| | | | | | | | | | | | | | | Nikola Nikša Eterović rođen je 2. listopada 1955. godine u Splitu, |
| | u Dalmaciji. Vrisnuo je u svijet iz rodilišta s pogledom na Stari |
| | plac, nogometni klub ponosnog slogana: Hajduk živi vječno. U |
| | mijeni i prolaznosti, Eterović djeluje interkulturalno i | | | interdisciplinarno. Oslanjajući se na svoju intuiciju i instinkt, | | | nastoji svijet (svjetove) koji mu je stran svojim kreirati. Režira, | | | piše, predaje, izlaže, inicira, ljuti se, pokreće, istražuje… bježi | | | rutini i ponavljanjima… | | | | | | Živi i radi za SADA, u Berlinu i Zadru, i drugdje, krećući se | | | prostorima nekakvih državnih granica i izvan njih. Ostvario je |
|
|
| | 134 kazališna projekta. Od 1995. do 2014. godine bio je umjetnički voditelj, direktor i profesor The | | | akademie u Berlinu, internacionalne institucije za scenska zvanja (gluma, režija, kazališna | | | pedagogija); autor je novih načina rada za poticanje i njegovanje znatiželje i kreativnosti | | | objedinjenih pod zajedničkim nazivom YF: YellowFish. AP: Apoteka poezija, o kojoj je riječ u ovoj | | | knjizi, jedan je od tih njegovih YF poticaja - projekata. | | | | | | Djeluje i kao umjetnički terapeut. Sudjeluje na kongresima i simpozijima. Objavljuje knjige i članke | | | na hrvatskom, njemačkom i engleskom jeziku. | | | | | | Na Odjelu za filozofiju i Odjelu za psihologiju Sveučilišta u Zadru u Hrvatskoj predaje interdisciplinarno | | | sljedeće kolegije: AP: Iz raskoraka u korak ljekovitom snagom poezije, PiT: Poezija i trauma, FP: | | | Filozofija poezije, TTT : Kazalište i terapija, HT: Ekspresivne scenske metode, PuS: Performans u | | | svakodnevici i IF: Uvod u indijsku filozofiju. Svoju predavačku djelatnost realizira nadnaslovom: | | | Spoznaja vlastitosti kreacijom. | | | | | | Nakon Wind Spiel Theatra (1989.) i teNTheatra (1995.) u Berlinu, pokrenuo je u Zadru, na Odjelu za | | | filozofiju, FIKK: Filozofsko internacionalno golo kazalište i KRIK: komunikacija-režija-ideja-kreacija, | | | usmjerenje (2018.). | | | | | | | | | | | | | | | |
| | | | | | | | | | | | | | Upoznao sam je široka, zdrava osmijeha i velikih znatiželjnih |
| | očiju, u uniformi njihovog reda sestara. Upisala je moj izborni |
| | predmet, što nam je omogućilo intenzivnu radnu razmjenu |
| | iskustava i doživljaja. | | | | | | Nakon gotovo dvije godine, nisam je odmah na cesti prepoznao. | | | "To sam ja, profesore", reče Karla. "Izašla sam iz samostana i | | | evo odmah na vas naletjela." "Znao sam", rekoh. "Vrijeme je | | | da nastavimo surađivati." | | | |
|
|
| | | | | | | | | | | | DIJALOG RAZIGRANIH JASTAVA | | | Metodološki konzistentno i sustavno obrađivanje neke teme polazi od pretpostavljene | | distance između autora i onoga što autor obrađuje. Ovaj tekst je zapis jastva jednog | | autora i jedne autorice, tu nema distance, ona se gubi u povijesti uvremenjene misli, koji | | nastaje iz dana u dan, bez namjere da prestane, jer ovdje nije riječ o nečemu što se | | može zgotoviti, učiniti konačnim i nepokretnim. Ovdje je riječ o zapisu misli koja se kreće | | iz sebe same, o jednom vidu teoretskog života koji smisao ne traži izvan sebe, nego ga | | otkriva u susretu s istom takvom misli koja ne pristaje da bude objektivirana. Knjiga je | | prikladno sastavljena od nastavka, ali ni nastavci u ovoj knjizi nisu objektivirani, oni i dalje | | proizvode lanac novih nastavaka koji žive izvan ove knjige s namjerom da jednom postanu | | neka druga knjiga, a potom treća i tako unedogled. | | | | Prve rečenice legitimiraju Nikšu i Karlu kao autore koji nadilaze sve moguće dihotomije. | | Oni ljudski svijet ne promatraju niti kao metafizičko jedinstvo, niti kao metafizičko | | dvojstvo. Upit o tome može li misao dobiti temperaturu, nije upit o svođenju duhovne | | stvarnosti na materijalnu, kako bi se obranile fizikalističke postavke, to nije upit niti o | | negiranju materijalnog svijeta, nego upozorenje kako se naš svijet, ili onaj svijet kojega | | smo bez kritičke svijesti, na razini čistog posjedovanja smatrali svojim, radikalno mijenja. | | | | Granice našeg svijeta su, uslijed koronakrize, svedene na granicu našeg jastva. Protjerani | | smo iz svijeta za koji nam je rečeno da je naš svijet, da je riječ o našoj državi, o našoj | | društvenoj slobodi, o našoj socijalnoj sigurnosti, o našoj demokraciji, riječju o svijetu koji | | je uistinu naš, barem su nam tako rekli. No koronakriza, karantena i čitav sustav zabrana, | | razbio je iluziju da smo mi bitni u tom svijetu, u toj državi i u tom društvu, mi smo | | prognani iz toga svijeta, zato što je taj svijet dobio, ni manje ni više, nego temperaturu. | | Misao koja je taj svijet mislila kao svoj svijet je također dobila temperaturu. U upitu o misli | | koja ima temperaturu krije se arhitektura izgnanstva iz kolektivnih zabluda i potreba da se | | svijet propituje u interpersonalnoj komunikaciji dvaju jastava – jastva koje je u svijetu | | države i društva poznato kao Nikša, odnosno jastva koje je u svijetu države i društva | | poznato kako Karla. Nikša i Karla prestaju biti posjednici svijeta, oni koji imaju nešto izvan | | sebe, i upuštaju se u proces mišljena vlastitog 'ja' i onog drugog 'ja' koje je sebi vlastito. | | | | Iako iz teksta saznajemo informacije, primjerice o gradovima gdje se Nikša i Karla nalaze, | | saznajemo koji ih filozofi inspiriraju, kakav je njihov odnos prema patnji i smrti, ovo nije | | tekst o mjestima na kojima se umire, ovo je tekst o životu i ljubavi koja se rasvjetljava | | Prometejevom vatrom, Eutifronovom energijom, ali i pedagoškim obzirom Nikšine učiteljice | | Milke Staničić, koja je Nikšu poučila kako biti i ostati razigran, znatiželjan, otvoren, | | zahvalan i odgovoran. Odgovoran se ne može biti prema svijetu krutih pravila i ubijene | | znatiželje, nego isključivo prema vlastitom svijetu o kojemu baš mi živimo. Razumije se da | | taj svijet ne možemo posjedovati, jer smo se odlučili za jedan drugi posjed – za posjed | | znanja, ljubavi, znatiželje i odgovornosti. | | | | U tom svijetu ima mnogih putova, ne možemo prijeći sve puteve, ali one na kojima se | | nalazimo trebamo propitivati, kako to Nikša naglašava, s poštovanjem, znatiželjom, | | spremnošću da dođemo do kraja, ali i da budemo zaustavljeni, odnosno, kako to Karla | | zahtijeva, dubokom sviješću da ne smijemo, zbog nekih autoriteta, poremetiti autonomiju | | vlastite osobe, odnosno mogućnosti da budemo autentični – prvenstveno prema sebi. | | Uistinu, nema strašnijeg scenarija od onoga kada sami sebi postanemo stranci. Tada | | smo poznati drugima, tada nas drugi imaju. Tada nismo. | | | Ukoliko bismo ponudili odgovor na pitanje, kakve je boje zrak, on bi nedvojbeno bio da je | | obojan bojom kretanja, te da su, upravo zbog toga, Nikša i Karla idealni putnici. Oni su | | se kretali u zapisu kojega čitamo, oni se kreću u zapisu kojega ćemo tek pročitati, oni | | kretanjem pomiču sve granice. Ovo je knjiga geografije slobode koja se usudila misliti | | granicu kako ne bi bila ničim ograničena, pa ni posjedovanjem granice. Granica nikome | | ni pripada, ona dijeli te tako otvara mogućnost da se zađe s onu stranu granice, ali i | | zarobljava one kojima su neke učiteljice i učitelji, neki autoriteti i državnici, neki generali | | i stožeri uništili znatiželju, odgovornost i zahvalnost. Srećom, Karli i Nikši je njihovo | | jastvo sazdano od znatiželje, odgovornosti, zahvalnosti i vječitog kretanja. | | | | | filozof Marko Vučetić, prijatelj 15. X. 2020. |
| |
|
|
| | | | | | | | | | | Predgovor | | | Sadržaj | | | Umjesto uvoda ili knjiga koja sama sebe otvara – Poglavlje I. | | | Poglavlje | | | Nastavak II. - XXXIV. | | | Poglavlje | | | Nastavak XXXV - LXVIII. | | | Poglavlje | | | Nastavak LXIX.-C. | | | Umjesto zaključka ili do sljedećeg kruga- Poglavlje CI.-CI.++ | | | O autorima i još po nekom | | | Iz pera čitača ili recenzije | | | Literatura | |
| | | 7 | |
| | 17 | |
| | 19 | |
|
| | 21 | |
| | 110 | |
| | 115 | |
| | 210 | |
| | 221 | |
| | 241 | |
| | 290 | |
|
| | 299 | |
| | 306 | |
| | 308 | |
|
|
