| |
| Dragi čitatelji, |
| |
| velika mi je čast i vrlo me veseli što sam dobio priliku napisati osvrt na |
| knjigu Jadranke Varga „Predvorje bijele tišine"" i od srca joj zahvaljujem |
| na povjerenju. |
| |
| Ova knjiga, satkana od djela pisanih u poeziji i prozi, ostavlja duboki utisak |
| i govori nam da ruka, koja je pisala redove u njoj otisnute, pripada osobi |
| koja dubokoumno promišlja život, donoseći zaključke i odgovore na svoja, |
| često vrlo zagonetna pitanja, nakon vrlo temeljitog i dubokog promišljanja, |
| koja bih se čak usudio usporediti sa meditacijama, što se može uočiti |
| već pri prvom pogledu na njene stihove: |
| |
| Tamo gdje Zemlja sa Nebom se spaja, |
| a na straži vječnosti stoji moje srce |
| otvaraju se nova vrata beskraja |
| i svjetlost obasjava moje tužno lice. |
| |
| Vrata beskraja i vječnosti može otvoriti jedino tužno lice, srca ispunjenog |
| bolom, tim savršenim, neumoljivo strogim učiteljem, koji nas, u trenutku kad |
| postane nesnosno jak, natjera da se pokrenemo i potražimo odgovore na |
| postavljena pitanja, koja se uporno ponavljaju sve dok na njih ne |
| odgovorimo. |
| |
| Na isti način na koji promatra ovozemaljski svijet, ne propuštajući ni |
| najmanju priliku iz njega naučiti lekcije životne mudrosti koje joj pruža, |
| autorica, na isti način, ni jednog trena ne zanemaruje ni onaj drugi, |
| onostrani život, neraskidivo spojen i utkan u ovu našu zemaljsku realnost, |
| bez kojeg ni mi, kao ni zemaljska realnost, ne bismo mogli postojati. |
| |
| U delti života, koja se tako fino razdijelila ovog jutra, astralni svijet moje |
| duše nije uzburkan niti uznemiren... |
| |
| Poruke njenih pjesama su vrlo upečatljive i duboke, prodiru duboko u našu |
| suštinu, dodirujući ono najljudskije u nama, često puta, na žalost, duboko |
| potisnuto i skriveno, što djeluje vrlo moćno na dušu čitatelja, uspavanu |
| monotonijom svakodnevnice, utopljene u sivilo ovog našeg licemjernog, u |
| laži ogrezlog pokvarenog svijeta, donoseći novu nadu, istovremeno |
| učvršćujući, kod mnogih već poprilično uzdrmanu vjeru da ljubav nikad ne |
| umire, što vrlo nedvosmisleno i jasno, bez uvijanja iskazuje, postavljajući |
| sebi vrlo težak, ali i iznimno plemenit zadatak: |
| |
| Moj život je kao orao u letu |
| što se vine pod nebo i kružiti stane |
| donoseći mir ovom čudnom svijetu |
| da zemaljska suza iz oceana ne kane. |
| Prozirna stvarnost ne vidi kraja |
| onome što je tako vidljivo i jasno |
| kad se dotaknu usne pakla i Raja |
| za neke radost, a za druge kasno. |
| |
| Mora se priznati, s dubokim poštovanjem, toliko je mudrosti izrečeno u |
| ovim i još nekim njenim minijaturama, da bi se, proučavajući ih i o njima |
| razmišljajući, mogla napisati cijela knjiga. |
| |
| Svaka stranica i svako slovo ove knjige, željom njene autorice, odiše |
| čarobnim ritmom magičnog plesa pitanja i odgovora, koji iz trenutka u |
| trenutak zamjenjuju mjesta, provocirajući jedni druge, navodeći na duboko |
| razmišljanje, poistovjećuje nas sa samom sobom, što u konačnici svi mi to |
| i jesmo - jedno, jedinstveno jedno, razdvojeni okovima tijela, kao kapi kiše |
| koje lutaju nebom, svaka u oblaku svom, dok se jednom ne stope sa |
| bezbrojem ostalih kapi i zajedno sa njima ne postanu more. |
| |
|
| |
