| RECENZIJA KNJIGE ''IZBRISANO LICE'' JADRANKE VARGA |
| |
| Hrvatska pjesnikinja Jadranka Varga objavljuje svoju sedmu zbirku poezije pod |
| naslovom ''Izbrisano lice''. To je ljubavno-refleksivna poezija, koja je smještena u |
| prvom dijelu knjige, dok drugi dio čine autobiografski zapisi, koji su već ranije |
| objavljeni na ezoteričnom portalu www.magicus.info i, doista, riječ je o hvale |
| vrijednom poduhvatu, da se sakupe spomenuti radovi i da se oni predstave |
| hrvatskom čitateljstvu u obliku jedne zbirke poezije i proze, koja nadahnjuje |
| svojom ljudskošću i toplinom. |
| |
| U svojem radu Josef K., poučena, na primjer, Kafkinim primjerom, upravo to i je |
| osnovno pitanje autorice ''Što su to i tko su to mali ljudi?"", da bismo dobili odgovor |
| o tome kako se u vremenu u kojem živimo ljudskost pokazuje gotovo zločinom, da |
| su upravo takozvani ''mali ljudi'' mali po tome, što su marginalizirani u suvremenom |
| društvu, možda na isti ili sličan način na koji je marginalizirana ljudskost, dobrota, |
| ljubav, vedrina, nesebičnost, dakle, svi ti atributi, koji su do prije samo nekoliko |
| decenija bili najpoštovanije ljudske vrijednosti. |
| |
| Nema, dakle, nikakve sumnje u to da živimo u jednom bremenitom vremenu u kojem |
| su desakralizirane sve ljudske vrednote odbačene kao iluzije ili kao snovi, koji su |
| rezervirani samo za nekolicinu ''čudaka'', kojima je svijet ionako ''pretežak',' da bi |
| se u njemu ''realno'' snalazili. |
| |
| Pa kakav nam je onda taj naš suvremeni život i autorica piše: ''….a život kao |
| ogromna praznina, vuče se i prolazi….'' ( Kiša, str. 61). Međutim, prije nekih |
| dvjestotinjak godina, filozofiralo se kako čovjek hoće ono što volja hoće, da čovjek |
| uvijek hoće život upravo zato, što život i nije ništa drugo, nego manifestacija tog |
| htijenja. |
|
| Prema tome, već je kod Schopenhauera rečeno, da jednostvano reći ''volja'' znači |
| isto što i reći ''volja za život''. Čovjek i njegova volja za životom je čitav njegov |
| unutrašnji sadržaj, bit cjelokupnoga svijeta i život i vidljivi svijet, sve pojave, samo |
| su ogledalo te fundamenatlne čovjekove volje za životom. |
|
| Otuda je život nerazdvojan pratilac volje isto kao što je na primjer sjena pratilac |
| tijela, koje je izloženo sunčevim zrakama i svugdje gdje je čovjekova volja, tu su i |
| život i svijet. Volji za život, život je osiguran i sve dok smo puni volje za životom |
| ne trebamo se brinuti za svoju egzistenciju, čak ni pred samom smrti. |
|
| Istina, mi vidimo kako čovjek nastaje i nestaje, ali je čovjek jednim velikim dijelom |
| samo pojava, kojoj se svrha ispunjava ljubavlju, dobrotom, nesebičnošću, koji je |
| dobio život kao kakav poklon, koji je nastao Božjom voljom iz ničega, a onda sa |
| smrti čovjek gubi taj poklon i vraća se Božjom voljom u ništa. Međutim, rođenje |
| i smrt pripadaju životu, a za život je bitno da se prikaže u ljudima, koji su prolazne |
| pojave i koje svakodnevno objektiviraju svoj smisao u svijetu, koje objektiviraju |
| svoju vlastitu bit. |
| |
| Rođenje i smrt, dakle, pripadaju jednako životu i održavaju među sobom ravnotežu, |
| uzajamno se uvjetujući ili drugačije rečeno, oni su dva polariteta sveukupne |
| pojave života. |
| |
| A što se tiče individualne svijesti vezane za individualno tijelo, ona je svakog |
| dana potpuno prekidana snom. |
| |
| Dubok san, dok traje, ne razlikuje se nimalo od smrti u koju on često postupno i |
| prelazi. Od smrti se razlikuje samo s obzirom na budućnost, naime, što se tiče |
| buđenja. Smrt je san u kome se individualitet zaboravlja, sve drugo se opet budi |
| ili točnije, sve drugo je ostalo budno. |
| |
| Prema tome, za starija filozofska shvaćanja mama Jadranke Varga samo je u |
| dubokom snu pa je prema tome još uvijek prisutno biće na ovom svijetu, iako se |
| našoj spisateljici čini da nje više nema. I njena najbolja prijateljica je, kako i sama |
| Jadranka Varga piše, prisutna u njenim mislima i njenoj djelatnosti kao ''anđeo'', sa |
| kojim ona tiho priča svoju životnu priču. |
|
| Prema tome, istina je ono što Jadranka Varga zapisuje ''…živjet ćemo i dalje…'' |
| (Izbrisano lice II e , str. 35), jer je to esencija cjelokupnog života, bez obzira na |
| momente patnje, stradanja, slabosti, gubljenja nada, gubljenja povjerenja, |
| razočaranja, jer je istina da je svatko prolazan kao pojava, ali je svatko kao |
| božansko biće bezvremenski, što će reći beskonačan. |
| |
| Prema tome, istina je kako Jadranka Varga zapisuje, da se ''….poezija uvijek piše |
| kada je srce slomljeno…'' ( Inspiracija, str. 47), ali se poezija piše i zato, da bismo |
| bili bliski i u blizini svojih najodanijih prijatelja, kojima prinosimo esenciju svog |
| vlastitog duševnog bića kao dokaz naše pažnje i ljubavi. |
| |
| I konačno treba reći, da je svakako istina kako je zbirka poezije ''Izbrisano lice'' |
| hvalevrijedno poetsko-prozno djelo, koje će ostati zapamćeno u novijoj hrvatskoj |
| literaturi kao ostvarenje, koje plijeni čitatelja svojom toplinom i ljubavlju |
|
| | Lt. dr. Zlatan Gavrilović Kovač,Adelaide, 19.2.2015. |
|
| |
