|
RECENZIJA ZBIRKE POEZIJE “RUŽA MOG SRCA“ |
HRVATSKE PJESNIKINJE JADRANKE VARGA |
|
Nalazimo se pred četrnaestom zbirkom poezije hrvatske pjesnikinje Jadranke Varga koja |
nosi ime „Ruža mog srca“. To je zbirka pjesama koje su nastajale pretežno ranije, a i u |
2017. i 2018. godini, a svjedoče bitna razmišljanja autorice o mnogim svakodnevnim |
životnim događanjima pa opet, to nisu obične teme, nego one koje doista mnogo znače u |
našim životima, iako rijetko o njima progovaramo. Tako je jedna od tih tema i tema mir o |
kojoj nam auorica svjedoči najbolje u pjesmi istoimenog naslova: |
|
MIR |
|
Bio jednom jedan mali mir, |
pošao u šumu i našao žir, |
pogledao u nebo, zatvorio oči |
i pitao se hoće li moći |
zaviriti u svoje srce, |
iako svaki dan gleda svoje lice |
u ogledalu ujutro kad ga umiva, |
i kad svaka misao iz glave izbiva |
pa je zaključio jedan mali mir, |
da će ipak na miru pregledati nađeni žir, |
jer kako kaže poslovica stara, |
život i rat i mir sam stvara. |
|
Ovdje, dakle, ne nailazimo na istinu koja se logički izlaže i dokazuje, nego je riječ o |
sentimentima i osjećajima, a to ovdje nema ničeg zajedničkog sa sentimentalnošću ili |
pretjeranom osjetljivošću. Ono što se ovdje suprotstavlja realnoj logici života bolje sažima |
riječ ‘’srce’’ na što upozorava i autorica i ta riječ bolje izražava realitet ove poezije, nego |
kada kažemo da je riječ o čistom sentimentu ili osjećaju. Međutim, srce ne podrazumijeva |
nešto iracionalno ili mutno emocionalno, a u opreci prema racionalnom i logičnom, ali |
također niti ne podrazumijeva dušu u opreci prema duhu. |
|
Srce znači duhovno središte čovjeka - osobe simbolično označeno tim tjelesnim organom, |
njegov najprisniji centar djelovanja, ishodište njegovih dinamičkih i personalnih odnosa |
prema drugim ljudima, egzaktni organ ljudskog poimanja cjelovitosti. Srce do kraja znači |
ljudski duh, ali ne ukoliko on čisto teoretski misli, zaključuje, već ukoliko spontano nazočan |
intuitivno osjeća, egzistencijalno spoznaje, vrednuje putem cjeline, dapače, u najširem |
smislu ljubi, ali i mrzi pa bi se ovdje moglo reći isto ono što je i Pascal govorio, da srce ima |
svoje umne razloge koje sam um ne poznaje i da se to zna po tisuću stvari. |
|
Dakle, istinu ne spoznajemo samo umom, nego i srcem i upravo je srce ono koje nam govori |
što je dobro u našim životima, a što je nevaljalo i što treba odbaciti pa zato ono nema |
samo spoznajnu funkciju, nego ima prije svega moralnu, a koja je usmjerena prema |
kategoričnom imperativu da ne radim drugim ljudima ono što ne želim da se i meni radi i to |
je velika istina ove zbirke poezije koja zapravo cijelo vrijeme izlaže logiku srca i duše u |
našim svakodnevnim potragama za smislom života. |
|
Jedan važan konstitutivan element tog smisla je svakako i naše opredjeljenje za mir u |
svijetu i među zavađenim nacijama, a njega nema ukoliko nema i osobnog mira i čiste |
savjesti pa je on razumijevan srcem, jer je ono što srcu godi, zbog šega smo radosni i od |
čega očekujemo da vjećno traje. |
|
Vječni mir i čitav naš svijet kao i naša nastojanja treba usmjeriti prema jednoj svjetskoj |
građevini vječnog mira koji bi bio nešto nalik na dostojanstvo slobodnog čovjeka i u tome |
vidimo najveću vrijednost ove krasne zbirke poezije koja će ostati ubilježena u suvremenu |
hrvatsku liriku upravo temama o neophodnosti mira kao fundamenta smislena života |
čovjeka u svijetu opterećenom nihilizmom i negativizmom vladajućih elita. |
|
I konačno trebalo bi reći, da autorica u svim elementima svoje poezije zapravo izgovara |
jednu životnu istinu u kojoj se otkriva sva dramatika našeg života, jer se dramatika života |
sastoji u neprekidnom lancu situacija u koje autorica zapada i u njenim naporima da ih |
savlada. |
|
Cjelokupno ljudsko planiranje, uspjeh i neuspjeh, svo efemerno djelovanje sa svojim |
posljedicama koje samo opet dovodi do neželjenih situacija, svo predviđanje i svo netočno |
predviđanje, svo proziranje tuđih namjera i mišljenja kao i sve zablude o njima, sve |
zaplitanje raznih interesa i inicijativa, sva krivica i nevinost, pogrešno i ispravno |
okrivljavanje i opravdavanje, sve do većih sudbonosno djelujućih razvoja, sve to pripada |
dramatici njena života, bitno je samo to, da se iznosi na sud javnosti kao puna životna |
istina. |
|
U tom smislu mogli bismo reći, da je literatura naše pjesnikinje zapravo „realistična“, jer se |
estetska prijatnost sastoji u onome što je ljudski ozbiljno, u onom tragičnom, u moralnoj |
veličini i savladavanju, a što nas dakle povlači za sobom i uvlači u događanje sa našim |
vlastitim osjećajnim reakcijama, učešćem, bolom ili uzdizanjem, dakle, što nas tjera da |
budemo sudionici u toj velikoj jedinstvenoj slobodi onoga koji umjetnički promatra i stvara. |
|
| Dr Zlatan Gavrilović Kovač, Adelaide, 22.12.2017. |
|
|