| The end of the beginning! |
| |
| 29. 05. 2022., XXI. st., 09:21 |
| Nikola Nikša Eterović |
| Berlin-Zadar-Split-Berlin, 2020.-2022. |
| |
| Najtoplije se zahvaljujem mojim prvim čitaocima , koji su čitajući i komentirajući pratili nastajanje |
| ove knjige. Neka njihova razmišljanja unio sam u tekst , obogativši ga na taj način. |
| |
| Zahvaljujem se na inspirativnoj suradnji Valentini Dominiković, studentici talijanistike i pedagogije, |
| Tomislavu Petar Dužević, studentu filozofije i filologije i Marku Vučetić, filozofu. |
|
| Nikša Eterović u knjizi Osjećaj goluba ne piše kao autor djela koji se nalazi na distanci u odnosu na |
| temu, aktere i čitatelje, nego piše kao prijatelj, prvenstveno Skyea i Floriana. On s vlastitom |
| samoćom i sjećanjem na vlastitu društvenu narav njihovu samoću ne promatra kao ontološku |
| samoću, nego kao drugačije omeđeni prostor egzistencije koja s drugima komunicira na njima još |
| uvijek neprepoznat način. Kako Nikša kaže „jezik autizma razotkriva autizam jezika” ili, kako bi to |
| Heidegger rekao, naš jezik je jezik bića, a ne bitka. Osobe s autizmom komuniciraju jezikom bitka, |
| a mi jezikom bića. Mi smo stoga u jeziku izgubljeni i zarobljeni, baš kao što je kip zarobljen u kamenu |
| do trenutka kada Michelangelo uočava tu zarobljenost i stvarnosti kipa daje put kojim će uči u |
| svijet ljudi koji u kamenu ne vide kip. |
| |
| Čovjek je politička i društvena životinja, on ne može opstati sam, potrebni su mu drugi. Država je |
| prostor na kojem se formiraju i prakticiraju mreže našeg oslobađanja, odnosno mreže naše |
| društvenosti koje tom istom društvu razotkrivaju naš ljudski lik. Disfunkcionalne države su one koje |
| nemaju političare Michelangelovog dara, dara da u materiji javnog života stvore platformu na kojoj |
| će se ukazati slobodan pojedinac. Osobama s autizmom potrebne su osobe koje će u susretu s njima |
| pokazati brigu i podršku, a ne oni koji će ih ostaviti u samoći. Čovjek nije i ne može biti sam, |
| neprestano se nalazi pred pogledom drugih i neprestano gleda druge. Skye i Florian su gledali |
| Nikšu i oslobodili su ga od neznanja o autizmu. |
| |
| On je u susretu s njima počeo usvajati znanje o autizmu bez da napušta prijateljstvo sa Skyeom i |
| Florianom. Da ih je napustio, bio bi običan kamen. Usvajanje znanja ga je pretvorilo u kip, a |
| prijateljstvo u zainteresiranog prijatelja koji želi sudjelovati u praksi oslobađanja u jeziku zarobljene |
| ljudskosti. Razumljivo je da se ova igra ne igra po poznatim pravilima, nego se igra bez uputa onih |
| koji su izvan igre. Životni impuls nikada nije i nikada ne smije biti zauzdan pravilima koja se nalaze |
| izvan života. Igra života i život igre povezuju se kao prostor i vrijeme u prostorno-vremenskom |
| kontinuumu. Igara života ima točno onoliko koliko ima i ljudi, dok je život igre zapravo identificiran s |
| egzistencijalnim vremenom u kojem se odigrava i razotkriva neponovljivi ljudski život. Ova igra se |
| odigrava upravo sada, ona je lišena prošlosti i neće dobiti smisao u nekoj budućnosti jer bi tada |
| to ljudsko sada bilo besmisleno. |
|
| Kada se ljudski život promatra kao sada, jasno je da nije uvjetovan ničim što se prije dogodilo, to |
| sada je u odnosu na sve prije skok. Osobe s autizmom imaju svoju igru i svoje sada, a znanje o |
| autizmu disperzirano je u mnogim prošlim trenutcima. Sami stručnjaci su stoga disperzirani u vremenu |
| i ako žele razumjeti osobe s autizmom trebaju se upustiti u igru koja se igra po pravilima koja nastaju |
| unutar te igre. Ovu igru je igrao i Nikša Eterović, zato je shvatio da nitko od nas ne zaboravlja |
| nemoć. Osobe s autizmom ne zaboravljaju nemoć. Zrelo i zdravo društvo ne ostavlja pojedinca da |
| implodira u nemoći, nego ima različite modele preuzimanja te nemoći. Tako se osnažuje pojedinac, |
| ali i samo društvo. Osobe koje žive brigu, skrb i prijateljstvo, nikada neće ostaviti osobu s autizmom |
| da implodira u nemoći nego će pronaći načine da se ta nemoć preuzme i preradi. Institucije nemaju |
| tu snagu, sve se one, ma koliko jake bile, ipak nalaze izvan igre života i života igre, one djeluju |
| temeljem sjećanja na nešto prošlo – zakon, znanje, propis, praksu, slučaj, tumačenje ili odluku. |
| |
| Osjećaj goluba nije poziv institucijama da se mijenjaju, nego je zapis čovjeka koji shvaća vrijednost |
| ljudskog života koji se odigrava u interakciji s drugima. Ideja života ne smije biti izvan života, ona je |
| istovremena sa životom, zato intencija Nikše Eterovića nije da objasni autizam, tada bi on sam bio |
| otuđen i nekreativan, bio bi nešto poput puke ideje nesposobne da oblikuje neku materiju. Osjećaj |
| goluba je zapis Nikšinog osjećaja za život s osobama s autizmom koje ne smiju patiti pod teretom |
| vlastite nemoć i nemoći društva. Nikša Eterović je, dakle, napisao knjigu koja potiče na život, život |
| koji preuzima i prerađuje nemoć, te tako oslobađa od nemoći. |
| |
|
| |
