| RECENZIJA KNJIGE DNEVNIK BOLESNIKA |
| |
| Knjigu Dnevnik bolesnika Vanje Krnića kompozicijski čine gotovo bešavno povezani |
| emotivno-ispovjedni zapisi o strašnim posljedicama nesprječavanja napredovanja njegove |
| bolesti, koja je, u svom odlučujućem početnom razdoblju, podcijenjena odnosno |
| dijagnosticirana i liječena fatalno pogrešno. |
| |
| Dnevnik bolesnika ispunjen je opisima trajanja, zbivanja i ljudi izvan Krnićevog dotadašnjeg |
| uobičajenog kruga kretanja i normalnog, rutinskog življenja na način zdravog čovjeka, |
| opisima košmarnih prizora nemoći i bola, neugodne fizičke osujećenosti, ponovnog učenja |
| najosnovnijih funkcija bivanja i preživljavanja, bolničkih soba, kreveta, ambulanti, |
| operacijskih sala, medicinskih sestara, fizikalnih terapeuta, liječnika specijalista - |
| gospodara života i smrti, i dramatično neočekivanih velikih gesta i nesebične podrške |
| obitelji i prijatelja. Knjiga je kronološki slijed osobitih izvještaja o događajima što su ga |
| snašli kao pacijenta, i niz konzekvenci teškog stradanja mladog čovjeka dovedenog do |
| stopostotne invalidnosti, koji se mora(o) nositi sa svojom tragedijom nastalom zbog |
| neshvatljive, bahate nebrige liječnika. Kroz knjigu Vanje Krnića čitatelj ulazi i boravi u |
| tjeskobnom, zatamnjenom svijetu koji se bez najave srušio. Knjiga je u tom smislu i |
| neizravni popis svega što mu je oduzeto, svega onoga što je nestalo pod njegovim |
| ruševinama. |
| |
| Ipak, usprkos velikim nevoljama, patnjama i trpljenju, usprkos tmini nepovratnog udesa, |
| tmini koja je zakrilila stare staze i već naslućene vidike, iz svake stranice Vanjinog |
| Dnevnika uočljivo sjaji blago svjetlo životne radosti i vjere u budućnost, nezaustavljivo |
| prodirući iz njegove mudrosti, osobina karaktera, iz pomirenosti s okolnostima, iz |
| iskorištavanja šansi da se od preostalog svijeta sagrade nova egzistencijalna zdanja i |
| poslože nove relacije, da se smireno prihvati dati usporeni ritam trajanja, te da se na |
| podiju postojeće situacije započne rehabilitacijski ples u dvoje s ponuđenim nastavkom |
| života. |
| |
| Tako se užas u augmentativu, svjedoči Vanja u knjizi, ipak mijenja u sreću u deminutivu. |
| Zato Dnevnik bolesnika - organsko ujedinjenje Vanjinih pripovijedanja, opisivanja, |
| osvrtanja, uspoređivanja, evokacija, očekivanja, nadanja, nalaženja novih načina |
| postojanja i izražavanja - sadrži i osobine svojevrsne terapeutske metode, čiji se značaj |
| i značenje proteže sve do čitatelja koji i sam u njoj traga za utjehom i katarzom. |
|
| Zar to zapravo nije utjeha za sve nas kada Vanja Krnić ustvrdi: |
| |
| "U ovom životu sam na neki način umro i rodio se opet. Prijašnji je "ja" sahranjen, ali |
| bez grobnog mjesta. Od prijašnjeg "ja"ostale su mi uspomene, ali i dvije radosti u novom |
| ja. Hana, Tea, supruga, roditelji i prijatelji davali su mi snagu, da sva moja ja (mislim na |
| sebe) ne postanu aorist." |
| |
| Vanja je danas invalid. I to je definitivno. Invalidnost je stacionirana. Kada se nesretno |
| dosegne, trajno se mora podnositi, na nju se mora naviknuti bez velikih nada o dolasku |
| promjena na bolje. Na samom početku puno se moglo učiniti na obuzdavanju bolesti i ona |
| je, nakon svoga tijeka, mogla imati neusporedivo povoljniji ishod. Zbog katastrofalnih |
| posljedica nečinjenja nužnog, nedonošenja ispravnih medicinskih odluka i potpuno krivog |
| liječenja, u sudskom je sporu sa slavonskobrodskom bolnicom. Promjena stanja njegovog |
| zdravlja pogoršana je zbog neadekvatnog određivanja vrste bolesti(dijagnostika), |
| pogrešnog načina utvrđivanja uzroka bolesti (etiologija), lošeg prikazivanja mehanizma |
| njenog nastanka (patogeneza), neutvrđivanja znakova kojima se ona očitava |
| (semiologija),promašenog odabira sredstava za borbu protiv nje (terapija), a da evoluciju |
| bolesti (prognostika) i ne spominjemo. Sve što se moglo učiniti pogrešno, učinjeno mu je. |
| Tek naknadno, nakon što su ga kardinalne greške liječnika dovele do ruba smrti, u drugim |
| medicinskim ustanovama, mogao mu se samo spasiti goli život, i to do invalidnog stanja |
| tijela, svođenjem njegovih kapaciteta i funkcija na potpuno smanjenje sposobnosti za |
| normalan socijalni status, rad i samostalnost. |
| |
| Više se nije moglo popraviti ono što je nepažnjom nepovratno upropašteno. |
| |
| Svojom formom i spisateljskom izvedbom zamisli da autobiografski opiše vlastiti život |
| invalida kao niz trenutaka ukradenih od sudbine koju je priželjkivao, ali i kao niz |
| poklonjenih trenutaka od iste te sile koja upravlja životima, knjiga nadilazi odlučujuće |
| činioce publicističkog žanra koji obrađuje socijalno-medicinsku problematiku. Uz pomoć |
| humorno-ironičnog pogleda na svoju nesreću, uz pomoć odgovarajućih odlika svog |
| stilskog izražavanja, Krnić je pokazao kreativnost, ambicioznost, smisao za fabulu koja |
| plijeni svojom deskriptivnošću i kvalitete pisca koji umije približiti autentično. Bez upadanja |
| u zamku trivijalizacije teme, bez namjenskih umetaka patetike i stereotipa stilizacije, s |
| pripovjedačkom vještinom i talentom, s dosljednom uporabom narativnih zakonitosti, s |
| primjenama jezičnih formula za iskazivanja jasnoće u izlaganju, Vanja Krnić je napisao |
| knjigu sa svojstvima nesimulirane lakoće, knjigu koja je u ravnovjesju s njegovim istinskim |
| osjećajima i stavovima, čitljivu i atraktivnu. |
| |
| Vanja ne prikazuje stvari drukčijima nego što jesu, on je apsolutno prirodan, bez |
| predumišljanih trikova privlačenja pažnje. Snagu autora koji može uvjeriti najbolje iskazuje |
| mnoštvom opipljivih dijaloških scena u kojima verbalni oblik komunikacije znači i potvrdu da |
| zajedno s drugima, zdravim akterima uključenih u njegovu osobnu dramu, umije plutati na |
| površini nemirnog mora izdržljivosti i spremnosti za približavanje obalama međusobnog |
| razumijevanja i uvažavanja. Iskazanim osobinama čovjeka i pisca izražava svoj psihizam |
| čija bi se definicija mogla izraziti kao opća tvrdnja da su optimizam i humor lijekovi za |
| minimaliziranje inhibicija. |
| |
| I na kraju, tko je Vanja? Možda je ipak najbolje sebe opisao on sam: „Naravno ostao sam |
| zajebant i u stilu, ali i formatu svoga pisanja. Ostao sam vjeran sebi i svojim stavovima |
| ma koliko god oni objektivno bili ponekad isključivi. Ova je priča morala izići iz mene i da |
| meni bude lakše pa je i na neki način moj ispušni ventil. Ipak sam samo to ja - Vanja. |
| Naravno, muški Vanja."" |
|
|
| |
