drugi ciklus Negdje između uvodi nas istoimena priča koja govori o odnosu svijeta i
doma, a ponovo se čini kao da se fabula odvija negdje između sna i jave jer se na trenutak
stječe dojam da je junakinja u koju je glavni lik zaljubljen, Hannelore, svojevrsna mitska
sirena. Priča Dogodilo se u ponoć temu prevare i ljubomore tretira na „lepršaviji“ i
„opušteniji“ način. Priča Beatrice nakon Ane pisana je u ironičnome modusu, iz post
mortem perspektive muškarca koji je također bio nesretan u braku i koji je počinio
samoubojstvo. No treba istaknuti da je teška tema prikazana na ironičan i sarkastičan
način, a zapisi iz čistilišta su duhoviti i u njima se govori o hipokriziji u međuljudskim
odnosima. Spominje se i Beatrice, koja živi na granici čistilišta i pakla i koja nudi nove
užitke, nezemaljske. Priča ima pomalo erotičan završetak, s puno duha, onog
dekameronskoga.
 
Posljednji ciklus naslovljen je Razotkrivanje, ali nas istoimena priča ne uvodi u nj nego
njime završava. Simbolizira završno razotkrivanje tema i likova. Priča se također bavi
spisateljskim povezivanjem stvarnosti i fikcije spisateljice Tare Prozek. Glavni lik njezina
novog romana zapravo je stvoren prema sjećanju na neprežaljenog dečka Romana
Maksića. Gube se obrisi stvarnosti i književnog teksta, a autorica Tara Prozek shvaća da
je njezin neprežaljeni mladić bio čista fikcija, njezin umišljaj. Stoga književni lik čak
postaje autentičniji od realnog čovjeka.
 
U tom se ciklusu osim književnih rivalstava razotkrivaju i druga rivalstva. U priči Misterij
nalazimo dinamičnu strukturu, odnosno priču o kreativnosti, prijevarama, natjecanjima,
ženskim depresijama. Priča Šarm zrelosti tematizira starenje, tijelo i također je jedna od
„lepršavijih“ priča u ovoj knjizi. Sve što lebdi govori o muškarcu koji se zbog ljubavi
odrekao svećeničkog poziva, a priča Pogodi koga sam srela ponovo otvara temu preljuba
i nepovjerenja jer isti muškarac ljubuje s dvije žene, vodi paralelan život.
 
Priče Nade Mihoković-Kumrić u cjelini su zanimljive jer se prije svega beskompromisno bave
ljudskom prirodom, onim ispodpovršinskim slojem. Autorica vješto prodire ispod kože i
prikazuje ljude onakvima kakvi jesu, bez imalo uljepšavanja. Pritom njezin ton nije osuđujući
već se ta stanja deskribiraju kako bi se pružila što slojevitija slika života. Život ljudi, kako
ističe u tekstu naslova Umjesto uvoda, često je vezan za lažne idole i vrijednosti, pa su
stoga životi o kojima piše raspuknuti, apartni, na rubu, katkad i posve uništeni.
 
U ovoj knjizi s jedne strane nalazimo istinski mračne priče, a s druge strane kao da se
ravnoteža ostvaruje nizom priča u kojima autorica tematizira pisanje, književni svijet,
običnu svakidašnjicu. I kao da nam pritom poručuje da je sve to život – i razvod, i briga o
borama, ali i misao o smrti, preljub te maštanja i iluzije i književnika, i običnog čovjeka.
Nada Mihoković-Kumrić o svemu piše bez predrasuda, razotkriva kako bi šokirala svog
čitatelja i trgnula ga iz sna i rutine te ga povela, poput Vergilija, na putovanje u tajne
njegove podsvijesti ili pak u istraživanje svijeta koji ga okružuje. Sve je, kao da nam
autorica poručuje, bolje od ispraznog života bez emocija i bez strasti. Premda su priče
poglavito stvarnosne, važno je napomenuti kako se uvijek pojavljuju elementi koji
pripadaju ili svijetu fantazije ili pak onostranoga. Povezivanje metafizičkoga i
svakodnevnoga dobitna je kombinacija i stoga preporučujem čitatelju da u zbirci potraži
to mjesto „negdje između“. Neće biti razočaran.
 
 Velika Gorica, 21. lipnja 2015.
 
 
 
 
 
Dosad smo na portalu objavili tri knjige gospođe Nade Mihoković-Kumrić.
Tu knjige možete preuzeti ukoliko svojim mišem kliknete na sljedećh link:
 
Prilagođeni; POUVG, 2001, digitalne knjige, 2016.
 
http://www.digitalne-knjige.com/mihokovic.php
 
Vjetar kroz kosu; POUVG, 2001, digitalne knjige, 2016.
 
http://www.digitalne-knjige.com/mihokovic2.php
 
Igra zalazećeg sunca; digitalne knjige, 2025.
 
http://www.digitalne-knjige.com/mihokovic3.php
 
 
 
 
 
Umjesto uvoda
Suton
Suton
Tajnu skriva kastor
Vijest
Poziv na kavu
Ljuljačka
Tri gospodara
Zvižduk
Negdje između
Negdje između
Beatrice nakon ane
Dogodilo se u ponoć
Igra zalazećeg sunca
Eleazar
Posjet
Žuti šal
 
Razotkrivanje
Misterij
Sve što lebdi
Peta čestitka
Pogodi koga sam srela
Šarm zrelosti
Urednikov izbor
Razotkrivanje
Hrvojka Mihanović-Salopek: igra privida i zbilje
Darija Žilić: u potrazi za nečim između
Bilješka o autorici
 
5
8
9
23
31
39
51
61
73
80
81
89
95
107
115
123
131
 
140
141
151
161
177
185
195
203
215
219
228
 
  
 
 
 
Copyright ; Nenad Grbac & Impero present