| Vilenica Sana |
|
|
| |
| U imaginariju odrastanja, rane godine podjednako obilježavaju prva iskustva iz svijeta u |
| okruženju kao i priče koje su nam tada ispričali. |
|
| |
|
| Prve pročitane knjige, likovi i odnosi ostat će tako upisani u naša najranija sjećanja i stopit |
| će se s našom osobnošću na razini koje poslije možda više nećemo biti svjesni, osim možda |
| kao nekog nejasnog sjećanja, dojma ili osjećaja. |
| |
| U tom svjetlu osvrnimo se i na Vilenicu Sanu, eteričan lik koji će sa svojim stremljenjima k |
|
| dobru sasvim sigurno ostaviti u dječjem duhu svijetli trag koji će trajati cijeli život. Naime |
| vile i vilenjaci mitološka su bića, koja sublimiraju i pronose odlike i realnog svijeta i onog |
| nestvarnog, imaginarnog, stoga su nužni pratitelji dječjeg odrastanja, poticaji da bi se |
| dijete cjelovito razvilo, svjesno i svojeg fizičkog i duhovnog aspekta. |
| |
| Takve priče pospješuju razvoj svijesti koja potiče ostvarivanje pozitivne slike o sebi kao i |
|
| svijest o tome da i samoga sebe možemo ostvariti samo u korelaciji prema drugima. |
| |
| Nježan i obziran jezik kojim se ova priča obraća djetetu rezultat je podjednako promišljanja |
| odgojiteljice s iskustvom kao i urođenog osjećaja za djetinji svijet koji nas poziva da mu se |
| približimo, da se pognemo prema malenima, ali ne s omalovažavanjem velikih prema malima |
| niti s dociranjem koje proizlazi iz naučenih pedagoških obrazaca, nego s razumijevanjem |
| koje se rađa iz shvaćanja odraslih što su im značila proživljena iskustva u najranijoj dobi i |
| malenih koji osjećaju tko im prilazi s naramkom dobrih misli koje i danas, onima koji vjeruju, |
| daju krila, krila vilenica! |
|
| | Prof. Snježana B. Višnjić |
|
| |
