| ZAHTJEV ZA ŽIVOTNOM ISTINOM |
| |
| Hrvatskom čitateljstvu se predstavlja jedno 20-tak literarnih eseja ili literarnih |
| osvrta na književne radove koji su u proteklim godina objavljeni na portalu |
| http://www.digitalne-knjige.com/ iz Zagreba. Svi ovi radovi pripadaju uglavnom |
|
| suvremenom hrvatskom realizmu koji se znatno razlikuje od klasičnog naravno i |
|
| zato, jer je hrvatska zbilja puno drugačija od one od prije 120 godina, ali postoje |
| neke poveznice koje su im zajedničke, a to je prije svega zahtjev da literatura |
| izražava realne životne tendencije kao i zahtjev za životnom istinom. |
|
| Pjesništvo realizma ne poučava drugačije, nego što to čini sam život putem samih |
| životnih zbivanja. Pri tome nema nikakve razlike između realnog zbivanja i onog |
| koje to nije, ali se u načinu pjesničkog formiranja materijala očituje razlika između |
| realnosti i fikcije. Zato što stvari tako stoje, možamo govoriti da postoji tako |
| nešto kao što je suvremeni hrvatski realizam. Ovaj pravac ne znači ništa drugo, |
| nego zahtjev za životnom istinom koja se izražava kroz mnoge pojedinačne |
| događaje kao što su konkretna životna zbivanja, konkretni likovi koji trebaju po |
| mogućnosti djelovati isto tako stvarno kao i stvarni likovi. |
|
| |
| Sa tim zahtjevom realizam u hrvatskoj literaturi predstavlja jednu zdravu tendenciju |
| nakon decenija srozavanja uslijed nametnutog fikcionalizma koji je hrvatsku zbilju |
| uglavnom predstavljao u jednom nakaradnom izdanju. |
|
| Tako se hrvatska literatura koja je opisivala ljudsko zadržavanje u našim jazbinama, |
| u našim krčmama, usred pijanstva, osjećala kao suviše opterećena našom |
| stvarnošću, točnije kao suviše istinitom literaturom. |
|
|
| Tako se smatralo, da je zahtijev za ljepotom onaj koji se suprotstvalja tendenciji |
| ka životnoj istini, međutim smisao umjetnosti nije samo u tome da razveseljava |
| zbog čega se onda govori o dopadanju umjetničkog djela, o prijatnosti i o uživanju. |
| Smisao se umjetnosti iscrpljuje u tome da poučava, da otkriva i da nas čini |
| mudrijima, jer istina u ljudskim okolnostima može biti i neprijatna. Ona nas čak može |
| tištiti i mučiti, nekome može poremetiti životnu radost, a da i ne govorimo o onom |
| pjesništvu koje pristaje na to da nas vodi po onome što je neprijatno i što je |
| sramotno. Tako ono lijepo, do kojega nam je također stalo, leži u materijalu, ali i u |
| pjesničkom formiranju i pjesničkom prikazivanju materijala tako da literatura može |
| ostati u granicama umjetnički podnošljivog. |
| |
| Tako dolazimo do one točke, da izgleda kako su istina i ljepota kontrarno |
| uspostavljeni vrijednosni zahtjevi na jednom istom objektu tako da se umjetnik |
| mora odlučiti za jednu ili za drugu. Zato nam se čini da je potrebito naći neki pravi |
| srednji put koji ostaje zadatak za samog pjesnika čim bude imao posla sa |
| materijalom koji je uzet iz središta sfere sitnoljudskih stvari i slabosti. Pri tome |
| treba imati na umu, da se u pjesništvu često miješaju praktički interesi, socijalni |
| odnosi, političke tendencije koje imaju snažan efekt u etičkim vrijednostima pa |
| onda literatura postaje oruđe kroz kojega djeluju različiti ljudski faktori. Isto tako |
| različita vremena osjećaju se vrlo različito. |
| |
| Tako na primjer generacije koje su nam prethodile slabo su podnosile životnu istinu |
| u pjesničkom djelu, one su odbacivale materijal koji je odstupao od pravila javnog |
| morala i pristojnosti u kojima su i sami živjeli. Naša generacija je u tom pogledu |
| mnogo drugačija. Mi smo mnogo više realisti koji se probijaju kroz teme siromaštva |
| i bijede tako da stalno raste naša sposobnost da se podnese ono što je realistično, |
| a samim tim se povećala sposobnost pjesničkih djela da podnesu životnu istinu. |
| Prema tome, pjesnik ne može govoriti o ljepoti, veličini, moralnoj visini i nježnosti, |
| a da ne pusti da se pojavi i kaljuža života. Stoga je Hartmann u pravu kada kaže: |
|
| „Pjesništvo se nalazi pred zadatkom sinteze da primi u svoje forme relativni |
| maksimum životne istine koji mu je potreban za njegov materijal, da bi mogao |
| pustiti da se pojave dublji smisaoni odnosi (vrijednosti itd) ne remeteći |
| umjetničku formu." |
| |
| Koliko je to riješiv zadatak, to je zadatak samog umjetnika i ono se ne može |
| podražavati. Teoretski - to pitanje nikada neće biti riješeno. |
| |
| Ove činjenice bacaju posebnu svjetlost na pravo odbojnog i ružnog u pjesništvu. |
| Tako je očigledno da je sjaj ljudski lijepoga, velikoga i značajnoga veći ukoliko su |
| tamnije dubine života. Moramo dakle znati predstaviti svu ponornost ljudske bijede |
| da bismo u onome što je svakodnevno u ljudskom djelovanju, patnji i borbi mogli |
| sagledati kao veliko i idealno. Zato se slobodno može reći, da je ljepota u |
| umjetničkom djelu uvjetovana prikazivanjem ružnoga i odbojnoga, ali pjesništvo |
| nas može obuzeti i nečim što nije istinito. |
|
| |
| Tako je i u životu, ja mogu vidjeti da je neki životni događaj neopravdan, ali da |
| ga ipak vidim u najvećoj životnoj punoći koja nas nekada može sasvim zbuniti, to |
| je naš usud. Dakle, životna istina ima jedan pol svoga bića u realnom svijetu i ako |
| ne totalno u njegovim pojedinstima i činjenicama, onda svakako u njegovim bitnim |
| crtama. Zato nas životno neistinito pjesništvo ne može uvjeriti, jer ono uopće nije |
| pjesništvo, a kako doći do uvjerljivosti - to je zadatak svakoga od nas. |
| |
| | Zlatan Gavrilović Kovač, Adelaide, 28.6.2017 |
|
|
