| |
| RECENZIJA ZBIRKE POEZIJE “GLASNICI“ |
| HRVATSKE PJESNIKINJE JADRANKE VARGE |
| |
| Hrvatska pjesnikinja Jadranka Varga objavljuje svoje dvanaestu samostalnu zbirku |
| poezije naslova „Glasnici“. To je zbirka od 36 kratkih pjesama ili pjesama izraženih u |
| kratkoj formi od kojih su neke gotovo nalik na haiku poeziju, ali to nije nikakva haiku |
| poezija, nego jedan pokušaj da svoje misljenje i osjećanje izrazi na kratak način i |
| kao što i pjesnikinja sama kaže: |
| |
| „..... jer prvi puta zadržavam misao u kratkoj rečenici, zadržavam i sebe u kratkoj |
| formi nekog postojanja bez puno raspisivanja i opisivanja pa mislim, da ću i tim |
| kratkim pjesmama uspjeti doći do srca i duše mojih dragih čitatelja.“ |
| |
| Po svom sadržaju to je egzistencijalno pjesništvo, ukoliko pod tim imenom mislimo |
| na pjesništvo koje izražava mjesto subjekta bačenog u svijet, koji trpi, koji stradava, |
| koji je strpljiv, koji je dobrostiv, koji ne zavidi, koji se ne hvasta i ne oholi, koji nije |
| nepristojan, koji ne traži svoje, koji se ne razdražuje, koji zaboravlja i prašta zlo, |
| koji se raduje istini, koji se raduje ljudima, koji vjeruje, koji se nada, koji podnosi |
| i voli. |
| |
| Prema tome, ova poezija bi bila više religijskog karaktera kao što je uostalom i |
| čitavo pjesničko zdanje pjesnikinje unekoliko jedna pjesma o Bogu i ljubavi, ali i |
| svjedočanstvo naše uporne borbe za smislom života kojem se suprotstavlja ništavilo |
| i beznađe svijeta i jedan opis te borbe ovih posve suprotstavljnih veličina nalazi se |
| i u pjesništvu Jadranke Varga. |
| |
| Da bi se snašao u realnosti, čovjeku je potrebno više, nego općeniti subitak. |
| Potrebno mu je pravo personalno Ti. Čovjeku ne treba samo nekakvo ono, ne samo |
| nešto drugo ili neki drugi, potrebno mu je neko Ti, neko drugo Ja koje je sposobno |
| za slobodu, pomoć, vjernost, dobrotu, razumijevanje, a u oslovljavanju postaje Ti, |
| Ti koje prihvaća povjerenje i koje dariva povjerenje. |
|
| Sigurno je istina, da se na ovakav način ne mogu susretati svi ljudi, ali može bar |
| nekolicina ili bi bar trebao postojati jedan čovjek koji bi mogao susretati čovjeka |
| na taj skroz naskroz personalan način i na taj način stalno iznova stjecati i čuvati |
| povjerenje u totalno upitnu našu zbilju, ali to je teško. |
| |
| Odatle poezija koja se nada i koja vjeruje, koja se sjeća i ne zaboravlja kardinalne |
| momente našeg života kada smo bili sretni, a sve kasnije što je došlo i što dolazi, |
| samo je eksplikacija te temeljne strukture prvobitne ljudskosti koja je doduše |
| izgubljena, ali će nanovo biti zadobivena u nekoj budućoj boljoj konstelaciji i to je |
| fundamentalna poruka ove kratke zbirke pjesama koja se pojavljuje pred hrvatsko |
| čitateljstvo kao glasnik te bolje budućnosti, a nama preostaje samo da se nadamo. |
|
| | Dr Zlatan Gavrilović Kovač, Adelaide, 20.10.2017. |
|
| |
